1. dan
Kako smo našli poprilično jeftine karte za Nantes tu smo i sletjeli (oko 800 kuna ukupno i povratno za 3 osobe). Trebalo je neko vrijeme da sredimo sve za rent-a-car uključujući i dječju autosjedalicu naravno. To sa sjedalicom je bila posebna priča. Nije se baš iskazala, imali smo probleme s fiksiranjem, jedva ju je i samo osoblje fiksiralo, a za to im je trebalo barem pola sata. Kad je napokon sve bilo gotovo, uputili smo se za Dinan. Trebalo nam je otprilike sat i pol iz Nantesa. Prvi dojam WOW 😳. Iako je padala kiša na prvi smo pogled bili oduševljeni gradićem. Iskreno, nismo to očekivali. Kako je kiša taj dan bila kratka, izašli smo u šetnju. Nevjerojatno je da ima tek nešto više od 10000 stanovnika. Mužu i meni je to bilo jako teško shvatiti, posebno kad uzmemo u obzir ove naše gradiće i sela. Toliko dobro uređeno, čisto, grad koji baš funkcionira u svakom smislu. Grad koji se fura na Harrya Pottera. Srednjovjekovni gradić. Divota...Umorni i gladni odlučili smo sjesti u restoran. Tako smo nekim čudom nabasali na jednog gospodina, lokalca, koji priča engleski pa smo se pošteno ispričali. Između ostalog rekao je da je to grad koji je 100 posto okrenut stanovnicima, a ne turistima, za razliku od Saint Mala. Kaže on da su oni jedno 70 posto zaglibili u turizmu. Nažalost, bio je u pravu i to smo kasnije osjetili. Možda smo ovaj gradić trebali ostaviti za kraj, jer se malo stvari može mjeriti s njim. Barem ono što smo mi obišli.
[Upozorenje. Ukoliko dolazite srijedom ili četvrtkom...Na glavnom se parkiralištu četvrtkom od 6 do 3 i pol održava veliki sajam (nešto kao onaj u Benkovcu). Zahvaljujući ovom gospodinu gore makli smo auto na vrijeme. Zamislite nam samo izraz face kada bi ujutro naišli na sireve, kobasice i vina, a nigdje našeg auta 😂. Uglavnom da ne duljim, makli smo ga i sačuvali si živce.]
Nakon toga išli smo vidjeti možemo li za maloga uzeti neku juhicu za vani. Jedva smo im objasnili što želimo, a konobarica, koja je bila preljubazna, dala nam hranu za vani u keramičkoj posudi koju je prekrila s plastičnom folijom. Sreća pa je hotel bio blizu. Rekla mi je da se ne brinem oko povratka posude uopće, zapravo pokazala. Nama je taj čin puno govorio o stanovnicima Dinana. Zahvaljujući tome "kupila" nas je, pa smo sutra dan odlučili tu večerati. Bio je ovo dug dan pa smo se odlučili povući u krevet. Eh da, da ne zaboravim puhao je hladan vjetar.
2. dan
Na redu je Le Mont Saint Michel, srednjovjekovni burg izgrađen oko opatije sv. Mihovila. Nije nam dugo trebalo, malo više od pola sata iz Dinana. Eh, to je zbilja nešto posebno 😍, riječima se teško može dočarati i zapravo uopće neću pokušati. Napisati ću vam tek nekoliko informacija i zapažanja. Parkirali smo i otišli na (besplatan) shuttle bus. Također možete ići pješke ili pak kočijom (što se dodatno plaća). S obzirom na bebu od godine i 7 mjeseci odlučili smo odmah ići u opatiju da što više toga vidimo👶. A trebalo je iskoristiti i što je dobre volje 🤷😂. Ulaz smo platili oko 10eura po osobi. Ovaj je dio definitivno zanimljiv i poprilično velik i prostran, što se ne bi reklo na prvu. Ipak ne bih ponovo obišla opatiju. Mislim da je ovaj tip arhitekture zanimljiviji iz vani, nego iz unutra. Isto tako ovaj donji dio, gdje je zapravo naselje, je nama ostavio puno bolji dojam. Lako se izgubiti uskim i šarmantnim uličicama. Gospodin iz Dinana savjetovao nam je da tu ništa ne jedemo, jer hrana "ne valja". Nusprodukt turizma. Ne zaboravite savjet iz prvog posta o dječjim kolicima...
Nakon razgledavanja Mt. St. Michela odlučili smo se vratiti u Dinan. Zapravo otišli smo u Port de Dinan, luku Dinana. Isto preslatko mjesto, koje je sa strmom ulicom spojeno s Dinanom. Hrana odlična. Riba pogađate. U restoranima ne očekujte menu na engleskom ili bilo kojem jeziku osim francuskog. Tako sam ja ovome samo kimnula kad je spomenuo fish, uopće, ali uopće ne znajući što će mi donijeti. Možda ipak da naučite par riječi na francuskom...Nakon ručka još smo malo šetali po Dinanu, te se opskrbili sa voćem, jogurtima i kašicama. Slijedi večera (koja je opet bila odlična, izmiješali su školjke i gljive, te razne umake 🤤), a nakon toga išli smo u hotel koji je bio u samom centru. Eh da, opet je puhao hladni vjetar 🙄.
3. dan
Via Normandija. Da ne bi bilo zabune i rasprave i Le Mt. St. Michel pripada Normandiji (to je bio jednodnevni izlet), samo smo mi odlučili ići dosta sjevernije. Postaja br. 1 Omaha plaža. Vjerujem da vam je svima poznato iskrcavanje u Normandiju 6. lipnja 1944., Dan D...? E pa to smo odlučili posjetiti. Jedna je to, od mislim 5 plaža na koju su se saveznici iskrcali, vjerojatno najpoznatija. I ona na kojoj je velik broj vojnika izgubio život. Najviše Amerikanaca, ali i Engleza i Francuza. Dakle gdje sam stala, plaža...prvi dojam bio je wow. Ogromno nešto, puno vjetra i pijeska (nisam baš ljubitelj, ali moj ga je sin definitivno obožavao. Posebno jesti ga.🙄). Iskreno, meni je teško shvatiti da se tu netko (iako nisu trebali baš tu doći) iskrcao. Taj vjetar, hladni naravno, jaki valovi...Smrzli smo se kao rijetko kad. Uff, kad se toga sjetim. Uglavnom tu su dva spomenika i hrpa vila, očigledno američkih. Svugdje se vide linije obrane i bunkeri. Nakon plaže odlučili smo malo obići muzej, doduše samo iz vani, tenkovi i tako to, te otići do Normandy American cimetery. Nevjerojatno, ali, koje je to zdanje. Nevjerojatno! I da, baš je jedno od onih američkih vojničkih groblja puno bijelih križeva. Inače, tu dolazi jako puno Amerikanaca, kojima je to iz više razloga pojam, pa sukladno tome ovdje se puno bolje priča engleski. Slijedi ručak. U restoranima često zna biti dječja stolica i stolić za presvlačenje. Barem jedna stvar manje za brinuti se. Naravno treba im to moći (ponegdje) objasniti. Za spavanje smo planirali otići do Honfleura, do kojeg nam je trebalo oko 40 minuta. Nakon što smo obišli gradić, koji je usput jako šarmantan, ali i puno prljaviji i neuredniji od bilo čega u Bretanji, otišli smo u park. U blizini je centra, a za djecu je to raj. Definitivno najbolji park na našem putovanju. Kada se mali izludirao otišli smo prema hotelu. Da ne zaboravim vjetar, puhao je naravno, ali je bilo i sunca, pa je odmah bilo ugodnije. 🙄🤷
4. dan
Odlučili smo krenuti rano u Etretat. U tom naumu zaustavio nas je hotel. Naime otvarao je tek u 8:00. Inače sve otvara kasno. Prije 9:00, 9:30 skoro da ništa ne radi. Tu i tamo poneki dućan namirnica. Uglavnom, nekako smo se dovukli do Etretata za oko 50 minuta. To je nešto što bih svakome savjetovala, ljubav na prvi pogled 😍❤️️. Divna priroda, fantastične stijene. Teško je povjerovati, ali nije bilo pijeska. Uopće. Ovdje vladaju oblutci. Nismo se tu nažalost previše zadržali jer se djetetu spavalo.
Na povratku smo, radi maloga, morali razbiti put pa smo odlučili stati u Caen. Grad koji me isprava baš i nije oduševio. Prvo smo pogledali utvrdu, pa otišli u stari dio. To se komotno može i preskočiti. Noviji dio izgleda puno bolje. Nevjerojatno, ali istinito. Stari dio sastoji se od dvije uličice koje su ispunjene kafićima i restoranima. Ne treba ni spomenuti kako svatko ima svoju tendu (različite boje i dimenzije) pa to uopće ne izgleda nešto posebno. Eh, da! Ne možete svugdje sjesti i popiti samo piće. Postoje restorani koji imaju za to posebnu dozvolu, tako da je najbolje upitati. Francuski zakon, bar nam je tako objasnio konobar jednog kafića 🤷. Dobro pričaju engleski. Obrok smo uzeli za vani i odlučili otići u obližnji park koji se nalazio odmah kraj vijećnice. Bila je subota i naravno bilo je nekoliko vjenčanja...dalo se tu svašta vidjeti. Nakon obroka sjedamo u automobil i krećemo put Saint Mala. Eh, eh! Tu smo upali u veliku gužvu. Zašto je to bilo, ne znamo, možda vikend, možda neka nesreća. I da želite, teško da se može razumjeti (kad se samo sjetim da mi na radio postajama imamo informacije na par jezika 😏). Uglavnom vozili smo se oko dva sata više. Povremeno bi izašli i vozili se seoskim putevima, jer je netko (ne mali, a ni ja 😂) bio nervozan. Sela su im super uredna. I putem možete vidjeti mnoštvo krava, ovčica i konja.
I tako smo naživcirani i umorni (mali je bio još najbolje jer sam ga zabavljala cijelim putem) došli do našeg odredište. Naravno da puše hladan vjetar i pada kiša. I da nas je gps morao odvesti krivo pa smo još 15 minuta tražili hotel 🙄. Ono što me je na prvi tren zaprepastilo je količina ljudi u gradu. Sve vrvi ljudima. Kao da sam u Londonu, na Oxford Streetu. Navečer smo otišli na riblju juhu i omlet, a onda direkt u krevet.
5. dan
Doručkovali smo i uputili se po selima. Obišli smo Dinard (onaj gradić prije je Dinan), Saint Briac sur Mer i Saint Suliac. Prvi je tipično turističko mjesto, drugi je lijep i uredan, a treći je presladak. Popodne smo se vratili u grad i šetali po Saint Malu i okolnim plažama. Saint Malo je cijeli okružen bedemima i kulama, nešto kao Dubrovik, samo veći. Ovdje možete besplatno hodati po zidinama i savjetujem vam to, jer je jako zanimljiv pogled gdje god da se okrenete. Da se ne iznenadite, grad je stalno krcat ljudima i poprilično živahan. Sigurno su vam poznate oscilacije mora, plima i oseka. Pa savjetujem da za svaki dan pogledate, da vas slučajno ne bi uhvatilo nespremne. Kažu da more brzo "podivlja" 🌊. Uokolo imate i otočiće do kojih možete doći pješice za vrijeme oseke, ali pripazite jer ako se more previše digne ostajete zarobljeni. Ne zaboravite vjetar 🌬. U St. Malu kao da poludi. Ako za večeru želite palačinku za vani vodite računa o tome da je morate uzeti do 19:00 sati, jer do tada rade štandovi. Iako je grad pun palačinkarnica (u koje očito morate sjesti), iza 19:00h nitko vam je neće dati za vani. Pričaju engleski, ali ponekad ih se ne može razumjeti. Ipak fish soup (ili soup, how do you say it...onda mi kažemo fish, a oni se nasmiju 😂) većina razumije.
6. dan
Za ovaj dan planirali smo otići u Granville, rodno mjesto Christiana Diora. Tu možete posjetiti i njegov muzej. Izrazito pomorsko mjesto. Strašno je puhalo i bilo je baš hladno, tako da se nismo puno zadržavali. Posjetili smo i njihovu plažu koja se pružala dokle god nam je pogled dosezao. Na putu smo na ručak stali u Jollouville. Opet pješčana plaža duga nekoliko kilometara. Inače je cijeli ovaj potez prepun ljetnikovaca. Popodne smo se planirali vratiti u Saint Malo. Točnije otići do akvarija. Moram priznati da nam je to bio super potez 🤝👊. Ulaznica je oko 16, 17 eura po osobi. Djeca ispod dvije godine ništa ne plaćaju, tako ni ulaz u akvarij. Mali se skroz razbacao u akvariju. Nije znao što bi od sebe. Jedino loše mi je bilo to što je bio prekrcan. Možda treba doći zarana ili oko 5:00, 5:30. Nakon te epizode išli smo natrag u grad. Obavili smo kupnju i spremili sve za povratak. Vjetar je tu, a čak je počelo i kišit. Lagano naravno.
7. dan
I tako. Bliži se kraj našeg putovanja. Ispratila nas je kiše. Kako došli, tako i otišli 😂. Krenuli smo prema Rennesu do kojeg nam je trebalo otprilike sat vremena. Vidi se da je to veći grad, ali dobro uređen, uredan i čist. Pravi studentski grad. Poznate su njihove srednjovjekovne kuće. Meni se tu nije svidjelo što je poprilično zbrkan, ne može se ništa pronaći iz prve. Stalno smo se vrtjeli u krug. Taman kad smo htjeli ručati mali je zaspao pa smo se odlučiti odmah nastaviti za Nantes. Opet, došli smo za otprilike sat vremena. Nantes. Između Caena, Rennesa i Nantesa, potonji mi se najviše svidio. To je moderan grad. I puno življi od ostatka. I neuredniji. Obvezno treba pogledati utvrdu okruženu vodom, Château des ducs de Bretagne s patkicama i ribicama unutra. Mali je naprosto uživao. Jedva smo ga sprječavali da se ne ubaci u vodu. Zatim je tu katedrala i okolne ulice. To je ujedno rodni grad Julesa Verna pa možete posjetiti i njegov muzej. Ono što je mene najviše oduševilo su Les machines de l’île. Mašine 😍. Slon koji hoda, izbacuje vodu iz surle, pomiče očima 👀 i ušima te razno razne druge životinje, mravi, ptice, pauk... Možete ih pogledati za 8.5 eura po osobi. Također, za isti iznos možete jahati na slonu. Uglavnom, za djecu zanimljivo. Pazite na vodu, vozač jedva čeka nekoga zaliti 😂. I tu se komotno može izgubiti 2, 3 sata, pa smo opet otišli prošetati gradom.
Svemu što je lijepo dođe kraj. Tako smo se i mi uputili na aerodrom...kad smo sve obaviti i ukrcali se, javili su da nešto nije dobro pa su nam odgodili let do dolaska novog zrakoplova (kasnili smo samo 3 i pol sata). Ako se pitate kako je mali to podnio, odgovor je odlično. Igrao se sa drugom djecom, a oko 10 i pol je zaspao. Spavao je do jutra normalno, tako da smo poprilično zadovoljni kako je prošao let.
Dakle Bretanja i Normandija će nam zbilja ostati u lijepom sjećanju. Nama malo više Bretanja, a Dinan nikada neću zaboraviti. Mislim da svi trebamo onome težiti. Možda ćete ga sad ići pretraživati, ali na taj način nećete steći pravi dojam. Vjerujte mi. Još bih izdvojila i Le Mont Saint Michel i Etretat. Jer eto, zbilja su prekrasni. Još neko vrijeme će mi sigurno u pamćenju ostati i viroza koju smo pokupili u Francuskoj. 😂
Au revoir, A
Nema komentara: