18:04
BY Life Couch0
Comments
Kim Michele Richardson: Knjižničarka na konju
prijevod s engleskog: Mirna Čubranić
izdavač: Hena.com (2023)
320 stranica, tvrdi uvez
Prikazani su postovi s oznakom Mentalist. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Mentalist. Prikaži sve postove
17. srp 2023.
13. srp 2023.
11:41
BY Life Couch0
Comments
Dimitri Rouchon-Borie: Demon s Vučjeg brda
Naziv izvornika: Le démon de la colline aux loups
S francuskog prevela: Duška Gerić Koren
Nakladnik: Hena com
S francuskog prevela: Duška Gerić Koren
Nakladnik: Hena com
Tvrdi uvez, 184 stranice
Jedan dio djetinjstva prošao je u otkrivanju brda uz osjećaj straha od batina u želucu.
Vrijeme je da #sedamdanasedamosvrta začinim jednom knjigom koja ne zaslužuje samo čistu peticu (od mene), nego i pokoju riječ u maniri stare škole book bloganja. Zapravo, shvatila sam zašto su sad svi odjednom bookblogeri! Sve je puno jednostavnije: nabaviš solidan mobitel, pokoju slatku šalicu i prekopiraš sažetak sa web-a. Nema muke oko pisanja dugačkih i nedajbože pismenih osvrta na pročitano. A ja danas želim jedan povratak u budućnost. Želim si dati oduška predstaviti vam ovaj naslov jer se bojim da bi u protivnome mogao proći ispod radara, što nikako ne zaslužuje.
Kratki sažetak radnje: Glavni lik, Duke, nalazi se iza rešetaka gdje služi zatvorsku kaznu i pripovijeda priču o vlastitom životu. Na tu ideju došao je po preporuci psihijatra i redovnika koji ga ispovijeda. Redovnik je možda i jedina osoba koja ga ne osuđuje i ne prezire zbog svega što je učinio. Ne zgraža se niti nad njegovim gotovo životinjskim likom i nedostatkom higijene. A priča koju Duke raspetljava započinje u njihovom obiteljskom domu, gore na Vučjem brdu. Ona govori o sudbini djece nasilnih roditelja, o zamecima budućih ljudi koje je nedostatak ljubavi sveo na životinje. Jedina svijetla točka u Dukeovom životu su njegova sestra i polazak u školu, ali oboje je zasjenio dolazak Demona.
Tada se prvi put moja svijest susrela s mogućnošću izbora i moram reći da sam izabrao krivo.
Ako sam sve dobro učinila, do sada biste se već trebali zapitati: tko je taj Demon in fabula?
Demon je, naravno, Duke. Ili je Duke Demon. A možda i oboje (znate onu o demonu koji čuči u svakome od nas). Možda ste očekivali više, inovativnije, no vjerujte mi na riječ kad vam kažem da je ovo sasvim dovoljno, možda (za neke od vas) i previše.
Ima nešto posebno potresno u pričama o obiteljskom nasilju. Možda zato što uspješno razaraju socijalna očekivanja o tome što obitelj predstavlja za pojedinca, naročito djecu. Mala djeca nemaju dar govora, ali komuniciraju plačem i osmijesima, pokretima glave, a onda i tijela. I da mogu, vjerojatno bi govorila: voli me, čuvaj me, hrani me, pazi me, ne ostavljaj me i njeguj moju dušu. Vjerojatno je i Duke to pokušavao poručiti na svoj način, prije nego će shvatiti kako su tamo, na Demonskome brdu, empatija i humanost rekle zbogom.
Iako su oba roditelja poprilična čudovišta, otac je nemili pobjednik u tom duelu. Jer upravo način na koji otac iskazuje emocije determinira kako će dijete emocionalno doživljavati svijet oko sebe i koje će norme ponašanja usvojiti. A Duke je, priprosti dječak zarobljen u tijelu Demona, usvojio nasilje kao jedini jezik ljubavi. Toliko da nije mogao prihvatiti dobročinstvo onih koji su ga pokušali spasiti udomivši ga nakon što su sva djeca oduzeta tim odvratnim roditeljima.
Svi su ti ljudi mislili da mi nešto daju a ja sam samo bio dijete koje nema ništa i što su me više tetošili to su mi više pokazivali da nemam ništa.
Dukeov emotivni život je primitivan, sveden na osjećaje straha do dolaska Demona, te krivnje, srdžbe i privrženosti nakon njega. Svijet oko sebe doživljava prvenstveno kroz osjetila kao što su dodir i njuh. Vode ga isključivo nagoni i potreba za osvetom - ne želja, jer njegova je želja pronaći mir, vratiti se u kuću na Demonskom brdu i uništiti Demona. Njegov je rječnik siromašan, prost, gotovo djetinji. Piše bez interpunkcijskih znakova, čime pisac izvrsno dočarava težinu misli koje ga opterećuju, tu bujicu nepravdi što su ga vremenom učinile takvim.
Mislim da me moja patnja dugo ubijala i ne vjerujem da sam živ na bilo koji drugi način osim biološki iznutra sam mrtav.
Suprotno svemu što sam već spomenula u sažetku, ne očekujte da će ovo sporo i bolno pražnjenje duše ikome donijeti olakšanje - ni čitatelju ni Dukeu nije nimalo lakše spoznati kuda nas može odvesti bolan trag nasilja. Ali Dukeu to treba kako bi mogao oprostiti onom ljudskom u sebi, kako bi u skripti vlastitog života prosijao zrnca dobrote - tuđe i vlastite - kako bi se uvjerio da je nekada bio čovjek iako je u svojoj ograničenosti i te kako svjestan da to nikada nije imao priliku postati.
Sjajni povremeni uvidi u to kako nastaju Demoni ono su što krasi ovaj tekst. U njemu ćete pronaći najtužniji odgovor na to pitanje, puno širi od Dukeovog iskustva. Nastaju tu, pored nas, u mraku i hladnoći. Hrani ih naš sustav, bespomoćan i rigidan. Niču iz nevoljene djece koja više ne žele strahovati i trpjeti nego nanositi bol. Nastaju jer nismo stvorili ljude, a tješimo se da ih u bilo kojem trenutku možemo izliječiti. Ali Duke je pametniji i zna kako je jedino što možemo učiniti zaštiti svijet od Demona, od njega. Zato mirno podnosi svoju kaznu i priča svoju priču. Možda zbog svega što je učinio ne zaslužuje oprost, ali bit će vam prokleto teško ne suosjećati s djetetom u njemu koje je i samo nekada bilo bespomoćna žrtva. Dijete koje nije biralo postati Demon, nego su to za njega drugi odabrali: čovjek sveden na zvijer radi nepodnošljive boli.
...i svaki se dan pitam zašto me netko nije prije došao spasiti, dok sam bio dijete ili još prije dok sam bio tek misao u poretku stvari.
Knjigu preporučujem ako vam se sviđaju romani kao što je Kameno srce Renate Dorrenstein ili općenito romani struje svijesti.
*Knjiga je recenzentski primjerak u zamjenu za uvijek iskreni osvrt*
Knjigu možete naručiti ovdje
18. sij 2022.
18:03
BY Life Couch0
Comments
L.C.: Možeš li nam ukratko ispričati što bi želio da ljudi znaju o tebi?
MAURO: Osnovnu školu završio sam s prosjekom 2.7. Jedva sam je završio i redovito mi je naglašavano da mi se čini usluga i poklanjaju mi se ocjene - dvojke. Likovni i vjeronauk su digli prosjek tako visoko. Nakon toga sam upisao trogodišnju školu (cvjećar) za koju se moja okolina nadala da ću uspjeti završiti, iako mi je savjetovano da izaberem neku drugu s kojom ću uspjeti naći neki posao koji ću moći raditi. Kad sam odlučio studirati psihologiju, cijeli svijet mi se smijao, osim 5 ljudi. Točno 5 ljudi je vjerovalo da ću uspjeti. Tijekom dvije godine, dok sam se prekvalificirao na četverogodišnju školu (polagao u jednom ispitu kompletna godišnja gradiva pojedinih predmeta za pojedine razrede) svakodnevno sam slušao da odustanem od psihologije jer to upisuju samo najpametniji, najbolji, najuspješniji, kao i redovito bio ismijavan (poznanici, roditelji prijatelja, rodbina…). Zašto želim da ljudi to znaju? Zato jer želim da znaju da njihove ideje o djeci ili njihovim sposobnostima ne moraju imati nikakvo uporište u realnosti, ali i da djeca, koja su u poziciji u kakvoj sam ja bio, znaju da je sve moguće ako prestanu slušati okolinu.
L.C.: Koja je glavna razlika između pisanja knjiga za odrasle i onih za djecu?
MAURO: Nema razlike, rekao bih. Dobro, možda u onoj za djecu neću koristiti vulgarizme ili seksualnost, ali smrt, koja mi se često čini da je danas najveći problem ljudima, itekako hoću. Priča je priča, a jedino što je u priči bitno je onaj tko je čita. Kao što sam ja mnogo puta kreirao kontekst čudesne promjene u psihoterapiji koristeći dječje priče, tako su i mnoga djeca našla beskrajnu zabavu u pričama koje „nisu primjerene njihovoj dobi“ (npr. četverogodišnjakinja koja je oduševljena Andersenovim bajkama). Možda još par detalja. U dječjima pišem kraće rečenice, poznati sam po dugima, i ne koristim arhaične riječi za stvaranje atmosfere. Isto tako koristim manje pridjeva, a više glagola, što je jako važno kod mlađe djece.
L.C.: Bi li nam ispričao kako je počela cijela ovo priča oko slikovnice? Posebno dio kako si djecu uključio? Zapravo, čija je to ideja? Meni zvuči jako zanimljivo, pa i da drugi, ako nisu, pročitaju malo o tome.
MAURO: Kao i mnoge moje knjige, i ova ima neobičnu priču u povijesti svog nastanka. Dosađivao sam se dok sam čekao da mi prođe Vetting – potvrda o nekažnjavanju koja je nužna za rad s djecom i vulnerabilnim skupinama – da bih počeo novi posao i pregledavao sam neku hrpu slikovnica koju sam kupio te vidio jednu koju je autor pravio u suradnji s djecom. Priča u kojoj se iskoristio neke dječje crteže, pa sam se odlučio na sličnu avanturu, ali na moj način – da ja budem alat koji će djeca koristiti, a ne autor.
U knjiškoj grupi na jednoj društvenoj mreži objavio sam poziv roditeljima i djeci koji žele kreirati priču i istu crtati. Javilo se 18 roditelja, ostali smo na 6 i avantura je počela. Bilo je potrebno puno suradnje roditelja s djecom, ali inzistirao sam da sve bude isključivo dječji rad. Sve njihove ideje ili riječi spojio sam u priču, a zatim doslovno sve crteže te priče spojio u ilustracije.
L.C.: Ovdje ću se samo malo nadovezati i reći da je moj malac (4 godine; a kralj ne voli knjige niti vidjeti) uživao slušajući priču o Pufiću. Dobro, malo mu je pala koncentracija na kraju, ali to ne računam. 🙈
L.C.: Kako ti psihologija pomaže u stvaranju priča?
MAURO: Razumijevanje ljudskog ponašanja je važno da bi se znalo kako netko priču može doživjeti i što se dešava s osobom dok priču sluša. Iako, nije tu samo psihologija, tu su i neuroznanost, kibernetika, teorija sistema, hermeneutika, socijalni konstruktivizam… Sve su to znanja koja pomažu razumjeti priču, stvarati priču i ono najvažnije doživjeti istu priču na različite načine. Pojasniti ću na primjeru. Istraživanja su pokazala da metaforička rečenica aktivira veći dio mozga od doslovne. U praksi to znači da metafora koja će aktivirati i dijelove mozga za okus, njuh, dodir, može evocirati i više sjećanja. Više sjećanja dati će nam različite perspektive za razumijevanje priče, a različite perspektive izbaciti će nas iz okvira unutar kojih u tom trenutku razmišljamo i tako nam olakšati put do rješenja problema s kojima se suočavamo. Kad taj princip uvedemo u priče koristeći što manje doslovne rečenice, omogućiti ćemo kod različitih osoba različite doživljaje iste priče, odnosno doživljaje koji su upravo njima potrebni.
L.C.: Neki planovi za dalje?
MAURO: Čarobnjak Pufić odlazi pod more i na mjesec, a engleski prijevod trenutno je na lekturi.
Eto, ekipa L.C. želi puno sreće u daljnjem radu i Mauru i djeci. Pratit ćemo vas i dalje i s nestrpljenjem čekamo ostale knjigice 💖.
28. stu 2021.
19:49
BY Life Couch0
Comments
,,Ispada da je jako jednostavno zavarati ljude da si dobro. To zapravo ne bi trebalo biti tako jednostavno.''
7. stu 2021.
15:36
BY Life Couch0
Comments
Danas vam donosimo kratki vodič za Interliber kako biste mogli na vrijeme planirati dolazak i kupovine. Za idući tjedan planiramo prijedloge za kupovinu noviteta i malo starijih naslova koji su nas se posebno dojmili, a usto ćemo na IG story objavljivati gdje su najbolji popusti i prilike koje se ne propuštaju. Potrudila sam se uključiti info za što više izdavača, da vama bude korisnije, a posebno ću izdvojiti meni najdraže.
.jpg)
