Life Couch

29. srp 2021.

Svjetlost s prozora: Life Couch recenzira
12:490 Comments


 

Lucinda Riley: Svjetlost s prozora

Izdavač: Znanje
Prijevod: Lidija Toman

Emilie je upravo pokopala majku, što znači da je i službeno zadnji potomak (nekad) slavne loze de la Martinieresovih. Iako se većinu života trudi biti neprimijećena i živjeti skromno, to je malo teže kad ste bogata nasljednica i posjedujete čitav dvorac. Oronuli, doduše. Najgore od svega je što ne zna kako bi se osjećala, niti po pitanju majčine smrti koja joj za života nije iskazala puno ljubavi i brige, niti po pitanju tereta što ju tjera da preko noći odraste i odlučuje, između ostaloga i to kome vjerovati.

Zato, kada se jedan slučajni susret prometne u nestvarno lijepu ljubavnu priču, Emilie odluči riskirat s obnovom, a putem pokušava otkriti obiteljsku povijest. No, mogu li joj tragovi u dvorcu dati odgovore za kojima čezne i hoće li se njezina sreća pretvoriti u predobro da bi bilo istinito scenarij? Radnja prati dvije priče - jedna se odvije negdje tijekom 1998. godine na Azurnoj obali, a druga diljem Francuske 1940-ih u vrijeme okupacije od strane nacista.

Početak ovoga romana sasvim je tipičan, ima tu neku primamljivost suvremenog ljubavnog štiva što vas tjera da uporno okrećete stranice uzaludno si obećavajući pauzu. Upoznajemo lik Emilie, koja je očekivano preplašena, neodlučna, ranjiva, naivna i djetinjasta. Od malih nogu se povlačila od blještavila raskošnih zabava što ih je njezina majka priređivala i birala vrijeme provoditi u samoći. Odrastala je željna ljubavi, a toj patnji nije pomoglo što je bila jedinica. Zbog svoje naravi, odabrala je zanimanje kojim može pomagati i postala veterinarka. Ubrzo nakon majčine smrti upoznala je čovjeka koji zna sve o njezinoj obitelji i ta povezanost je dobrodošla utjeha, komadić sigurnosti na svijetu u kojem bi inače bila prepuštena samoj sebi. Sebastian je nježan, strpljiv i pažljiv, a posebno je vješt kada nekoga treba uvjeriti. Kroz njihov odnos, ali i obnovu Emilie odrasta, bori se s vlastitim nesigurnostima i pokušava zavoljeti sebe.

Povijesna radnja prati britansku špijunku francuskih korijena, Constance, tijekom Drugog svjetskoga rata. Ta hrabra žena ne samo da je preživjela rat, nego je po povratku u rodnu Englesku samostalno podigla dvoje unučadi, od kojih je jedan upravo Sebastian. Kako su te dvije žene povezane, doznajemo na posljednjim stranicama romana. 

Čak i bez ovoga povijesnoga dijela, roman bi se istaknuo u moru prosječnih ljubića jer je stil pisanja toliko opojan, atmosferičan i zanosan. Ne, nije to roman bez mane niti priča bez rupa i nespretno odrađenih zapleta kojima je cilj vjerojatno bio stvoriti dozu neizvjesnosti budući da su logični ishodi previše očiti. Svemu tome unatoč, autorica nas drži prikovanima, budnima, željnima novih otkrića i nastavka transformacije likova, a to je za mene definicija vještine pripovijedanja.

Povijesni dio je čisti užitak za osjetila. Kad god si kažem da mi je dosta povijesne fikcije, vjerojatnost da ću se već sutra naći ispred polica i dohvatiti upravo to je ogromna. Toliko je sudbina ostalo neotkriveno, a Svjetlost s prozora njima obiluje. Rat je jedna od onih iskonskih ljudskih tvorevina što nas prate ma koliko željeli okrenuti leđa vlastitoj prirodi. Jedan veliki test čovječnosti i prilika da ljudi pokažu od čega su sazdani i za što stvarno žive. A nama koji uživamo mir, blagi podsjetnik da budemo zahvalni na svemu već danas. 


Reading Time:

4. srp 2021.

Recenzija: BAKHITA - Veronique Olmi, Naklada Verbum
20:000 Comments


 Izvor: https://www.amormeus.org/en/blog/the-story-of-josephine-bakhita/

BAKHITA

Autorica: Veronique Olmi
Prevoditelj: Božidar Petrač
Nakladnik: Verbum

 

Dragi moji, kakva knjiga…

Prema njima se postupa kao prema životinjama, zatvorene su, pogažene, svezane, pa ipak, njihova osobnost, njihovi snovi, pa čak i dio njihove nevinosti, onoga što one jesu, ostaje. 

Reading Time:

16. svi 2021.

Za poduku, ako bude sreće
21:230 Comments

To Be Taught, if Fortunate

Becky Chambers

Hangar 7, 2021.


Ako nećete pročitati ništa drugo što smo poslali doma, pročitajte ovo. 

Kada knjiga ovako započne, znate da je nećete moći ispustiti iz ruku. A kada shvatite što sve krije u svojih skromnih 170-ak stranica, poželjet ćete da potraje što duže. SF, odnosno znanstvena ili spekulativna fikcija, je moja prva ljubav kad je riječ o filmovima i serijama. Imala sam valjda 5 ili 6 godina kad sam se zaljubila u Crvenog Patuljka (tj. Mačka), a dvostruko više kad sam otkrila Ratove Zvijezda i zašto je u životu važno ne bojati se. No knjige su me, osim nekoliko klasika, zaobišle. Sve dok nisam otkrila miss Chambers.

Teško je razmišljati o zvijezdama ako vas zemlja želi progutati.

Za točno mjesec dana napunit će se godina dana kako sam ovu ljepoticu naručila sa Bookdepository, dodala je na ljetni popis za čitanje i pročitala u jednome listanju. No, tog sam ljeta toliko čitala da nisam stizala o svemu pisati. A onda je Hangar 7 najavio kako planiraju prijevod (ne samo ove novele, nego i čitavoga serijala Putnici tj. Wayfarers) te sam odlučila pričekati ovu konstelaciju.

Želja za povratkom u davne dane bila je gotovo bolnija i gora od straha.

Radnja prati inženjerku Ariadne O'Neill sa svemirske letjelice Merian koja istražuje egzoplanete. Točnije, četiri nastanjiva svijeta: ledeni mjesec Aecor i tri planeta nalik Zemlji - Mirabilis, Opera i Votum. Ona i njezina postaja putuju između svijetova i tijela, u potrazi za nečim što će biti vrijedno života koji su ostavili na Zemlji. Istražiti, proučiti i dati se podučiti. I ako bude sreće, sve to poslati natrag...Proces izučavanja planeta toliko je vjerno i realistično prikazan da vam se čitavo vrijeme čini kako ste o tome slušali na vijestima. Tu je i posada u koju se zaljubljujete nesvjesno i bez truda. Nećete znati kamo idu, ali ste ih spremni pratiti. Svako poglavlje odvija se na jednome od planeta i donosi novu lekciju iz nečega što nadmašuje prostor, vrijeme i žanrove - oda ljudskoj prirodi i prirodi općenito, makar u obliku napornih štakora; upornosti i izdržljivosti, nepoćudnosti i dovitljivosti. Daleko od doma, gdje smo najosamljeniji i najbliži sebi. Gdje niti jedan fizikalni, ali ni društveni zakon više ne vrijedi. Gdje vrijeme prolazi i stoji, a ushićenje zbog naučenoga smjenjuje se s kajanjem zbog upuštanja u misiju koja povremeno pruža više pitanja nego odgovora.

 🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀🚀

Ova knjiga izliječila je moju skepsu prema suvremenom SF-u, u jednom vještom potezu. Zadivljujuća smionost glavnoga (ženskoga) lika podsjetila me zašto uživam u svjetovima koji su tek na granici mogućega. Iako priča nije light SF, meni je savršeno izbalansirana i pitka. Chambers je poznata po svojoj diverziji i netipičnoj plejadi likova, što je suša suprotnost SF klasicima u kojima muškarci igraju gotovo sve važnije uloge.  Tko god kaže da žanrovska književnost nije vrhunska, duboka, filozofska ili analitična, taj očito nije posjetio Operu. Jer, odavno se nisam toliko preispitivala nad običnim papirom. Gdje prestaje znanje, a počinje nada? Zavolimo li ono u što vjerujemo ili vjerujemo onima koje volimo? Nije li svaka naša akcija samo pokušaj bijega od iskonskoga osjećaja bespomoćnosti? Koliko duboko možemo zaroniti u vlastite sumnje i preživjeti? I jesmo li opstali zbog sebičnosti ili njoj unatoč?

 

Sve što činimo, činimo stojeći na tuđim ramenima.

Nadam se da sam vas uspjela uvjeriti da pružite priliku autorici, sebi i SF-u. A ukoliko možete, podržite i vrijedne ruke domaćeg izdavača na ovoj poveznici. I obavezno nas pratite na Instagramu gdje ćemo najsretnijeg među vama nagraditi jednim primjerkom!


 

 

Reading Time:

14. svi 2021.

Mali krug velikih ljudi
23:280 Comments

Nakon što smo se prošli tjedan bavile formiranjem cijene knjiga u RH, nastavljamo u sličnome tonu. Današnja tema tiče se potpora izdavačima/nakladnicima i o tome kako utječu na tržište knjiga. I dalje vrijedi ista izjava o odricanju od stvarne objektivnosti - uzmite od ovoga što i koliko želite. Ministarstvo kulture (odnedavno i medija) svake godine dodjeljuje čitav niz potpora. Primjerice, potpore za književne programe knjižara imaju za cilj povećanje vidljivosti knjižara, rast prodaje te veću čitanost knjiga, naročito domaćih autora i nakladnika. Primjera radi, u 2020. godini financirano je ukupno 15 programa u ukupnome iznosu od 367.000,00 kuna. 

Reading Time:

6. svi 2021.

Formiranje cijena knjiga u RH
23:050 Comments

Što sad ljubav ima s tim?



U anketi koju smo nedavno postavile, ova tema pokupila je daleko najveći broj glasova, i to posve očekivano. Zato upravo s njom otvaramo ovaj serijal. Ima li ljubav prema knjigama (opravdanu) cijenu, tko ju pravda i što nam skrivaju (stanka radi dramatične pauze)? Prije nego krenem, jedan kratki disclaimer: nastojat ću pružiti više objektivnih činjenica nego osobnih dojmova, iako sam prilično revoltirana našim (ne)prilikama. Broj nakladnika raste iz dana u dan, cijene su sve više, a čini mi se kako nitko nije zadovoljan - knjižare jedva opstaju, autori dobivaju kikiriki, izdavači su na rubu, o kupcima da ne govorim...U čemu je stvar?

Temu pratimo od davne 2007. godine koja označava svojevrsnu prekretnicu. Tada je, naime, sklopljen Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige (JCK). Pompozno se najavljivalo kako će knjiga konačno postati pristupačnija kupcu, a tržište se urediti. Do tada je bilo moguće da nakladnik u svojoj knjižari daje popust od 30% na knjigu (jer to može), a da je ta ista knjiga drugdje dostupna po punoj cijeni. Država se odlučila umiješati i stati na kraj toj neviđenoj travestiji te je navedenim Sporazumom postignuto to da - pazite sada - nitko (uključujući izdavača) ne smije prodavati knjigu po nižoj cijeni od određene (na poleđini otisnute), barem godinu dana od objavljivanja. Odnosno, cijena knjige mora biti ista na svim prodajnim mjestima iz čega su izuzeti knjižni klubovi kao što je Svijet knjige, sajmovi poput Interlibera (gdje je ograničenje 20% na nova izdanja) i pretprodaje (max. 10% ako kupac knjigu naruči i plati prije tiska).

Argumenti ZA Sporazum su tvrdili kako knjiga kao kulturno dobro ne smije biti prepuštena isključivo tržištu jer bi na taj način mali (specijalizirani) nakladnici propali. Otprilike u isto vrijeme kada je RH Sporazum potpisala, Švicarska je od njega odustala jer je zaključila kako se njime ne štite knjige neko knjižari. Francuska ga je zadržala, ali kod njih djeluje jer imaju razvijenu mrežu distribucije knjiga. Naši su odvagnuli i zaključili da će Sporazumom postići snižavanje cijene knjige jer će nakladnici realnije procjenjivati cijenu knjige. Svi koji prekrše ovaj Sporazum-koji-nije-Zakon nemaju pravo na državne potpore narednih 12 mjeseci. Dakle, prekršitelji se suočavaju s najvećom hrvatskom noćnom morom – slobodnim tržištem! 

Sve to objašnjava mizerne popuste, ali ne nužno i same cijene. Pa kako se onda formiraju? Na to pitanje nema jednostavnog ni jednoznačnog odgovora. Davorin Horak, kreativni direktor izdavačke kuće Hangar7, u jednom intervjuu za Moderna Vremena kaže kako za knjige tiskane u 500 primjeraka cijena tiska iznosi oko 20%, porez (na fizičku knjigu) 5%, tantijemi do 10% itd. [Kada već spominjemo tantijeme, valjda naglasiti kako od 2013. godine domaći pisci dobivaju tantijeme sukladno broju posuđenih knjiga u knjižnicama, oko 50 lipa po posudbi iznad određenoga broja posudbi godišnje što je u prijevodu rijeko; Pravilnik o raspodjeli naknada za književna djela u kolektivnom sustavu, 2019.]. Osim tih 35%, do 40% marže uzimaju knjižarski lanci, što izdavaču ostavlja oko 25% za sve ostalo, uključujući prijevod, uređivanje teksta, prijelom, naslovnicu i nedajbože profit. Cijene postaju nerealne zbog male naklade, velikih troškova i tzv. komisijskog modela plaćanja koji je zastario i odbačen skoro pa svugdje.

Urbana legenda kaže kako su visoke cijene knjiga barem djelomično plod ljubezne intervencije države u vidu potpora izdavanju i otkupu knjiga za narodne knjižnice (više o tome u 2. dijelu!). U Nacionalu je 2021. godine izašao zanimljiv članak na tu temu. Javili su se mahom nezadovoljni nakladnici koji traže reviziju čitavoga sustava. Tu se odmah na početku moram ograditi i reći kako su ''gubitnici'' po defaultu nezadovoljni, ali to ne znači da nemaju neke sasvim valjane argumente. Problem vide u tome što se godinama financiraju isti (veliki) igrači, strahuju za slobodu govora i izražavanja mišljenja jer oni koji dobiju poticaje prestaju biti neovisni, a neovisni se ne potiču i tako u krug. Meni je osobno zanimljivo kako raspodjelom sredstava nisu zadovoljni ni lijevi ni desni, tj. svi se slažu kako država stvara elitni klub odabranih koji dugoročno jedini imaju šansu opstati. Sjećate se onih malih, specijaliziranih s početka priče, koje bi trebali čuvati?

Ostavimo politiku po strani, izdavači su u pravu kada osporavaju kriterije financiranja koji su otprilike na razini one pitalice: što je bilo prije – kokoš ili jaje. Primjerice, jedan od kriterija je da izdavač ne kasni s plaćanjem obaveza i da isporuči knjige u knjižnice. No, ako taj izdavač nekoliko godina za redom dobiva izdašne poticaje, likvidnost mu nije upitna. Ako dobije potporu za izdavanje, a potom mu se dio izdanoga i otkupi, kakva je vjerojatnost da to NE isporuči? To malo govori o kvaliteti naslova ili, još važnije, potrebama čitatelja. Zanimljivo, ali kriterij nije ostvarena dobit izdavača, što je pomalo nepravedno. Ako izdavač ostvari značajnu dobit, to znači da bi makar te godine država mogla uskočiti drugima koji se bore i tako iz godine u godinu. Izdavači će reći da ih se na taj način kažnjava za uspjeh, ali mogu li neki od njih biti uspješni bez državne sise i zašto ne? Osim toga, tako bi ih se barem donekle poticalo da razvijaju strategije promidžbe, stvaraju svoju publiku, te postaju konkurentniji i održiviji.

Ministarstvo se brani kako im je jedini cilj „da najkvalitetniji naslovi hrvatskih nakladnika za kojima u narodnim knjižnicama postoji najveća potreba dođu do čitatelja''. Kvaliteta je za njih širok pojam, koji uključuje i vanjštinu izdanja. Naši veliki izdavači surađuju s renomiranim i nagrađivanim umjetnicima, što diže cijenu knjiga koju sufinancira država, tj. svi mi. I tako dođemo do rezultata – knjiga od 300 stranica mekoga uveza koja košta 160kn (npr. Carstvo životinja). Mislite li da je to toga vrijedno? Ako rezultira cijenom koja je za prosječnoga konzumenta pretjerana, kako se to uklapa u promociju kulture i čitanja? Nemam pravi odgovor na to pitanje, ali očito je po onoj biblijskoj: onome tko ima, dat će se (Mt 25, 14-30). Da se razumijemo, nisam za to da financiramo loše, nelektorirane prijevode i Canva naslovnice, ali gdje povući granicu?

Sve to je, po mišljenju brojnih stručnjaka, dovelo do toga da se jedna svojevrsna socijalna mjera pomoći izdavačima prometnula u način da izdavači brzo prodaju puno primjeraka po punoj maloprodajnoj cijeni. Pri tome naklada nekada odgovara broju otkupljenih primjeraka za knjižnice. Drugim riječima, veliki izdavači cijenu formiraju s obzirom na očekivanja o otkupu od države. Oni koji ovise o tržištu ipak moraju racionalnije postaviti stvari, što dokazuje promašenost mjera. Podatke o nakladi za pojedina izdanja htjela sam iskoristiti za ovaj članak, ali ih nisam uspjela pronaći. Iz nekog meni nepoznatog razloga naši izdavači su po tom pitanju prilično sramežljivi (ubaci nostalgiju za Algoritmom ovdje: njihova Zvjezdana prašina tiskana je u suludih 70.000 primjeraka). Provela sam uzorkovanje na izdanjima koja posjedujem. Od njih 10, našla sam podatak za 3: Bila jednom jedna rijeka (Vorto Palabra, 1500), Žestina (bivši Sysprint, 1500 komada) i Za poduku, ako bude sreće (Hangar7, 500). Zanimljivo, 7/10 je sufinanciralo MKIM (sve su tvrdih korica, 1 je selfpub. Nije egzaktna znanosti, nije reprezentativno, ali je ilustracija fenomena.

Jesam li vam ovime dala više odgovora ili pitanja, ni sama ne znam. Nadam se da je bilo edukativno, zabavno i donekle korisno. Puno informacija sam izostavila, iz poštovanja prema vlastitom neznanju. Voljela bi čuti vaša iskustva i mišljenja – s obzirom na sve navedeno, plaćamo li knjige previše? Što je za vas kvalitetno izdanje? Jeste li zadovoljni popustima? Biste li radije dobre popuste nekoliko puta godišnje ili realnije cijene knjiga u startu? Kako donosite odluku o kupnji? Koji izdavači su za vas idealan omjer cijene i kvalitete?



U drugome dijelu ćemo se posvetiti potporama izdavaštvu, donosimo vam pregršt brojki i slova!
Do tada, laj(f) na kauč(u)!
Reading Time:

6. tra 2021.

C.S.Lewis - Dok imamo lica
19:450 Comments

Well, hello there, it's been a while...

Ili gotovo četiri mjeseca. Danas ću pisati o knjizi koja mi je vratila volju za - pisanjem, ali i svemu što se događalo između toga (ili preskočite do RECENZIJE).


Krajem 2020. godine pročitala sam knjigu koja mi je postala broj 1 doslovno preko noći, i to iz žanra koji mi čak nije najdraži. Čitala sam je iznova i iznova, mahnito tražila druge recenzije kako bi dijelila svoje oduševljenje. Nešto toliko maestralno neopisivo, što pogađa u sjećanja koja nisam niti znala da imam. Knjiga koja me prožela, kupila, rastavila i sastavila kao niti jedna druga. Pogađate što je uslijedilo nakon toga...žešći bookhangover. Nije mi se dalo čitati, kupovati knjige, slikati, još manje pisati o njima. Bila sam posve ravnodušna prema svemu knjiškom. Živcirali su me popisi, aplikacije, izazovi na Instagramu, natjecanje u tome tko će više toga dobiti, kupiti, pročitati...usiljeni komentari i činjenica da na Internetu ništa zapravo nije podređeno knjigama nego marketingu tj. lovi. Uspjeti znači prodati. Prodati znači da si prihvaćen. Ako si prihvaćen, zaslužio si...pa postojati. Od tada se puno toga promijenilo. Ne tratim vrijeme na 1001 izazov i bezsadržajni komentar. Puno sam prisutnija i posvećenija knjigama. Otkrila sam prednosti e i audio knjiga. Svaku subotu posjećujem knjižnice i dajem da me police dozovu. Tražim starije naslove, izlazim iz zone komfora i kako kaže dragi Arsen - čistim svoj život. 

RECENZIJA:
Knjiga Dok imamo lica C. S. Lewisa (ili autor serijala Kronike iz Narnije) uz prijevod Mije Pavića natjerala me da skinem prašinu s bloga i raspišem se o svemu. Ovo je posljednje Lewisovo djelo (1956), a sam autor kaže kako je čitav život bio inspiriran antičkim mitom o Amoru i Psihi, kojem je tražio dublji smisao. U njegovoj varijanti, kraljevne Orual, Redival i Psiha kćerke su Troma, kralja Glomea. Kada Psihu vlastiti otac žrtvuje bogovima, a Amor prisvoji, Oruval kreće na misiju spašavanja voljene sestre, pod svaku cijenu...

Ova je knjiga zbilja postigla kompleksnost kojoj je Lewis težio. Istražujući mit o Kupidu i Psihi, zaključio je kako su određeni postupci glavnih likova nelogični i stoga im je poželio udahnuti suštinu ljudske duše - vječnu borbu dobra i zla, primitivnih i sebičnih nagona naspram bezuvjetne ljubavi, boli zbog izdaje i želje za pripadanjem. Ovdje fraza moralnoga sivila poprima posve drugačije značenje jer je teško ne suosjećati čak i sa najvećim negativcima. Psihološka karakterizacija likova maestralno je odrađena i tako nešto nećete pronaći u trilerima masovne proizvodnje. Mjestimično je djelo manje čitko, filozofski skrojeno, ali zbilja vjerujem kako to ne treba obeshrabriti čitatelja željnog nečeg pomalo drugačijeg. Mene je kombinacija oduševila, kupila, inspirirala i obradovala u mjeri koju vam ne mogu ni opisati. Lewisova metafora traženja ljubavi aktualna je u 2021. jednako kao u doba kada je pisana. Pouka priče je kako bol prihvaćanja nesavršenost voljenoga bića ne može biti veća od boli koja nastaje kada shvatimo da smo njima ali i sebi, u nastojanju da ih prekrojimo po vlastitim mjerilima, oduzeli dio ljudskosti. Želja da druge podčinimo sebi i učinimo ih našim vlasništvom pokreće u nama domino efekt straha, srdžbe, brige i osvete. Slične motive nalazimo u bajkama (npr. Ljepotica i Zvijer), ali i filmskoj industriji (Anakin i Padme, Star Wars). 

Neću duljiti, samo ću iskazati iskreno žaljenje što Instagram nije preplavljen hvalospjevima o ovome djelu. Bojim se da je stvar u nakladniku koji nije toliko popularan (objavljuje uglavnom djela religijske tematike) niti komercijalan, što mi je iskreno žao jer imaju kvalitetna izdanja i dobre prijevode. Ako ste čitali Ahilejevu pjesmu i slične romane s mitološkom podlogom i ako vam je nedostajalo mesa i dubine, mislim da će ovo biti štivo za vas. 

Dijete, izreći točno ono što misliš, sve što misliš, ni manje ni više od onoga što doista misliš-u tome je sve umijeće i radost riječi.
*
Kad je o ljubavi muškaraca i bogova riječ, dobitnici i gubitnici označeni su u trenutku rođenja. Svoju ružnoću, i onu tjelesnu i onu duhovnu, donosimo na svijet sa sobom, a s njom i svoju sudbinu. 
*


Reading Time:

24. lis 2020.

Carlos Ruiz Zafon - Marina
15:410 Comments

 A gothic tale for all ages...

A magical, gothic tale...

We all have screts buried under lock and key...



⭐⭐⭐⭐⭐

Marina, Marina, Marina...

nemam dovoljno riječi da oživim Carlosa za vas. Niti sam dovoljno smiona da to pokušavam. Marinu ćete morati doživjeti sami, u različitim pozama. S upaljenim svjetlom ili prekrivačem preko glave kada krenu najstrašnije scene, s kutijom papirnatih maramica u krilu ili uronjeni u fotografije Barcelone kojima ćete pokušati razlučiti maštu od istine. 

Svibanj je 1980e. Petnaestogodišnji Oscar bježi iz internata kamo su ga poslali otac i majka, s kojima ne provodi čak ni praznike. Sedam dugih dana i noći, nitko ne zna gdje se nalazi. Koja je njegova priča i kako je započela?

Očekivano, upoznavanjem tajanstvene Marine, djevojčice približno njegovih godina. Jednoga dana, zateknu se na groblju gdje ugledaju tajanstvenu ženu u crnome, obilježenu znakom crnoga leptira. U ruci drži crvenu ružu i plače nad grobom bez imena...Ma koliko ih drugi upozoravali da odustanu od potrage za ženom, leptirom i odgovorima, Oscar i Marina ne odustaju. 

Barcelona je preživjela rat, no ispod njezinih ulica, skrivaju se bitke o kojima mladi Oscar ništa nije slutio dok nije upoznao Marinu. Djevojka - duh. Sjećanje koje to zapravo nije. 

Protrnula sam stoput čitajući ovu knjigu, bez imalo pretjerivanja. U istome mjesecu pridružila sam se jednom buddy readu - hvala Ivana -  za knjigu Mexican Gothic. Htjela sam isprobati novi žanr koji mi nije posebno blizak. MG mi se nije dopao, navukla sam mu ⭐⭐⭐zbog nešto romantičnih elemenata i reminiscencije na telenovele 90-ih. S Marinom sam se mučila dugo, započinjala je toliko puta da sam svaki put morala kretati ispočetka. Bilo je do mene, stresa i obaveza. Zapravo sam se svaki put sve više zaljubljivala u stil pisanja koji, po meni, odvaja CRZ u kategoriju onih pisaca koji nadilaze žanrove. Mislim da uopće nije stvar u tome što volite - horor elemente, gotiku, trilere, romanse...ovdje ima svega dovoljno. I svaki dio je maestralno odrađen. Nema ni jedne stranice previše, baš naprotiv. 

Priča koju je CRZ uspio složiti savršenog je ugođaja. Mogla sam osjetiti svaku scenu kiše, svaki opisani miris, maglu i hladnoću, zlokoban pogled utvara. Doživjeti grizimnu boju kapljica krvi i čuti zveckaj metala. Svaki sirovu emociju gubitka, lutanja, neprihvaćenosti, moralnoga sivila i nemoći kakvu može stvoriti jedino želja da spasimo najmilije.

Da sam ovu knjigu pročitala koji mjesec prije, znam što bi odgovorila u jednom od tagova, na pitanje koja je posljednja knjiga koja me rasplakala. Evo je. Rasplakala nije dovoljno snažna riječ. Ridala sam na kraju kao izgubljeno štene. Još osjećam kako me boli neka sitna kost iza srčanog mišića od previjanja. Trebala mi je Marina. A treba i vama, samo možda to još ne znate. Nažalost, hrvatsko izdanje naklade Fraktura rasrodano je, navodno će ići u dotisak. 

Toliko od mene, pozdrav od neprofitabilnog profila koji vikendom rinta za badava i voli pisati o emocijama. Za vas, od nas 💓.

P. S. Divnu i kratku recenziju na engleskome ostavljam vam ovdje



Reading Time:
life.couch. Pokreće Blogger.

Istaknuti post

Najbolje od 2022.

Dragi svi, jedan neizrečeni plan bez roka trajanja je truditi se donositi zanimljiv sadržaj, a vjerujem da ne može zanimljivije od ovoga: up...

Impressum