U posljednje vrijeme pročitala sam nekoliko "teških" knjiga pa sam otišla u knjižnicu potražiti neku opuštajuću knjigu, jednu od onih koje brzo pročitaš, a onda još brže zaboraviš. Tako sam naišla na "Djevojku koji si ostavio za sobom". Pomislila sam da je to lagano ljubavno štivo, baš ono što tražim, ali jako sam se prevarila (nasreću).
„Djevojka koju si ostavio za sobom“ priča je o ljubavi, ratu, prijateljstvu, umjetnosti... Na prvu bi se reklo da je to ljubavna priča, ali teško je jednoznačno odrediti žanr i temu. Roman prati živote dviju žena koje se nikad nisu upoznale, a rođene su u razmaku od gotovo 100 godina razlike. Kroz roman se isprepleću priče o njihovim životima. Na početku romana upoznajemo Sophie Lefèvre koja živi u Francuskoj u vrijeme I. svjetskoga rata. U rodnom mjestu živi i radi u hotelu s preostalim članovima obitelji koji nisu otišli u rat. U jednom trenutku prisiljena je kuhati Nijemcima, tj. neprijateljima koji su okupirali njezino rodno mjesto. Među njima je i Kommandant koji postaje opčinjen Sophieinim portretom, koji je naslikao njezin suprug slikar. Taj portret poveznica je između Sophie i Liv, druge žene čiji život pratimo u ovom romanu. Liv je dobila taj portret od pokojnog supruga kao poklon za vjenčanje pa je izrazito vezana za njega. Odjednom doznaje da slika ima veliku novčanu vrijednost, a obitelj pokojnog slikara smatra da je slika u prošlosti ukradena pa zbog toga oni polažu prava na nju. Što se dalje događalo, otkrijte sami.
Ono što me oduševilo u romanu portreti su Sophie i Liv. Moyes je izvanredno prikazala dvije žene koje se svaka u svoje vrijeme bore za svoja uvjerenje, ne odustaju od onoga za što smatraju da je ispravno, bez obzira što će zbog toga vjerojatno nastradati. Uvjerljivo je prikazala događaje iz njihovih života pa Sophie i Liv postaju jedni od onih likova za koje se nakon čitanja knjige vežete i bude vam žao što je priča o njihovim životima gotova. Čitajući knjigu, suosjećate s njima, strepite za njihovu budućnost... Ne uspiju sve knjige to probuditi u čitateljima.
Roman se čita u jednom dahu. Slijed događaja nije kronološki, o događajima saznajemo iz različitih izvora: iz dnevnika likova, novinskih članaka, pisama, pripovijedanja u prvom licu nekih likova... Radnja se često prekida u trenutku kada se dogodi nešto značajno i vraća se na prethodne događaje ili se prebacuje u budućnost. Sve to je doprinijelo dinamičnosti radnje i tome da prilikom čitanja ne želite ispustiti roman jer vas zanima što se dalje dogodilo.
Pročitala sam nekoliko romana Jojo Moyes, neki su bili gori, neki bolji, ali moram reći da je ovim romanom uspjela potpuno zaokupiti moju pažnju i uvukla me u priču punu izvanrednih likova, neočekivanih događaja i obrata. Bravo, Jojo Moyes!
I.
Nema komentara: