Lucy Coleman - Ljeto na talijanskom jezeru
Izvornik: Summer on the Italian Lakes
Izdavač: Stilus knjiga
Prijevod: Sanja Ščibajlo
Brianna piše erotske ljubavne priče, ali pati od spisateljske blokade te upada u začarani krug emocionalnoga prejedanja. Kada joj se ukaže prilika da provede ljeto u idiličnoj vili na obali jezera Garda, tamo upoznaje Arrana koji je pomalo krut i konzervativan ali i pomalo neodoljiv. Je li baš on, sa svim svojim manama, tajni sastojak koji joj nedostaje za bajku o kojoj toliko dugo mašta?
Toliko sam željela da mi se ova knjiga NE svidi i na kraju sam pozitivno oduševljena činjenicom da, unatoč godinama i nakupljenom cinizmu, u meni i dalje živi nepopravljivi romantičar. Dakle, ukratko ću reći da mi je ovo lagano i veselo štivo označilo pravi početak ljeta i odmora te time u potpunosti ispunilo moja očekivanja. Ne sjećam se kada sam posljednji put pročitala klasičan ljubić, ali drago mi je da jesam. I to sve zahvaljujući dragoj @pastelportret i nestašnom prstu sudbine :)
Ne znam je li pošteno govoriti o ocjenama jer romane ovakve kategorije bolje bi bilo binarno podijeliti u dvije kategorije: preporučujem ili ne. A ja ću je ipak na kraju dana preporučiti. Ne svima, naravno. Onima koji kolutaju očima na ljubavne klišeje i povremena očajna nastojanja povezivanja radnji u smislenu cjelinu možda ne toliko. Ni onima koji se ljute na ne tako savršene prijevode i nemali broj lektorskih propusta (spomenut ću ih kasnije). Ali, onima koji ne traže propadanje u egzistencijalistički vrtlog teških tema, a žele odmoriti uz nešto prozračno - kao stvoreno za plažu - i pravo žensko maštanje...pa, zašto ne.
Izdvojit ću samo nekoliko primjera koji su mi mrvicu pokvarili zasluženo uživanje u ovom grešnom zadovoljstvu. Nekako mi je žao ako je razlog žurba jer se time na neki način nanosi dvostruka nepravda - autoru i publici. Svaki žanr zaslužuje jednaku kvalitetu ovih, nazovimo ih, predradnji čitanju...
Doktor Carter, koji je (?) vodio tijekom mojih problematičnih tinejdžerskih godina, neko vrijeme nije baš bio pretjerano zadovoljan mnome.
Kako bi s nekim radila na njegovu rukopisu, moraš s tom osobom biti na istoj valnoj dužini. Unutarnji monolog počinje u 1., završava u 3. licu
Žvačem usnu... Umjesto grizem usnu
U uspomenu na one koji su izgubili svoj život... Umjesto u spomen
...neprestano hoda po tekućoj traci. Pokretna traka je traženi pojam
Blistavo je plava površina mora ispred mene očaravajuća. Scena na jezeru!
...osjeća se osobnost ovoga gradića i napredna zajednica (?).
Ono u čemu sam uživala opisi su radionica kreativnog pisanja - prolaženje kroz čitav proces stvaranja likova, zamke kreiranja smislenih priča te pustolovine slanja (i moguće objave) rukopisa nešto je prilično ''insajderski'' vrijedno. Likovi su sasvim očekivano predvidljivi i s jasnim ulogama u priči. Od naporne bivše žene do hladne majke, brižnih prijateljica i šarmantnog talijanskog konobara... Usto, toliko sam puta guglala jezero Garda da sam gotovo sigurna kako ću ga jednom stvarno i posjetiti! Zar to nije pravi dokaz kako emocije pokreću svijet?
Da zaključim ovaj moj, ne pretjerano smisleni, osvrt: moje objektivno, kritičko oko dalo je ovoj knjizi solidne tri zvjezdice na GR. Ali, onaj drugi dio beskrajno je zahvalan na prilici da pobjegne iz vlastitih okvira te nakratko osjeti malo dobre stare naivnosti i vjere u sulude ljubavne priče. Dodala bih, baš u pravi trenutak.
Volim te, Brie. Više od bilo čega na cijelom svijetu. I nikada, ali baš nikada nisam mislio da ću čuti sebe kako to izgovaram nekome, znajući da je to sasvim iskreno i stvarno.
Nema komentara: