🍷🍷🍷🍷🍷🍷🍷🍷
Otkad znam se sebe, fascinirana
sam drevnom Grčkom i svime što ona predstavlja. A budući da smo ovdje svi
knjigoljupci, možda niste znali kako sama riječ ''knjiga'' potječe od grčkog jezika (he biblos). Ta, pak, riječ potječe
od grčkog naziva za feničku luku Biblos (danas Džubail u Libanonu) odakle su
stari Grci nabavljali papirus za pisanje.
Ipak, Sokrat je nijekao da
išta zna o tome, govoreći da on samo postavlja pitanja, sve dok ljudi sami ne
shvate što doista misle. Nekime je to otkriće poput izlaska sunca iza planine.
Drugima je takva spoznaja jednostavno previše, pa se mrze ili mrze čovjeka koji
ih je natjerao da vide tko su doista i što doista misle i vjeruju.
Roman Spartanski sokol temelji se
na povijesnoj bitki kod Kunakse, otprilike 80 godina nakon bitke kod Termopila.
U povijesti je poznata kao Kirov pohod. Negdje 400. godine prije Krista umro je
perzijski kralj Darije II. Prijestolje preuzima njegov najstariji sin
Artakserkso, od kojega otac na samrti traži da ubije vlastitog brata. Njegov
brat Kir uspijeva izbjeći sudbinu, bježi na zapad i tamo okuplja najsnažniju
vojsku grčkih (atenjani i spartanci) plaćenika te kreče u pohod kako bi se
osvetio bratu i preuzeo vlast.
Smatramo da su dječaci brži i
snalažljiviji kad su gladni, dok se od sitosti usporavaju i postaju glupi.
Ako volite punokrvne, epske
povijesne romane, ne morate tražiti dalje. Iggulden se s pravom smatra jednim
od najboljih pisaca ovoga žanra. Uživala sam u svakome retku kojim je
oživljavao lice i naličje veličanstvene Perzije, umijeće ratovanja i pukog
preživljavanja te ulazio u psihološke karakterizacije likova. I to kakvih
likova. Čak i za najsporednije među njima imat ćete osjećaj da ih poznajete u
dušu i da biste lako mogli predvidjeti njihove sljedeće korake, što mi se
tijekom čitanja povremeno i događalo. No, to nije umanjilo napetost, puninu i transcendentalnost
priče. Mrzit ćete ih ili zavoljeti toliko da će rastanak biti bolan. Moram
priznati nešto pomalo sramotno, ali nakon dugo vremena dogodilo mi se da naiđem
na book crush…samo ću reći - Klearh. Očito sam slaba na Spartance…
Mi njemu možemo objasniti u
čemu griješi, ako to i sam ne zna. Pobrinuli bismo se za to da shvati. Kad ponovno
stane na noge, dobro bismo pratili je li naučio lekciju. Neke to iskustvo
slomi. Drugi to smatraju normalnim dijelom razvoja i postaju jači. U protivnom,
bojim se da bismo ga ostavili za sobom i prepustili vukovima. Mi ne dopuštamo
nikakve slabosti, prinče Kiru, ali…naše metode nisu za svakoga.
Spartanski sokol pravi je dokaz
kako ne morate čitati fantasy kako biste otplovili u neke druge svjetove, čak
stotinama godina unatrag. Posebno mi je bilo zanimljivo istraživati uzroke
animoziteta između Atenjana i Spartanaca, učiti u njihovim vrijednostima i zamišljati
vrijeme u kojemu je čast zbilja nešto vrijedila…ljubitelji prizora borbe uživat
će još i više, jer taktika i inteligencija drugo su ime za pothvate grčke
vojske.
Neki se rode da budu ratnici.
To svi znaju. Vidi se da su neki smioniji, brži i okretniji. Vladaju vještinama
koje neupućenima izgledaju poput magije. Ipak, postoji još jedan način, iako je
sporiji i manje atraktivan. Čovjek može jednostavno raditi…svaki dan.
A oni koji žele, prije ili
poslije čitanja, istražiti Kirov pohod, mogu to pronaći u epilogu gdje je autor
dosta detaljno, a opet sažeto objasnio povijesnu pozadinu događaja koje opisuje.
Tamo navodi koje je stvari promijenio radi priče i zašto, što mi je posebno
hvalevrijedan detalj. Knjiga obiluje mudrostima, a kada rat ostavimo po strani,
otkrivaju nam se divne priče o prijateljstvu, ljubavi, odanosti, potrazi za
smislom i svojim mjestom pod suncem. Rekli bi, horizontalne teme književnosti…
Osjetila je kako joj se u
očima skupljaju suze i nije znala odrediti je li stvar u sjećanju na izgubljenu
mladost, na izgubljenu ljubav, ili tek u vjetru i prašini.
Kako bi zadržala malo
objektivnosti, dodat ću jednu sitnu zamjerku koja se tiče blurba na stražnjoj
strani (olitiga sažetka): prepun je spoilera! Već tamo saznajete kako će Kira ubiti,
a njegovo mjesto preuzeti Atenjanin Ksenofont, što mi je oduzelo neke od
najnapetijih dijelova čitanja. Osim toga, kako je jedan čitatelj na GR napisao –
nešto nedostaje da bi bez zadrške nalijepila svih 5 zvjezdica. Onaj element u
kojemu mi knjiga mijenja život. Ali, to nisam ni tražila. Imate moje preporuke
i ako ikada budete tražili poklon za muškarca koji voli čitati povijesne romane, s
ovime (dokazano) ne možete pogriješiti.
Shvatio je da priželjkuje
privid ljubavi, ali možda ne i stvarnost. Htio je razmjenjivati poglede pune
žudnje s prelijepom ženom, poglede koji mu neće oduzeti previše vremena. U
životu nema prostora za dugotrajne razgovore, za smijeh i pjesmu. Sve što
priželjkuje može se imati samo u pojedinim trenucima – i premda žudi za njom,
bilo mu je jasno da to neće biti dovoljno.
Knjigu možete pronaći ovdje.
