Žene koje kupuju cvijeće - Vanessa Montfort

Tamo negdje prije par mjeseci kada sam vidjela ovu knjigu u pretprodaji strašno me privukla 😍. Zašto, u tom trenutku nisam znala. Ono što sam primijetila jest da mi je naslovnica poprilično neugledna, zapravo jako "čudna", a upravo je ona ta koja me na neki misteriozan način privukla 🤷. Eto priznajem, zaljubila sam se u tu "ružnu" naslovnicu. Kada sam nešto kasnije pročitala sažetak ostala sam oduševljena. Em se radi o ženama, snazi žene kao pojedinca, ali i snazi "čopora" žena, problemima (što ću, volim tu tematiku), em se radnja događa u Madridu. Španjolska me je prije par godina bacila na koljena, a vidjela sam tek Andaluziju ❤️️. Moj zaključak je da ako me knjiga prije nije kupila, ovdje me u potpunosti osvojila. Dakle, nakon što smo ustvrdili da mi se knjiga sviđala i prije no što sam je pročitala, možemo mirno nastaviti 😂. 

Radnja se događa, kao što sam već napisala, u Madridu, u malenom boemskom kvartu. Taj kvart obiluje kazalištima i galerijama, a u njemu se nalazi za nas glavno mjesto, cvjećarnica Anđelov vrt iznad čijeg ulaza piše NIKAD NEMOJ PRESTATI SANJATI. To prekrasno, mirno i tajnovito mjesto vodi misteriozna Olivija. Pet žena u toj cvjećarnici kupuje cvijeće, ali svaka ga kupuje za nekoga drugoga. Tako ga jedna kupuje za tajnu ljubav, druga da bi uredila ured, treća bi ga rado naslikala, četvrta će ih pokloniti svojim klijentima, a zadnja kupuje cvijeće za pokojnu ljubav. Riječ je o pet u potpunosti različitih žena, koje su u svojevrsnoj potrazi. Potrazi za srećom, snovima, neovisnošću, u potrazi za ljubavlju. Mislim da vas trebam pobliže upoznati sa curama 😉. Casandra je, kako se u knjizi naziva, superwomanica. Za nju je bitniji profesionalni uspjeh od onoga privatnog. Ipak, nešto joj tu nedostaje. Aurora (Trpiružica), bol je tjera da dodatno voli, što joj je lošije to je ona tobože više zaljubljenija. I nekako u svim svojim problemima ostaje zarobljena i popušta. Gala, obavijena modom, kaže da žena danas može sve, osim ostarjeti. Ona se naime boji starenja. Victoria predstavlja meni osobno najdraži lik. Ona je svemoćna, odlučila je da mora u svemu (što je se tiče) biti najbolja.  Odlično joj ide, međutim ona je nezadovoljna, ponajprije privatnim životom. Kao šlag na kraju torte, ostavila sam Marinu, koja nam zapravo pripovjeda cijelu priču. Marina je naime prije nekog vremena ostala bez ljubavi svog života. Ili nije?  Uglavnom ona je skroz izgubljena i u potrazi za nekim odgovorima. Zapravo ona se samo mora trgnuti. Kako kaže spisateljica ona pati od sindroma suvozača. Ako se pitate tko je Olivija ona je jedan čudan i misteriozan lik, o čijoj sudbini saznajemo tek na samom kraju. Ona je zapravo dirigent ovom orkestru, budno pazi na sve cure poput anđela čuvara.

Malo, po malo, sve će se početi mijenjati. Poticaj za to bit će im jedno druženje, nakon kojega će se svaka od njih zapitati da li je postigla točno ono što je željela u životu, da li je sretna i što uopće želi. I onda kada svaka od njih posustane, snagu će im dati jedna od ostalih žena ili pak čitava ženska ekipa. Sve je ljepše kada se međusobno podupiremo, zar ne?

U zadnje vrijeme čitam (sudeći po ovih zadnjih par godina) dosta. Nisam svjesna kako, ali ove se godine događa to da što god otvorila budem oduševljena s tim. Znam, sada ćete sigurno reći: Pa knjige se i biraju da bi ti bile dobre i zanimljive! I u pravu ste, dakako. Međutim moje čitalačko iskustvo me podsjeća da to baš i nije tako. Kada mi je knjiga loša, ne sviđa mi se ili mi ne odgovara u tom trenutku, zatvaram je i vraćam u knjižnicu ili poklanjam nekome. Bez obzira na sve ono što me je privuklo njoj. Ove sam godine napravila jedan ustupak, do kraja sam pročitala Sanjara Strangea, knjigu koja mi se jednostavno nije svidjela. I ne, nisam požalila. To sam napravila samo radi bloga i da vidim mogu li ja to. Ispostavilo se da mogu, ali mislim da to više nikada neću ponoviti, jer me je (vjerujem da znate taj osjećaj) iscrpilo 🤢. Onako, do kraja. I ne, ja o tome neću pisati recenziju i općenito neću gubiti dragocjeno vrijeme na stvari koje mi se ne sviđaju. Zašto vam sve ovo pišem? Da bih poručila da je ovo meni osobno među dvije najbolje knjige u zadnje vrijeme. Mene je ovo očaralo. Možda zato što se volim opustiti s čašom bijelog vina, možda jer tu i tamo volim dobiti cvijeće, možda jer imam prijateljice i znam kakva je to ženska snaga (vrijedi i za članice bloga ❤️️), a možda zato što mi je jednostavno knjiga "legla". Moram se složiti s Čitateljicom, na čiju sugestiju sam se definitivno odlučila kupiti knjigu. I ona, kao i ja, misli da dugo nismo naišle na knjigu koju bi doslovno cijelu obilježile. Izvukle citate, mudre misli, nešto. Knjiga je jednostavno prepuna lijepih i mudrih rečenica. Kada sam vidjela s čim imam posla, odustala sam. Ipak za kraj ću vam napisati jedan odlomak.

Ako i niste žena, dopustite da vas ovo zarazi. Divna knjiga koja će otvoriti mnogo pitanja i zaokupiti vam pažnju. Ali to ostavljam vama da vidite. Imate moju preporuku 😊.

Pozdrav, A.