A postoje i knjige poput ove koje me zarobe u opojnome muku, gdje nakon čitanja ostajem sama sa svime što su u meni probudile i od čega se ne želim odvojiti, u tišini i onom nečemu što se zove ljepota.
Postoje knjige koje upijate dugo i sporo, želite im se često vraćati i tragati za nekim novim detaljem, skrivenim značenjem i majstorijom od riječi.
Da, postoje knjige i Knjige. A ovo je Knjiga. Istinabog, nije debeljuca. Nije čak ni dobila Bookera. Ali je na mene ostavila takav dojam kao da je sam Trojanski konj. I ako me pitate zašto, po svoj prilici neću vam moći objasniti jer joj ne želim dodijeliti riječi. Želim ju samo uzeti u ruke i staviti je u vaše, poslati vas na to kratko ali nezaboravno putovanje u New Ross, gradić u kojemu svatko gleda svoja posla dok očekuje Božićno veselje.
Bill Furlong je skromni trgovac ugljenom koji nastoji blagost i velikodušnost kojom su ga drugi darivali prenijeti na one s manje sreće. Posvećen je poslu i obitelji - pragmatičnoj ženi i trima djevojčicama koje su njegov čitav svemir. U kasne noćne sate često promišlja o svom životu, kakav bi bio da su stvari bile drugačije; nabolje ili nagore. Osjeća se pomalo zarobljeno u tom žrvnju života, kojim nije uopće nezadovoljan, ali se ne može ne pitati je li to sve, postoji li tu neka svrha, viši smisao. Zbog svoga iskustva je pomalo drugačiji i zato se ne miri, ne okreće glavu na drugu stranu, ne prihvaća nepravdu kao sastavni dio života jer shvaća da su društvena pravila dogovorene bedastoće i da je čovjek jedino vrijedno čuvanja. Priča je nadahnuta postojanjem tzv. Magdalenskih praonica, katoličkih institucija u koje su smještane nemoralne djevojke, uglavnom maloljetne trudnice. Vjeruje se kako je dobar dio djece nelegalno dan na posvajanje, a mnoga su umrla u nehumanim uvjetima. Posljednja takva ustanova zatvorena je tek 1996., a Irska se vlada (koja je davala prešutno odobravanje Crkvi) za to ispričala tek 2013. godine.
Nisam željela da ova priča završi, pribojavala sam se nekih Brešanovskih obrata, nevoljko se opraštala od likova bolno svjesna činjenice da nijedan kraj ne može biti dostojan tolikih emocija. U prvome redu nemoć pred pogreškama ljudske vrste; poraz humanosti kojemu svjedočimo na svakoj strani svijeta, svakome kontinentu i godišnjem dobu. Bijes uslijed spoznaje da su se oni koji bi trebali štititi u nekome trenutku prometnuli u zlostavljače i ubojice. Radost kad sretnete makar fiktivnog čovjeka poput Billa. Inspiracija i snaga iza dokaza kako jedan čovjek zaista može promijeniti svijet, nečiji svijet barem. A ispod i iznad svega toga osjetite i nezaobilazan duh Božića. Ne samo onog hedonističkog, glasnog, blještavog veselja pred prepunim stolovima. Ovaj Božić je daleko tiši, posebniji, samotniji. Božić ih Tih sitnica opominje nas da ne budemo pragmatični, kruti i sebični, da ne popustimo pred strahom i ne propustimo pomagati i činiti bolje. Ovakav Božić mi se sviđa, podsjeća me na sve ono što Crkva kao da je odavno zaboravila. Napose to da je njihov mali Bog bio odbačen, osramoćen, dijete rođeno izvan braka, tamne puti, siromašno i poderano. Da ga nitko nije htio primiti i ugostiti. Da mu je društveni status bio tek nešto malo iznad magareta. A unatoč tome, pratile su ga zvijezde, naklonili mu se mudraci, dolazili darovi. Nešto tako malo, zanemareno i odbačeno uvijek na kraju postane nešto više. Koliko nade i ljepote stane u samo tu jednu misao?
Po stoti put, obožavam Irce i irske pisce. Obožavam to što mi rade. Ovaj roman je sama esencija humanosti, sažetak svih naših borbi i moralnih dilema pred kojima će većina možda odabrati zonu komfora, ali jedno hrabro srce će na kraju uvijek presuditi. Jer svako sjeme života počinje tako, kao sitnica. Ta sitnica.
...ništa se nikad ne ponavlja; za svoje postoje dani i prilike koje se neće vratiti. I nije li slatko biti tu gdje je i bio, i prepustiti se podsjećanju na prošlost, za promjenu, unatoč uznemirenosti koju budi, umjesto da uvijek pazi na svakodnevnu rutinu i neprilike koje ga očekuju, a nikad ne moraju doći.
Divan prijevod potpisuje Tatjana Radmilo, a naslovnicu Jasna Goreta. Kapa dolje objema!
Urednica: Nermina Husković za izdavača Hena.com
Nema komentara: