A gothic tale for all ages...
A magical, gothic tale...
We all have screts buried under lock and key...
⭐⭐⭐⭐⭐
Marina, Marina, Marina...
nemam dovoljno riječi da oživim Carlosa za vas. Niti sam dovoljno smiona da to pokušavam. Marinu ćete morati doživjeti sami, u različitim pozama. S upaljenim svjetlom ili prekrivačem preko glave kada krenu najstrašnije scene, s kutijom papirnatih maramica u krilu ili uronjeni u fotografije Barcelone kojima ćete pokušati razlučiti maštu od istine.
Svibanj je 1980e. Petnaestogodišnji Oscar bježi iz internata kamo su ga poslali otac i majka, s kojima ne provodi čak ni praznike. Sedam dugih dana i noći, nitko ne zna gdje se nalazi. Koja je njegova priča i kako je započela?
Očekivano, upoznavanjem tajanstvene Marine, djevojčice približno njegovih godina. Jednoga dana, zateknu se na groblju gdje ugledaju tajanstvenu ženu u crnome, obilježenu znakom crnoga leptira. U ruci drži crvenu ružu i plače nad grobom bez imena...Ma koliko ih drugi upozoravali da odustanu od potrage za ženom, leptirom i odgovorima, Oscar i Marina ne odustaju.
Barcelona je preživjela rat, no ispod njezinih ulica, skrivaju se bitke o kojima mladi Oscar ništa nije slutio dok nije upoznao Marinu. Djevojka - duh. Sjećanje koje to zapravo nije.
Protrnula sam stoput čitajući ovu knjigu, bez imalo pretjerivanja. U istome mjesecu pridružila sam se jednom buddy readu - hvala Ivana - za knjigu Mexican Gothic. Htjela sam isprobati novi žanr koji mi nije posebno blizak. MG mi se nije dopao, navukla sam mu ⭐⭐⭐zbog nešto romantičnih elemenata i reminiscencije na telenovele 90-ih. S Marinom sam se mučila dugo, započinjala je toliko puta da sam svaki put morala kretati ispočetka. Bilo je do mene, stresa i obaveza. Zapravo sam se svaki put sve više zaljubljivala u stil pisanja koji, po meni, odvaja CRZ u kategoriju onih pisaca koji nadilaze žanrove. Mislim da uopće nije stvar u tome što volite - horor elemente, gotiku, trilere, romanse...ovdje ima svega dovoljno. I svaki dio je maestralno odrađen. Nema ni jedne stranice previše, baš naprotiv.
Priča koju je CRZ uspio složiti savršenog je ugođaja. Mogla sam osjetiti svaku scenu kiše, svaki opisani miris, maglu i hladnoću, zlokoban pogled utvara. Doživjeti grizimnu boju kapljica krvi i čuti zveckaj metala. Svaki sirovu emociju gubitka, lutanja, neprihvaćenosti, moralnoga sivila i nemoći kakvu može stvoriti jedino želja da spasimo najmilije.
Da sam ovu knjigu pročitala koji mjesec prije, znam što bi odgovorila u jednom od tagova, na pitanje koja je posljednja knjiga koja me rasplakala. Evo je. Rasplakala nije dovoljno snažna riječ. Ridala sam na kraju kao izgubljeno štene. Još osjećam kako me boli neka sitna kost iza srčanog mišića od previjanja. Trebala mi je Marina. A treba i vama, samo možda to još ne znate. Nažalost, hrvatsko izdanje naklade Fraktura rasrodano je, navodno će ići u dotisak.
Toliko od mene, pozdrav od neprofitabilnog profila koji vikendom rinta za badava i voli pisati o emocijama. Za vas, od nas 💓.
P. S. Divnu i kratku recenziju na engleskome ostavljam vam ovdje.
