Renate Dorrestein: Kameno srce
Prijevod: Maja Weikert
Broj stranica: 232
Izdavač: Hena
Sažetak:
Sedamdesete su, a u velikoj i
staromodnoj vili Van Bemmelovih u predgrađu Amsterdama vlada prilično kaotično
stanje. U kući s mirisom požutjelog papira i arhivskim ormarima do stropa
smješteni su uredi njihova obiteljskog biznisa za skupljanje novinskih
izrezaka. Specijalizirani za članke o Sjedinjenim Američkim Državama i vođeni
očevim strogim pravilima, čini se da baš sve imaju pod kontrolom, od američke
politike do šoubiznisa. Međutim, njihov im vlastiti život izmiče nadzoru…Rođenjem petog djeteta, malene Ide, nad njihovu se obitelj nadvija strašna
prijetnja kojoj nitko ne vidi pravog uzroka, a koja će na kraju dovesti do
tragičnog i zastrašujućeg rasapa. Dvadeset pet godina nakon, Ellen se, po
povratku u staru kuću, suočava s duhovima prošlosti ne bi li prevladala
proživljenu traumu.
Wow. Ne, zbilja. Wow.
To je bila moja prva reakcija na
posljednju stranicu Kamenog srca.
Prije nekoliko mjeseci vodila sam
razgovor s jednim jako iskusnim psihijatrom. Spominjao mi je mjesta na koja se
isplati otići, putovanja koja su mu ostala u lijepom sjećanju i jednu knjigu koju
svaka žena mora pročitati. Nisam bila sigurna zašto mi to govori jer je odmah napomenuo kako mi ne želi odati temu. Ljepota je ipak u odmotavanju poklona, prije nego
li dođemo do njegovog korištenja.
Onda, puno mjeseci nakon toga, pročitala
sam jedan InstaStory od Bibliovce u kojoj se referira na pitanja tipa: koju mi
knjigu preporučate. U svom, duhovitom tonu, odgovorila je kako ima čitav blog
pun preporuka. Negdje otprilike u isto vrijeme vodila sam sa curama raspravu o
tome kako se na društvenim mrežama često govori samo o novitetima i novim izdanjima.
Nemojte me pogrešno shvatiti, molim vas. Naravno da je važno informirati se i
u tom polju, pratiti što je novo i uzbudljivo. Kao što gledamo vijesti svaki
dan da ostanemo u toku. Ali, tu i tamo volimo pogledati i povijesni
dokumentarac. Ja sam oduvijek bila od onih ljudi koji ne vole pompu oko
trendovskih pojava. Ako svi gledaju Game of Thrones, ja ću ga preskočiti ili
čekati kad prestane biti zanimljiv. Razumijete? Možda i ne, ali i to je u redu 😊
U svakom slučaju, poželjela sam
se starih knjiga i starih preporuka. Tako sam došla do članka koji piše o Kamenom
srcu i sjetila se tog razgovora. Tko je i zašto je to srce (postalo) kameno? I
onda sam pročitala jednu rečenicu koja me kupila i probudila glad za ostatkom.
Samo ono što je imenovano može
se kasnije pronaći…neću vam pisati što je ta rečenica meni značila jer je
prilično intimna. Možete dati mašti na volji ili pokušati dozvati vlastite
asocijacije. Knjigu sam započela i dovršila čitati u jednoj večeri. O čemu se
radi?
Obitelj van Bemmel broji 6
članova. Majka Margje de Groot, otac Frits, najstarija kćer Billie, sinovi
Kester i Michiel Adriaan od milja zvani Carlos i Ellen čije narative u knjizi
pratite. Žive na adresi Aleja drozdova 11. Možda je povezano, a možda i ne, ali
drozdovi često koriste kamen kao "nakovanj" na kojem razbijaju ljusku
puža prije nego što izvade njegovo mekano tijelo i pojedu ga. Kada roditelji
pohotnici priopće kako im stiže peto dijete, nitko od djece ne reagira sa
pretjeranim oduševljenjem jer to za njih znači da neće dobiti svoju sobu ili
psa ili nešto treće. Osim Kesera koji je dobrodušan i voli bebe. Njihova kuća
je dovoljno velika, ali većinu prostora zauzimaju novinski odresci jer je to
ono čime se bave – skupljaju, kategoriziraju i arhiviraju vijesti iz čitavog
svijeta i to prodaju lokalnim novinama kao vijest. Jedini slobodni prostor
nalazi se u tamnom i vlažnom podrumu u kojem Billie uređuje improviziranu sobu
jer želi malo privatnosti. Kada ih pitaju kako će dati ime maloj sestrici,
Ellen dolazi na ideju da se zove Ida jer će je zbog tog imena sigurno zlostavljati
druga djeca. To će joj biti kazna što je u obitelj došla nepozvana. I prije Idinog
dolaska stvari kreću naopako. Ellen je htjela lijepog psića, no umjesto toga
dobiva napušteno prljavo štene iz azila. Carlos je zaradio opekline po čitavom
licu i morao je biti hitno hospitaliziran. Billie se počinje buntovno ponašati
i izazovno odijevati. Sve upućuje na samo jedan zaključak – Ida je ukleta,
opsjednuta zlodusima ili nešto još gore.
Nešto s Idom nije u redu, a liječnici ne znaju razlog. Često je bolesna, što brine majku koja
više ne radi ništa osim što bdije pokraj nje. Otac se osjeća zapostavljeno,
djeca su prepuštena sama sebi. Čudne stvari počinju se događati u Aleji
drozdova. Situacija kulminira jedne večeri kada majka shvati što nije u redu s
Idom i što joj je činiti da se to promijeni. Ako niste htjelo da vam otkrijemo kraj, sada je vrijeme da
napustite ovu stranicu. Drozdovi razbijaju puževe o kamen kako bi došli do
njegovih mekih tijela. Kameno srce priča je o nadgrobnom spomeniku u obliku
srca koje skriva 5 beživotnih tijela. Jedini koji su se spasili bili su
Ellen, koja je u trenutku ubojstva (i samoubojstva) tražila psa i Carlos kojeg
je Ellen instinktivno spasila po povratku u kuću. Zašto je Margje ubila sebe,
svoga supruga i 3 od 5 vlastite djece?
Postporođajna depresija javlja se
u između 10 i 20% majki te ozbiljno narušava sposobnost žene da brine o sebi i
djetetu. Zbog dojenja je teško preporučiti lijekove, a zbog srama često same
žene šute i pate u samoći. Simptomi mogu biti različiti i varirati od umora do razdražljivosti.
Češća je kod žena koje su i inače sklone problemima s mentalnim zdravljem i depresijom.
U rijetkim slučajevima, razvije se u postporođajnu psihozu (manje od 0,1%), gdje
su glavni simptomi upravo psihotične misli i gubitak veze za stvarnošću. To je stanje
koje zahtijeva hitnu hospitalizaciju. No, da bi se liječilo, bitno ga je
imenovati. To je bolna istina i zaključak ovog romana. Te smrti su tragične
upravo zbog svoje banalnosti. Kada Ellen u jednom trenutku shvati kako bi sve
bilo drugačije da je majka uzimala malo progesteronske terapije…Carlos i ona ne
bi bili smještani u dom za nezbrinutu djecu i razdvojeni. Možda ne bi postala
liječnica. Možda bi njezino dijete imalo baku i djeda. No, bilo je potrebno
imenovati čudovište koje je zaposjelo obitelj u Aleji drozdova. Prepoznati,
imenovati i odlučiti kamo dalje. Kao s vijestima…
Nevjerojatno je koliko su ljudi
sposobni šutjeti, izbjegavati teške teme, prelaziti preko i negirati očito. Pričati,
a ne reći ništa značajno. Gledati, a ne prepoznavati. Doći do fenomena na vrhu
jezika i ne usuditi se prijeći tu barijeru. Istina, zbog 0,1% slučajeva ova
priča može se gledati kroz prizmu teorije o rijetkim događajima na koje ne
obraćamo pažnju upravo zato što su tako prokleto rijetki. Ali, dramatičnost i
ekstremizacija ovog romana služe jedino u svrhu toga da se naglasi katastrofično
djelovanje obiteljske patologije na odrastanje pojedinca koji se u njoj nalazi.
Ellen nikada neće biti dobra majka. Ona obećava svom djetetu pružiti ljubav
koju ona nije dobila. Ali – tu su dva ključna problema. Kao prvo, ne možemo
dati nešto što nemamo ili ne znamo. I drugo, ugušit će ga tom ''ljubavlju'' jednako
kao što je Margje ugušila svoje troje djece plastičnim vrećicama. To je jeziva
stvarnost kamenog srca – kada ga imenujemo, ne nestaje. Ponekad njegova prisutnost
odzvanja kao jeka od koje možemo bježati do kraja života, uglavnom bezuspješno...
Nema komentara: