Life Couch

24. velj 2020.

Medena pita
14:370 Comments
Kad sam s 10 godina počela peći kolače, ovaj kolač mi je bio među prvima koje sam napravila. Radila sam ga neko vrijeme, a onda su neki novi recepti "odvukli pažnju". Otad je prošlo puuuuno godina (20😱), a prije nekoliko mjeseci sam listajući neke stare recepte naišla i na Medenu pitu. Napokon sam uhvatila malo vremena i pripremila kolač. Neke stvari sam izmijenila, uglavnom količinu sastojaka.



Kore:
2 jaja
7 dag maslaca sobne temperature
12 dag meda
1 vanilin šećer
14 dag šećera u prahu
55 dag glatkog brašna
1 prašak za pecivo

Jaja pjenasto umutite. Dodajte maslac, med, šećer i vanilin šećer pa izmiješajte mikserom. Brašno i prašak za pecivo promiješajte pa dodajte smjesi s jajima. Umijesite tijesto (po potrebi dodajte još brašna) pa ga podijelite na 4 jednaka dijela. Na papiru za pečenje razvaljajte 4 tanke kore veličine A4 papira. Pecite ih na 180 stupnjeva (gotove su kad lagano porumene, ne smiju se prepeći). 

Krema:
Pola litre mlijeka
1 vanilin šećer
1 žličica arome vanilije
15 dag šećera
6 žlica glatkoga brašna
1 margarin

2 dl mlijeka pomiješajte s brašnom, šećerom, vanilin šećerom i aromom vanilije. Ostatak mlijeka stavite da zakuha. U uzavrelo mlijeko dodajte smjesu s brašnom i skuhajte. Kad se skuha, prekrijte prozirnom folijom i ostavite da se ohladi. U hladno dodajte margarin i dobro izmiksajte. Podijelite na 3 jednaka dijela i premažite ohlađene kore (na zadnju ide glazura). Ohladite i režite po želji.

Glazura:
8 dag čokolade za kuhanje
5 dag maslaca

Maslac i čokoladu otopite na pari. Miješajte dok ne dobijete glatku i sjajnu smjesu. Prelijte po kolaču.


Reading Time:

25. sij 2020.

Što NEću kupovati u 2020-oj?
19:560 Comments
#whatimnotgonnabuy
#kimberlyclarke
#newyearwiseme

Nova godina je oduvijek označavala plodno područje za donošenje revolucionarnih odluka i životnih zaokreta. Ne znam ni sama što je gore, slijepo slijediti tu grozomornu naviku lažnih obećanja samome sebi, iza kojih ne stoji nimalo promišljanja i dubinske analize postojećeg stanja ili pak cinično odustajanje i prepuštanje starim navikama, ma koliko one loše bile. Unatoč svemu izrečenom, obožavam značenje novih godina. Novih prilika. Novih (starih) odluka. Mislim da im dugujemo dati šansu. I ne, ne mislim pritom na teretanu i vježbanje. Neću preko noći postati sportski tip. Možda odem koji put na dulju šetnju po Maksimiru, to volim. I možda smanjim slatko. Ali, kada su odluke u pitanju, u posljednje vrijeme najviše razmišljam o dvije stvari: prostoru i štednji. 💯💸💸💸💸💲
Tridesete su period u kojem se valja skućiti, a to sa sobom nosi više od jedne ključne promjene. Razmišljajući o vlastitom prostoru, razmišljam i o onome koji nas okružuje i mnogo je šire od mojih 35 kvadrata. Razmišljam o okolišu, o nagomilanom smeću na ulicama moga (da, već smo u toj fazi da ga zovem svojim, iako ne znam hoće li me i kada prihvatiti) grada, o zagađenom zraku kojemu se ne zna uzrok. Razmišljam i o vremenu koje mi je potrebno da si osiguram taj prostor i čisti zrak, o tome koliko trebam toga odraditi da bih si priuštila hrpu nepotrebnoga. Što mi je zbilja potrebno? Hej, Nova, pomozi malo, hoćeš? 👋💟🍷🌠

Društvene mreže nisu samo glupa izmišljotina modernog svijeta, koja nas pokušava udaljiti od sebe i od drugih. Ako ništa, društvene mreže su poput unutrašnje strane cipela. Prilagođavaju se svome vlasniku. Njegova su preslika. Od njih ćete dobiti koliko i što uložite. Ja sam ih, zahvaljujući Novoj, zavoljela. Zavoljela sam te virtualne ljude koji me svakodnevno inspiriraju i potiču na razmišljanje. I zahvalna sam im na tome. U Novoj planiram zadržati puno starog. Nanovo ga iskoristiti. Ne patiti za uzbuđenjem novoga kao Madame Bovary, jer svi znamo kako je ona završila. @Vudublonde je nedavno napisala jednu lijepu mudrost: davimo se u starome, a čeznemo za novim. Što onda neću kupovati vu 2020.? Prijeđi na stvar, K…
↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭↭
1. Donje rublje u milijun različitih boja, što uključuje ,,one slatke gaće iz Tezenisa, roza s bananama'' jer mi ih je mučno prati i vrlo brzo boje nisu tako divne, a banane me počnu živcirati kad shvatim da nemam više 12 godina. Neutralne boje, klasično, dosadno, kvalitetno, I'm ready for you!
2. Nakit i srodno – bižuteriju i masovnu proizvodnju ću nastojati zaobilaziti i priliku dati isključivo našim obrtima, posebnim komadima domaće radinosti te pokojem ulovu s buvljaka. Pri tom posebno mislim na @beylajewelry, @kragrlica, @deni_design, @drangulie, @malistudio, @ginger.deer itd.
3. Odjeću – ono što mi ne stoji dobro, jer su velike šanse da to neću ni nositi, ma koliko mi se sviđalo. Dramske komade. Jeftine komade. Komade koji su na sniženju i samo zato što jesu.
4. Jeftinu obuću koja potraje jednu sezonu (ako i toliko). Štikle koje ne nosim ili nosim 12,5 minuta.
5. Lakove za nokte jer ih imam kolekciju, a takve stvari ipak imaju svoj rok trajanja. Pokušat ću nešto donirati obitelji i prijateljima, ali nipošto neću dodavati nove. Mogla bih živjeti sa svoja top 3 zauvijek (Essie vanity fairest; Catrice It's all about that red i Anny first class vintage).
6. Proizvode za stiliziranje kose (osim spreja za zaštitu od topline koji mi ekšuali treba) jer mi donose perut pa onda moram kupovati proizvode za perut, a sve zbog ona 2x godišnje kad mi treba frizura koju ionako ne znam napraviti. Postoje ljudi koji se bave kosom K., posjeti ih povremeno. Umjesto kupovnog ulja za kosu, počela sam koristiti ulje od avokada i savršeno djeluje.
7. Maske ili regeneratore za kosu – jer mi ne treba oboje, sastav je relativno isti.
8. Šampone za suho pranje – napravit ću ga sama od baby pudera i kakaa.
9. Trakice s voskom za depilaciju lica – jer stvaraju previše smeća. Umjesto toga, isprobat ću (konačno) threading metodu.
10. Proizvode za njegu lica – jer imam previše zaliha koje čekaju da budu potrošene. Mehaničke pilinge sa zrncima nikad više jer su štetni za vode i moje lice. Ako ne vjerujete meni, pitajte Gugl.
11. Sheet maske – srce mi puca, ali opet je stvar u otpadu i štednji. Ne mogu si opravdati, radi 15 minuta ugode, potrošiti oko 25% cijene dobrog seruma koji mi može trajati godinu dana. Da ne spominjem 6 slojeva pakiranja. Iznimke ću si dopustiti za dulja putovanja, ako ih bude.
12. Sjenila i ruževe – jer ih imam dovoljno i želim konačno nešto potrošiti do kraja. Pogotovo lude boje i trendi kolekcije. Ne, nisam Jeffre Star, srećom. 
13. Termalnu vodu – jer je nepotreban luksuz.
14. Osvježivače prostora – odavno ih ne koristim, a planiram napustiti i mirisne svijeće o kojima sam ovisna. Bolje uložiti u dobar difuzor sa Amazona i par eteričnih ulja.
15. Blazinice – napravit ću sama ili naručiti divotice koje radi @kk.fabrics.and.creations 
16. Omekšivač za rublje – napravit ću svoju DIY verziju prema preporuci @martinadearskin, a sastoji se od alkoholnog octa i eteričnih ulja.
17. Gelove za tuširanje – trudit ću se prijeći isključivo na sapune @sapunoteka i @sapunerija_rustika jer mi je LUSH too much.
18. 101 sredstvo za čišćenje – DIY i @Pero će biti sasvim dovoljni da se ne otrujem mlada.
19. 101 dodatak za kuću – stalak za ključeve, stalak za kišobrane, stalak za novine, za boce, za papirnate maramice…zbilja, nešto u Novoj može stajati i samo od sebe. Ili na podu. Neću pohoditi Ikeu svaki mjesec radi hrane pa glumiti da mi treba ,,nešto za stan'' kad zapravo samo želim vege okruglice s curry-em. 
20. Povezano s tim, plastične dodatke za kućanstvo. Ne dok postoji čelik koji će me vjerojatno nadživjeti i maslina koja je i dalje neobrana, pa zatim pretvorena u lijepe daske i žlice. 
21. Voće i povrće u plastičnom pakiranju – jer se to zbilja može izbjeći bez puno truda i dodatnog troška, za razliku od jogurta i sl. Od nedavno Spar ima višekratne mrežaste vrećice, a odavno ih možete naći i na AlliExpress.
22. Premade išta. Gotove obroke. Ubaci iz kese u kipuću vodu i jedi. Neću, želim naučiti kuhati jer s 30 više nije fora ovisiti o dostavljačima i pekarama. Morat ću nabaviti i pokoju kuharicu, ali to je već opravdani trošak...
23. Maramice za čišćenje ičega. Npr. one za skidanje šminke davno sam odbacila, kao i baby maramice. Kada prolazim kroz trgovinu pa vidim maramice za staklo, za pod, za namještaj, za metal, vlažni toaletni papir, maramice za prašinu. Uzet ću u ruke par starih potkošulja i odraditi to old school da mama bude ponosna.
24. Novine jer nisam toliko bogata sa čitam o novom ljubavnom brodolomu Borisa Novkovića i Baki Prasetu za kojeg sam do nedavno ozbiljno mislila da je crtić (nešto poput Pepa Pig).
25. Čaj u vrećicama ili vrećice za pravljenje čaja u vrećicama. Umjesto toga, chekirajte ovo.
26. Papirnate slamke - kažem papirnate jer sam plastične odavno odbacila, a onda shvatila da je i ovo jednako besmisleno kada postoje staklo i čelik. I ima ih u svakom dm-u. 
27. Šarenu posteljinu jer vidi broj 1. Osim toga, sa 30 želim da mi soba liči na onu od Christiana Greya, ne na dječju igraonicu .
28. Hrpe dodataka za ured jer mi se ''ured'' sastoji od laptopa i stalka za mobitel
29. Plastične vrećice i foliju za zamatanje hrane jer mi je A. napravila nešto bolje, a ako nemate A. u svom životu, preporučamo vam @pčelarko_omoti.
30. Limitirane kolekcije - jer ću se zaljubiti, a one će nestati. A prestara sam za ljubavne brodolome...

U nastojanju da ne pretjeram, jer bi mi se Nova mogla glasno nasmijati u lice, prepuštam s(v)e vašim komentarima – što VI napuštate u Novoj, jer ovaj popis je žestoko nedovršen projekt…i ne, neću ovime postati gospođica savršena, ali ću se natjerati da mi bude savršeno jasno gdje sam posrnula. Do iduće Nove, ljubim vas!
K.


Reading Time:

22. sij 2020.

Knjige koje sam pročitala u drugoj polovici 2019. godine
20:340 Comments
"Želja", Mana Pass – O Želji smo već pisale zajednički osvrt. Izuzetno nam je drago da se naša scena sve više budi, a sama ideja o ovim knjigama je genijalna. 
Ocjena ★★★★



"Kalibanov rat", James S. A. Corey – Što reći o ovom serijalu, osim da ga obožavam. Za sada mi je ovo najdraža knjiga iz Prostranstva, ali ima ih još puno tako da i tu očekujem neki pomak. P.S. Ne znam što je bolje, knjige ili serija, Avasarala ili Amos.
Ocjena ★★★★★+

"Zvijezde među nama", Sanja Srdić Jungić – Još jedna knjiga iz pera hrvatske spisateljice, također opisana na našem blog pa ako do sada niste svakako bacite pogled. Link je tu, uživajte.
Ocjena ★★★★

"Djevojka u tornju", Katherine Arden – Ah, ah, ove knjige predstavljaju opasnost za mene. Divne su sa tako snažnom i lijepom porukom. Definitivno svakom preporučam čitanje trilogije Zimska noć. A vidim da je i meko izdanje druge knjige napokon stiglo. Juhu! Dakle, kroz ovu trilogiju pratimo život i zgode mlade Vasje u srednjovjekovnoj Rusiji. 
Ocjena ❆❆❆❆❆ +

"Zima za vješticu", Katherine Arden – Pogledaj gore. Uglavnom maestralna završnica trilogije. 
Ocjena ❆❆❆❆❆ +

"Žene koje kupuju cvijeće", Vanessa Montfort – Jedna od najdražih knjiga prošle godine. Posebna, mistična, s divnim porukama, knjiga o Španjolskoj. Pa gdje ćeš bolje?! S obzirom to da su dojmovi na blogu, donosim link.
Ocjena 🌷🌷🌷🌷🌷

"Tamničar", Oliver Nokaj – Ja sam se prošle godine uhvatila čitati knjige naših autora i uopće nisam požalila. Odličan krimić koji mi je super legao. Kako je ovo relativno nepoznata knjiga tako ja moram napisati nešto više o njoj. Ovdje ću malo iskoristiti copy/paste s našeg Instagram profila pa evo. Detektiv Jon Bašić s kolegama istražuje neobičnu smrt maloljetnika. Osim toga, Jon se bavi i svojim privatnim životom i problemima koji ga snalaze. Što će se sve otkriti i gdje će ih (i nas) priča odvesti savjetujem da pročitate u napetom i zabavnom krimiću Tamničar. Izuzetno mi je teško pisati recenziju za ovu knjigu. Pod 1 znam autora, pod 2 radnja se događa u mom gradu, na mom terenu. Prvo moram reći da se knjiga čita relativno brzo. Većinu vremena čitanja sam se smiješila, iako tema naravno nije uopće smiješna (ja se ježim od svih tih stvari i luđaka - tko je gledao Luthera sve mu je jasno, a ja sam upravo na 5. sezoni 👀). Smješkala sam se zato što sam opet nostalgična (da, očito me ta nostalgija malo zeza u zadnje vrijeme 😅). Način na koji su opisivani kvartovi i ulice, dijelovi grada...a ja ih sve jako dobro poznajem. Šibenik se ovdje našao kao kulisa neobičnog ubojstva i promatrati grad iz toga ugla meni, kao nekome iz Šibenika bilo je poprilično zanimljivo.
Autor se pita nekoliko odličnih pitanja o životu, ratu, crkvi i problemima. Meni je daleko najzabavnija reakcija Šibenika, tj. građana Šibenika. Nažalost, koliko god se ja trudila dočarati vam Šibenik i Šibenčane, vjerujte mi ne mogu biti dovoljno uspješna. Tko ih nije upoznao i živio s njima, teško da to uopće može shvatiti. Iskreno, čini mi se da ponekad i mi sami sebe ne možemo shvatiti. Uglavnom, knjiga pokazuje svu radost i tugu (pretežito tugu) u lepezi tog društva. I meni urnebesne reakcije 🙈. E sad, radi više tih razloga, ne znam jesam li ja pristrana ili je to zato što sam pročitala knjigu u "pravo vrijeme", meni se ovaj krimić jako sviđa. Imate moje preporuke 👍✌️.
Ocjena ★★★★★



"Marija Jurić Zagorka", Tomislav Zagoda, ilustracije Dario Kukić – Knjiga prvenstveno za djecu i khm za mene. Na odličan i prigodan način za djecu opisan je život ove velike i hrabre žene.
Ocjena ★★★★★

"Kamo si otišla, Bernadette?" Marija Sample - Za ovu krasoticu sam napisala dojmove. Nedavno je izašao i film, naravno nije niti blizu knjige, ali Kate. 
Ocjena ★★★★★

"Abadonova vrata", James S. A. Corey – Treća knjiga iz serijala Prostranstvo, u kojem autori opisuju događanja između Zemlje, Marsa i Pojasa, te otvaranje „vrata“ u nove svjetove.
Ocjena ★★★★★+


"Nositelj elemenata", Ema K. Botica - Ne znam kako vi, ali ja sam oduševljena što se naša književna scena "drži". Nije da do sada nije bilo fantasy žanra, ali mi je drago da se nastavlja. Dojmovi su tu. 
Ocjena ★★★★

"Tisuću žarkih sunaca", Khaled Hosseini - Za one koje ne znaju (ako takvi uopće postoje) ovdje se radi o odnosu dviju žena koje su se naše u istoj tužnoj situaciji, udane za muškarca niti blizu svojih snova. Znam da sam dosadna, ali ovdje opet prenosim riječi s Instagrama. O ovoj knjizi već smo vam pisale, ali mislimo da zaslužuje posebnu objavu. Dvije od tri članice ovog bloga (profila) su pročitale ovu knjigu i obje su oduševljene. Jedino što je ostavilo gorak okus je opisani odnos prema ženama. Drage žene, zašto, ali zašto se to dopušta?! Osim fizičkih karakteristika ne postoji razlika između muškaraca i žena (izuzev toga što žene ponekad mogu biti nadmoćnije 🤣). Nažalost, svakodnevno svjedočimo tome da se stvari opisane u ovom romanu ne događaju samo tamo negdje, daleko, događaju se i u našoj okolini. Tužno.
Ocjena ★★★★★



"Vodič kroz galaksiju za autostopere", Douglas Adams - Evo jedna knjiga s kojom sam bila oduševljena. Radi se o prvoj knjizi od "trilogije u pet dijelova", SF žanra, poprilično satirične. Glavnu ulogu tumači Arthur Dent koji na početku knjige leži ispred buldožera i pokušava spriječiti rušenje svoje kuće. Na to dolazi njegov prijatelj Ford Prefect koji mu objašnjava da postoje puno važnije stvari i da uskoro Zemlja neće postojati. U ostatku knjige pratimo njihove dogodovštine u svemiru. Ova knjiga me neodoljivo podsjeća na Alana Forda i tu vrstu humora. 
Ocjena ★★★★★

"Djevojka koja je spasila švedskog kralja", Jonas JonassonPrije nekog vremena naišla sam na ovu knjiga koja je bila na sniženju, a usput me jako, jako privukla. Naravno, nisam je uzela. Ni sama ne znam zašto. Nedavno sam nabasala na nju u knjižnici i posudila je. Priča prati tamnoputu djevojku Nombeko Mayeki iz Južnoafričke republike i njezin život kao prazniteljice poljskih zahoda, kasnije čistačice, a naposljetku i kao nekoga tko je završio u Švedskoj. Kako i zašto se tamo našla? Ona vam je matematičko čudo od djeteta, njezin je mozak zapravo toliko čaroban da će morati na sebe preuzeti brigu o atomskoj bombi. Ta bomba će spletom okolnosti završiti zajedno s njom u Švedskoj. I tu će doći do pravoga vrtloga zabune. °
Na pozadini piše da je ovo urnebesna komedija apsurda o malom čovjeku u vrtlogu svjetske politike. Mislim da ne bih mogla bolje opisati ovu knjigu. Ne sjećam se kada me je zadnji put jedna knjiga ovako oduševila. Prvo me je privukla naslovnica, onda me je početak malo ohladio (radi meni nepoznatog razloga) te me je na koncu knjiga očarala. Mislim da bi prigodan opis bio da je knjiga pomalo luckasta. Na #goodreads , ako uopće smatrate da je to mjerilo (ja ne smatram 😂) od mene ova je knjiga dobila čistu peticu. ♥️
Ocjena ★★★★★

"Blijed pogled na bregove", Kazuo IshiguroEvo jedna knjigu (zadnja prošle godine, neplanirano) koja na mene i nije baš ostavila nekakav dojam. Radi se o majčinstvu, različitim pogledima, kaosu, depresiji, boli i poslijeratnom Japanu. U priči pratimo trudnu Etsuko i događaje u to vrijeme te stariju Etsuko u vrijeme kada joj se ubila kćer. Zapravo mi je ova priča bila toliko mračna, tužna te nekako blijeda (naslov dobro pristaje). Jednostavno na mene nije ostavila dojam 🤷. A baš mi je žao.
Ocjena ★★★
Reading Time:

13. pro 2019.

Keksi s bademima i bijelom čokoladom
15:470 Comments
Uskoro će Božić pa vam donosimo jedan recept za keksiće. Ipak je božićni stol nezamisliv bez ovih jednostavnih slastica, a usprkos jednostavnoj izradi, okus bi vam se mogao jako svidjeti.😀



Sastojci:

25 dag glatkog brašna
5 dag oštrog brašna
10 dag mljevenih badema
1 prašak za pecivo
15 dag maslaca sobne temperature
2 jaja
4 žlice šećera u prahu
1 vanilin šećer
Prstohvat soli
1 žličica ekstrakta vanilije

Za glazuru:

18 dag bijele čokolade
5 dag prženih i sjeckanih badema

Pjenasto umutite jaja. Dodajte šećer, vanilin šećer, ekstrakt vanilije, sol i maslac sobne temperature pa izmiksajte. Dobro promiješajte brašno, prašak za pecivo i bademe pa dodajte  prethodno napravljenoj smjesi i rukom umijesite tijesto. Razvaljajte ga na pola centimetra debljine, izrežite oblike po želji i ispecite na 170 stupnjeva (ne smiju vam biti previše pečeni na dnu, pečenost treba biti tek malo vidljiva). Kada se ohlade, gornji dio umočite u bijelu čokoladu otopljenu na pari i pospite sjecjanim prženim bademima. Dobar tek!🍽🍪😀



Reading Time:

25. stu 2019.

Valencija - futuristički grad najboljeg pića na svijetu
17:110 Comments
Ah, dovoljno mi je samo pomisliti na Valenciju ❤️️ i odmah me hvata nostalgija. I to poprilično jaka. Ajde da malo i o tom divnom gradu popričamo.

Valencija, Španjolska

21. 10. 2019. Dakle, došli smo iz Barcelone oko 13:00 h. Apartman nam je bio poprilično blizu kolodvora Valencija Nord, tako da smo se odmah smjestili. Uz kolodvor se nalazi i njihova arena za koridu. Moram priznati da, kada smo rezervirali smještaj, bilo mi je nekako žao što nismo bliže centru, ali sad kada gledam ovo je odlična pozicija. Da se razumijemo, hotel je od centra udaljen 10-15 minuta pješice, a zapravo se pokazao izvrstan baš radi toga jer je na pola puta od svega. Pješice, naravno. Radi se o kvartu Ruzafa, odnosno Russafa, iliti kako joj pojedinci tepaju Soho. S obzirom na to da su najavljivali kišu idućih dana, odlučili smo to popodne odmah otići do Gulliver parka - popularnog igrališta za djecu. To igralište je čudo 😍! Ukoliko imate djecu, to ne bi smjeli propustiti, a prilično sam sigurna da bi se svidio i djeci u vama odraslima. Radi se o 70-ak metara dugom Gulliveru iz Guliverovih putovanja (Jonathan Swift) koji leži na podu, a po njemu se nalaze rampe, penjališta i tobogani. Zamišljeno je da ga djeca (mali Liliputanci) istražuju. Nije ni čudo što je ovo daleko najpopularniji dječji park u gradu. A ima ih jako puno. Tu smo se zadržali dugo, dugo. Hvala mužu što ima toliko strpljenja, jer ja ga nemam. 


Gulliver park

Taj park se nalazi u isušenom koritu rijeke Turije, sada Jardines del Turia ili Vrtovima Turije. Rijeka je, naime, nakon velikih poplava 50-ih godina prošlog stoljeća preusmjerena malo južnije. Gradu je tada ostala velika površina koju su oni odlučili pretvoriti (gle čuda) u dugački park. Nije to, naravno, tek tako prošlo, već su građani morali malo prosvjedovati, ali želim vam reći koliko su hrabriji i pametniji od nas. Velike vođe grada htjeli su raditi na poboljšanju prometa i izgraditi koju cestu 🙄. Kod nas bi to već odavno obilovalo betonom i ružnim zgradama. Srećom, oni su pametniji od toga i sad imaju zapravo nešto što ih čini jedinstvenima. Zamislite da imate šetnicu u prirodi dugu 9 kilometara. Da, nemoguće je to zamisliti 😉. Kod nas jedva čekaju otpilati neko stablo ili ga otrovati pa da pokažu koliko oni brinu o nama, a kod njih su zasađene šume i šume fikusa, borova, palmi, stabala naranči, mediteranskog bilja i baobaba (Da, baobaba, nije greška)...


Stabla baobaba

O prometnicama neću niti govoriti. Osim što su prostrane, imaju po nekoliko traka. Zamislite to čudo kad vidite ogromna drveća svugdje oko vas. Blago njima. Iako su grad, okružuje ih priroda. Moram priznati da im zavidim. Ok, da se razumijemo, ja sam mišljenja da ništa ne može nadmašiti parkove Andaluzije i ono čudo, jer ne znam kako bih to drugačije nazvala, ali ovi su jako blizu. I još jedna stvar koja je nama bila fascinantna: u tih 9 km mi smo stalno (a svaki smo dan tu šetali) viđali vrtlare i majstore. Netko tko je plaćen za to stvarno o tome i vodi računa. Kao što sam rekla, čudo. 🙄
Nakon Gullivera otišli smo se malo upoznati s gradom. Prvi dojam je ''wow'', što je ovo. Grad je odlično spojio svoju prošlost i sadašnjost. Velebni i divno uređeni objekti govore mi da su u prošlosti imali odličan dotok novca. Valencija je inače treći po veličini grad u Španjolskoj, pogađate, odmah iza Madrida i Barcelone. Iako nisam bila u Madridu, Valencija me po slikama asocira na njega. Treba napomenuti i da je ovaj grad u prošlosti nerijetko bio u političkoj nemilosti. Ali hej, tko to nije bio? Ipak, uspjeli su sačuvati (između ostaloga) i svoj govor. Tako je uz španjolski jezik i valencijanski službeni. A sami stanovnici jako su ponosni na svoju prošlost. Nakon brzinskog upoznavanja s gradom, vraćamo se u naš kvart. Vjerujte mi, Ruzafa obiluje restorančićima pa smo to i iskoristili.


Pogled na katedralu

22.10.2019. S obzirom da je kiša pljuštila i nije bilo izgleda da će prestati, morali smo malo izmijeniti naš plan. Danas smo planirali otići do Grada umjetnosti i znanosti, gdje bi se mogli sakriti unutra, međutim ne bi sve mogli lijepo pogledati, tako da smo se radije odlučili za grad. Zaputili smo se dakle prema Lonja (Llotja) de la Sede, nekadašnju tržnicu svile. Usput smo stali u Primark, jer ja Harry Potteru ne mogu odoljeti (rekla bih slaba točka 🤫). Da se vratimo na svilu...Naime, i Valencija je kao i veliki dio Španjolske u jednom (dugom, zapravo) periodu pala pod vlast Arapa/Maura. Svila je zapravo došla s njima, a u ovom ih je gradu puno živjelo. Doduše, dosta ranije, između 8. i 11. stoljeća. Kad smo kod toga, ne čudi da je velika većina zvonika bila prenamijenjena u minarete, a sve te promjene su zapravo i danas vidljive, posebno ako bolje pogledate. I tako sam ja ponovo otišla od svile 🙄. Ovaj prekrasni objekt pod zaštitom UNESCO-a, gotička je zgrada podignuta u 15. stoljeću. Sa svilom se trgovalo do polovine 16. stoljeća. Jako je elegantna i stupovi su zbilja prekrasni. Ulaz košta 2 eura i ima prekrasni vrt prepun narančica ispred samog ulaza. Nama je nažalost padala jaka kiša pa ga nismo bili u mogućnosti do kraja ga pogledati. Žalim što te naranče još nisu promijenile boju u narančastu jer to je nešto divno za doživjeli u Andaluziji. 
To smo prijepodne iskoristili za pogledati ponudu na njihovom glavnom marketu (Merkat Central) i ono...čudo. Tržnica obiluje domaćim proizvodim.. Jako puno voća, povrća, mesnih proizvoda, maslina, ribe... Svega. Cijene su tu negdje kao i kod nas.


Merkat Central

Popodne smo svratili u Horchaterie Fabian jer smo pročitali da je to nezaobilazno mjesto u Valenciji. Prilično turistički, zar ne? Eh, ako se pitate što je to, to vam je zapravo jedna od meni najboljih stvari. Malo, tradicionalno mjesto (birtija, nimalo moderna) u kojem se može popiti odlična Horcata ili Orxata kako se na njihovom jeziku kaže ❤️️. Dakle, to je milky drink koji se dobiva od tigrovih oraščića (tiger nuts) koji su nalik na kikiriki, što znači da se vade iz zemlje. Ako ste ikad radili mlijeko od kokosa, badema i ostaloga, mislim da je to sličan princip. Bezalkoholni napitak, onako pomalo gorak na prvu, ali sladak. Nešto bolje nisam probala...pa, nikad. Uz to tradicionalno se jede i fartons, pecivo posuto šećerom. Zajedno su zbilja odlični. Moj veliki savjet vam je nikako nemojte propustiti probati ovaj napitak. Inače, po cijelom gradu imate štandove gdje se Horcata može kupiti, ali i gdje možete probati tigrove oraščiće. 


Horcata sa štanda, ne onako dobra kao iz Horcaterie, ali...

Nakon te divne degustacije, a s obzirom na to da se kiša malko zaustavila otišli smo ponovo do centra grada. Razgledali smo antičke ulaze u grad, te prošetali boemskom četvrti El Carme. Inače, ukoliko imate malo dijete/djecu, a pada kiša i ne znate što bi mogli, navodno je super otići u Centre del Carme (Kulturni centar). Mi nismo bili, ali smo čuli da imaju dobar sadržaj i igraonice za djecu. Ostatak dana izgubili smo djelomično po centru, a kasnije smo se vratili u Ruzafu i otišli na večeru u knjižaru kafić u Ubik Cafe 


Ubik Cafe

23.10.2019. Ovaj smo dan rezervirali za futuristički Grad umjetnosti i znanosti (Ciutat de les Arts i les Ciències ❤️️). Kako ovo najbolje opisati!? Dobro, osim kao čudo. Meni je cijeli ovaj grad čudo. To vam je kompleks koje se sastoji od 5 građevina (Palau de les Arts - opera, Hemisferic - planetarij i kino, Museu de les Ciences - Muzej znanosti, Agora - natkriveni trg, Oceanografic - akvarij), botaničkog vrta Umbracle i mosta. Dio je otvoren 1998. godine, a u potpunosti je dovršen 2005. godine. Arhitekti su Santiago Calatrava i Félix Candela. Stanovnici Valencije su, blago rečeno, bili jako nezadovoljni ovim projektom. Prvenstveno radi troškova (300 milijuna eura je bila procjena; potrošeno je 3 puta više), a onda radi onoga poznatoga mediteranskog inata: a što će nama to 😂. I to je zapravo čest scenarij, a na kraju ispada da se itekako isplatilo. Tu možete komotno izgubiti pola dana, a ni dan ne zvuči loše, jer zapravo to je ogroman prostor prepun sadržaja. 


Opera

Palača umjetnosti

Botanički vrt

Agora

Mi smo, naravno, otišli pogledati akvarij. Ulaznica je 30,70 eura i ne mogu reći da se ne isplati. Ulaznice za djecu do 4 godine su gratis. Akvarij je ogroman i stvarno ima jako puno životinja. Između ostaloga ima i show s dupinima. S tim muž i ja nismo baš oduševljeni i meni je to ono kao mučenje životinja, ali tko voli, nek izvoli. Malac je uživao s pingvinima, kitovima i Sharkom 🐬🐋🐠. Kada smo bili gotovi, mislili smo se hoćemo li tu ručati (a zbilja ima izbora), međutim zašto ne bi otišli do naše četvrti. Sve je to tu negdje. A kad smo kod toga, imam vam odličnu preporuku za jedan restorančić. Zove se El Camerino. (Ako smijem primijetiti odlična poveznica sa Šibenikom, jedna od starijih ulica zove se Camerino.) 


Oceanografic

Poznati tunel

Lift

Ovako, mi uopće nismo koristili javni prijevoz - bus/metro, ali sam čula da je jako dobar i prilagođen ljudima ili djeci u kolicima. Grad je inače jako dobar za dječja kolica. Ono, nema stepenice od 10 centimetara 🙄 nigdje pa se ne morate zabranjivati oko poskakivanja, zapinjanja  i ostalog. Meni je to dovoljno. Ostatak dana lunjali smo po gradu. Divan dan.    

24.10.2019. Zadnji dan ostavili smo samo za grad. Mislili smo se hoćemo li malca odvesti do Bioparca - zoološki vrt, međutim nekako je prevagnuo grad. Ako ništa drugo, ima dovoljno parkova za istrčati se. Dakle, prvo smo obišli katedralu ❤️️. To je gotička građevina iz 13. stoljeća, a naravno kroz povijest se mijenjala pa ima i renesansne i barokne ukrase. Inače, prema tradiciji u katedrali se čuva kalež s posljednje večere. Ulaz smo platili oko 7 eura, ne sjećam se više točne cifre. 


Kalež s posljednje večere

Unutrašnjost katedrale

Nakon katedrale otišli smo isprobati drugo valencijansko piće, Agua de Valencia. Da vas ime ne zavara, ovo je (jako) alkoholno piće - koktel, a spravlja se od šampanjca ili cave, soka od naranče, votke i gina. Vjerojatno će vas prevariti jer podseća na sokić, ali ne dajte se navući 😂. Jedno od boljih možete probati u kafiću de las Horas. Najmanje što ćete tamo dobiti jest vrč za dvije osobe i čestitku od 10 eura. 


Agua de Valencia

Uslijedilo je puno šetnje. Popeli smo se i na vrata Porta de Serrans, odakle se pruža savršen pogled na grad (ulaz 2 eura). Napokon smo probali i paellu. Mislim, kada si u Valenciji naprosto je moraš probati jer ona originalno potječe baš iz ovog grada. I bez obzira što je to zapravo običan rižoto (sad bi me netko mogao blokirati 😆) i što u centru navodno više ne rade dobar, mi smo bili zadovoljni i punog želuca smo krenuli dalje u razgledavanje. 


Porta de Serrans

Tako smo posjetili Plazu Redondu i njihov mali, ali slatki market. Podignuta je u 19. stoljeću. Ako ste ljubitelj Božića i jaslica, Španjolska je obećana zemlja za vas. Doduše, više se to primjeti u Andaluziji, ali i ovdje imaju jedanu lijepu trgovinu  (Corchos Gomez). Nakon šetnje i razgledavanja ovog divnog grada, svratili smo na večeru u naš kvart.     


Pogled na Valenciju

25.10.2019. I to je zapravo to. Oko 11:00 h nam je bio vlak za Barcelonu. Kretali smo sa željezničkog kolodvora Joaquin Sorolla, gdje imaju rendgensku kontrolu pa bi bilo dobro da ne nosite plastični pištolj-igračku, jer policajcima koji su se tamo okupili to uopće nije bilo smiješno. 🙄


Nakon svega viđenog, ne čudi me uopće da je ovo hit obiteljska destinacija. Dapače, čudilo bi me da je drugačije. Grad inače obiluje obiteljima iz Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Mi niti jednu ulaznicu nismo kupovali preko interneta ili ranije i to se pokazalo kao ok rješenje. Nije tolika gužva. Znam po recenzijama koje sam prostudirala prije odlaska u Valenciju da se ljudi baš i nisu tamo najeli. E, pa moram priznati, mi smo tamo jeli kao nikad 😂. Dobro, ne baš kao nikad, jer je hrana u Andaluziji malo bolja, ali i ovdje je sve bilo slasno. Inače, ljudi su ovdje puno opušteniji od npr. onih u Barci. Naravno, jug ništa ne može zamijeniti i svugdje je isti. Jedina stvar oko koje smo se muž i ja iznenadili jest količina prosjaka i to redom mlađih muškaraca. Naravno ima i pripadnika romskog naroda, a te žene znaju povremeno i napasti i svašta izgovoriti. Kako god, Valencija je zbilja divna i vjerujte mi, iznenadit će vas. Za djecu je ovo raj, a tome pridonosi i činjenica da Španjolci zbilja vole djecu. Netko je stalno zabavljao naš pomladak. Zbilja obožavam Španjolsku.


La Casa de los gatos

Pozdrav od nostalgične A.
Reading Time:

12. stu 2019.

Kako je Barcelona postala Bagdad (put s djetetom od 2+ godine)
18:570 Comments
Nedavno sam čitala da postoje dvije vrste ljudi, oni koji obožavaju Španjolsku i oni kojima ona blago rečeno nije draga. E, pa ja definitivno spadam u ovu prvu skupinu. Prije 3 godine bila sam u Andaluziji 💕, prekrasnoj pokrajni na jugu Španjolske i od tada sam luda za tom zemljom. Za njihovim tapasima, maslinama, kroketima, Flamencom, parkovima i ostalim. Zapravo skoro svime. 😅
Prije nekoliko mjeseci razmišljali smo gdje bi mogli ovaj put po Španjolskoj putovati. Odluka je pala na Madrid ili Valenciju. Kada smo sve skupa proučili došli smo do zaključka da bi bilo najbolje sletjeti u Barcelonu i produžiti do Valencije

Nekoliko dana prije našeg odlaska započeli su nemiri u Barceloni. Zapravo prosvjedi radi osuđivanja političara koji su radili na odcjepljivanju Katalonije (pokrajine čiji je glavni grad Barcelona) od Španjolske. Vjerojatno ste čuli kako su bili blokirani željeznički kolodvor Sants i aerodrom El Prat. Dan prije našeg dolaska bio je najavljen veliki prosvjed gdje su se trebali skupiti svi Katalonci u Barci. I tu je zapravo došlo do ovoga Bagdad. Naime, postojale su dvije frakcije, jedan, nazovimo ga "normalan" prosvjed i onaj studentski, na kojem je došlo do kaosa. Naveliko su se otkazivale karte i boravci, a ta opća histerija uopće nije pomogla cijeloj situaciji. Zapravo su mediji ti koji su sve napuhali 🙄. Ne želim reći da nije bilo nemira, već da se u opisivanju istih pretjerivalo. 
I tako smo se mi sa djetetom odlučili otputovati. Datumi: 19.-26.10.


Malac ispred Casa Mile


19.10.2019. Polazište Split, odredište Barcelona. Let je prošao odlično, malac je bio miran, tek kad smo slijetali malo je počeo plakati, pretpostavljam radi tlaka u ušima. I tako smo došli u Barcelonu. Vidi čuda, nikakvi neredi na aerodromu. Dva policijska službenika pričaju više od naših zaposlenika u Splitu u zračnoj luci, pri tom nas uopće ne pogledavši. Prtljagu smo uzeli s nama u avion, ali kolica smo morali pokupiti. Odmah na početku puta neugodno iznenađenje. Nema nam kolica 🤷. Nakon što smo se izvrtili oko naše trake i vidjeli da ih nema, otišli smo prijaviti izgubljenu prtljagu. Muž je već ludio jer je ispred nas bila redina i poželio ostaviti ta kolica 😂. Zanimljivo, vidjela sam tamo hrpu ljudi s našeg leta. Kada smo došli do službenice, relativno se brzo sve riješilo. Naime, na El Pratru postoji posebna traka za kolica (mislim 14E), što nama naravno nitko nije rekao 🙄. Nalazi se skroz na kraju prostorije (skroz desno kada uđete u prostor gdje su trake za prtljagu). Ne znam kako je na drugim aerodromima, ali u Splitu i Nantesu nije tako, a nama kao nekome tko do sada nije previše putovao s djetetom je to bilo poprilično iznenađenje. Da stvari budu bolje čekao nas je taksist kojem smo već radi kašnjenja leta morali odgoditi 🙄. Taxi smo naručili jer radi prosvjeda nismo htjeli dijete vucarati po nepoznatom gradu. Inače, taxi vas neće primiti ako imate dijete, a niste naručili autosjedalicu, pa povedite računa o tome. Isto tako, cijena taxija je bila oko 50 eura, što je za vožnju od 15, 20 min puno i previše. Cijena raste s autosjedalicom i s vikendom. Navečer oko 19 sati smo došli do hotela (kliknite na link hotela, definitivno imate našu preporuku), pa bacili brzinski đir po kvartu, otišli večerati i na spavanje. 


Casa Battlo (desno)

Casa Lleo Morera

20.10.2019. Ujutro nas je probudio miris pekarskih proizvoda, hotel je naime i pekara 😍. Vi kao gost hotela, ali i kao netko tko kupuje proizvode, u svakom trenutku možete vidjeti kako se cijeli proces odvija. Nema onoga da cijela tacna padne na pod, pa se samo digne i to je to. Inače, pekare su im zakon. Nimalo slične ovima našima, u Hrvatskoj jel. Čula sam da je npr. u Srbiji bolja situacija. Taj dan smo cijeli trebali izgubiti po Barci. Pošto je naš hotel bio u blizini Case Mile/ La Pedrera, tako smo započeli turu. Preko interneta smo kupili karte, a savjetujem i vama da to napravite, posebno u sezoni. Evo linkovi na Casa Milu i na Casa Battlo. Pročitali smo jedan savjet u vezi Mile, a to je da ako dođete odmah ujutro, krenete posjet od krova 💕. To je odličan savjet, jer već pola sata kasnije je strahovita gužva. Ovako smo sve pogledali i poslikali na miru. Inače, Gaudi je arhitekt nekoliko kuća/palača (osim gore spomenutih, najpoznatije su palace Güell i casa Vicens), parka Güell i naravno Sagrade Familie. Kako smo mi praktički imali samo jedan dan u Barceloni, morali smo birati što ćemo pogledati, pa smo se tako odlučili za ovu kuću i nismo nimalo požalili. Bitno je napomenuti da smo mi luđaci skoro sve prošli pješke (osim kraja dana). Mislim da je to relativno dobar način za sve vidjeti. Nakon Mile, uputili smo se prema centru grada. Prva na redu je Casa Battlo. Prekrasna građevina u čijem se bloku nalaze još dvije divne kuće, Casa Bonet i Casa Lleo Morera 😍. Dalje smo nastavili prema Placi de Catalunya, te napokon došli do La Ramble. Prva postaja nam je bila njihova čuvena tržnica La Boqueria, koja je bila zatvorena jer su nešto radili. Onda smo zašli malo u Gotičku četvrt jer nam Rambla više naprosto nije bila zanimljiva. Ta četvrt je prekrasna, tako da smo tu i odlučili ručati. Inače, mali je spavao do ručka. Možete zamisliti što je sve radio po Casa Mili i koliko se izmorio kad nije mogao sebi doći. Sjeli smo u jedan lokal vani, na trg, a vlasnik nas je upozorio da sklonimo mobitele (ja svoj nisam ni imala, ali muž...ono, kaže neka mu ga ukradu. I tako nije baš nešto. 🙄) i fiksiramo torbe. Meni je inače tokom boravka u Barcelona bilo najvažnije da nas nitko ne pokrade, a izgleda da to tamo uopće nije teško ni rijetko. Prijatelja mi je opljačkalo u to vrijeme na izlazu iz metroa. Nakon ručka i odmora nastavljamo malo po Gotičkoj četvrti, a onda se spuštamo do mora i Miradora de Coloma, tj. spomenika Kristofor Kolumbu. Koliko mi je poznato (mi to nismo radili) pomoću lifta se možete popeti do vrha. Naše putovanje nastavili smo po četvrti El Raval, gdje se nalazi predivna Palace Güell. Taman moj đir, tamna 💕.   


Palace Güell
Popodne smo odlučili pogledati katedralu sv. Eulalije (ne, Sagrada Familija nije katedrala!). Moram priznati da je cijeli taj objekt, sa okolnim zgradama i trgovima prekrasan. Nakon toga smo se uputili k parku de la Ciutadella koji nije bio otvoren, tako da smo dalje produžili prema Slavoluku pobjede. Tu je malac guštao jer je barba izbacivao balone od sapunice, pa smo se skoro jedan sat tu zabavljali, a onda je došlo vrijeme za posjet Sagradi Familiji. O njoj ne treba previše toga govoriti, sigurna sam  da ste već čuli dosta toga. 

Sagrada Familia

Kada smo slagali put odlučili smo se na posjet parku Güell, tako da smo ulaznice kupili unaprijed i imali točno vrijeme ulaska. Za doći od Sagrade do metro postaje Alfons X prvi smo put koristili metro. S obzirom da sam čula da je metro potencijalno opasan moram priznati da i nije baš. Mislim, metro kao metro, svugdje je to isto. Kada se po Zagrebu vozite u tramvajima naiđete na hrpu luđaka, tako i ovdje 🤷. Odatle nam je kretao bus (uključeno u cijenu ulaznice) za park. Pogledajte sliku za više info gdje izaći i gdje vas čeka bus. Meni je sve to bilo malo zbunjujuće. Što se parka tiče...Ne znam isplati li se trenutno (ili ikad) uzimati ulaznicu. Zašto tako brutalno govorim o tome? Većina parka se može obići besplatno, plaća se jedino dio s klupicama, stupovima, gušterom i one dvije kućice. A to je, moram napomenuti manji dio. Trenutno se taj dio obnavlja i ništa se ne može lijepo vidjeti. Čak i kad sve bude gotovo, jednostavno je ogromna gužva i postoji mogućnost da izgubite živce. Ja jesam. Gotovo je nemoguće uhvatiti 10-ak sekundi slobodnog prostora. Ali dobro, to se i podrazumijeva. Nakon napornog, ali lijepog dana krećemo za hotel. U blizini našeg smještaja vidimo policijske rotirke i ljude kako mašu zastavama, te prolazimo malo dalje. Koliko sam čula bio je to civilizirani prosvjed, udaljeniji od onoga studentskoga, na kojem su se zapravo događali nemiri. Stali smo večerati u nekom od restorana. Sutra nas čeka poprilično zanimljiv dan. Krećemo za Valenciju!


Pogled na Barcelonu iz parka Güell

Alfons X metro stanica i mjesto gdje vas čeka bus za park Güell


21.10.2019. Dižemo se, na brzaka sređujemo i doručkujemo, te krećemo prema željezničkoj postaji Sants. Ne znam kako bih ovo najbolje opisala, osim potpune i jako loše neorganizacije prometa u Barceloni. Prvenstveno ovdje mislim na aerodrom i željeznicu. Metro je ok, ono što smo prošli. Mi smo većinu karata, tako i ove kupili unaprijed preko interneta. Dakle, prvo engleski 0 bodova. Ajde to bi im još i oprostili, ali jedna informacija piše na ekranima, drugu informaciju nam je rekao jedan službenik, a treću njegova kolegica. Na kraju smo saznali i da to nije vlak za Valenciju, nego za Sevilju. Jer, eto logično je da je to taj put 🙄. Naravno da nam to nigdje nije pisalo. Preporučam da dođete ranije i dobro provjerite situaciju. Ako vam je neki službenik "sumnjiv" obratite se drugome. I samo hrabro, možete vi to! Put je trajao 3 i pol sata, a o Valenciji ću vam malo više pisati u zasebnom postu, inače bi ovo bilo veselo.


Toalet u Barceloni

21.10.-25.10.2019. Valencija 

25.10.2019. Vratili smo se dakle u Barcelonu, jer nas sutra čeka let kući. Hotel smo rezervirali u poslovnoj četvrti, ali tu se nalaze i brojni stambeni objekti i taj spoj mi je bio fascinantan. Tu smo i ručali među lokalcima. Poprilično zanimljivo i zabavno. S obzirom da smo došli oko 14:00 h imali smo vremena za obići još nešto, a odlučili smo se za Montjuïc. To je zapravo brdo iznad grada, gdje su se 1992. godine održavale Olimpijske igre. Osim što je prepuno šetnica tamo se nalazi Olimpijski stadion, Poble Espanyol, Palau Nacional, Čarobne/Magične fontane, Botanički vrt... Divota jedna. Sve je dobro organizirano za dječja kolica, odnosno osobe s invaliditetom, a imate i pokretne i klasične skale. Odatle smo se pješke uputili u hotel, a tamo gdje smo ručali nalazi se dječje igralište na kojem je mali izvjesno vrijeme ludovao. Nakon toga pokupili smo mu večeru i u krpe. Sutra nas čeka let, tako da se valja odmoriti. 


Pogled na grad s Magičnih fontana

Nacionalni muzej umjetnosti Katalonije, Montjuïc

26.10.2019. E sad, ako vam odgovara, odličan način za doći od grada do aerodroma je linija busa 46. Ona vozi od Plaze Espanya do zračne luke. Karta košta mislim 2.20 eura, a super je što možete iskoristiti T-10. Put traje prosječno oko pola sata (kada je gužva i do sat vremena!). Usput povedite računa i o tome da tamo postoje dva terminala (T1 i T2), pa nemojte izaći na krivome. Za više informacija obavezno pogledajte link koji sam vam postavila.

To je to, barem za Barcelonu. Uskoro slijedi Valencija, gdje smo bili duže i gdje smo se mogli normalno opustiti tako da ću u nekim situacijama biti detaljnija. Pozdrav, A. 😘 
Reading Time:
life.couch. Pokreće Blogger.

Istaknuti post

Najbolje od 2022.

Dragi svi, jedan neizrečeni plan bez roka trajanja je truditi se donositi zanimljiv sadržaj, a vjerujem da ne može zanimljivije od ovoga: up...

Impressum