Za danas sam, inspirirana jednim člankom koji opisuje sedam smrtnih grijeha znanosti, odlučila pisati o tome što sam sve primijetila na bookstagram sceni u ovih nekoliko godina i pretvoriti to u jedan autorski tekst. Svrha ovog članka je da se malo zabavimo i podsjetimo na manje glamuroznu stranu Instagrama.
１. Muke po gramatici – vječno pitanje glasi: treba li netko tko piše o knjigama biti pismen i zašto da? Ne bih rekla da je apsolutno neophodno biti nepogrješiv u tom smislu. Naš jezik pun je pravila i još više iznimaka. Ali to definitivno utječe na moj opći dojam o recenziji i profilu. Ako napišete ,,dali ste čitali'', velika je šansa da ću kliknuti ''x''. Svi imamo barem 12 godina obrazovanja iza sebe, neke osnove bi trebale biti tu. Kako inače ocjenjivati (tuđu) pisanu riječ?
２. Grebanje za lajkove – pri tome mislim na tzv. engagement grupe. U njima smo doživjela stvarno bizarne situacije, od toga da ih vlasnici koriste za napadanje autora do toga da članove zasipaju osobnim tragedijama i slično. U nekom trenutku smo ih imale nekoliko i to je zbilja posao na pola radnoga vremena. One možda imaju smisla ako pišete na engleskom jeziku, ali nama su na kraju postale opterećenje i ostavile smo samo 1 koja nudi dosta zanimljivog sadržaja.
３. Prosta krađa – slika, ideja, citata…pri tome ne mislim na ono kad nas netko nadahne (realno, teško je biti originalan stalno). Mislim na one koji koriste tuđe slike i objavljuju nepotpisane citate. To mi je neshvatljivo s obzirom da se radi o vizualnoj platformi i premda nisam uvijek luda za fotkanjem, alternativa nikako nije krađa. Naravno da mi se dogodilo da stavim tuđe slike na story, no sada daleko više pazim na to. Stvar je poštovanja truda, vremena i kreativnosti drugog bića.
４. Spoilanje bez upozorenja – slučajno ili namjerno otkrivanje radnje bez upozorenja trebalo bi zakonom zabraniti. That being said, to mi se često dogodi u stvarnom životu i nemam opravdanje osim uzbuđenosti. Na Instagramu bi trebalo dozvoliti ljudima da ostanu u blaženom neznanju i ne kvariti im ljepotu iščekivanja. Kad Dina dođe u kina, planiram ugasiti Internet :)
５. Izostanak feedbacka – najave da čitamo neku knjigu bez da ikada damo povratnu informaciju o tome jesmo li je pročitali ili smo odustali, sviđa li nam se ili ne itd. Za ovaj grijeh krivim isključivo sponzorstva, kao i činjenicu da se ljudi ovime na profesionalnoj razini bave posve besplatno. Dogodilo nam se nekoliko puta, a onda smo se gotovo isključivo prebacile na objave pročitanoga.
６. Tinta ti se osušila – ili zašto je na Instagramu sve manje recenzija? Tu razlikujem pravi izostanak konkretnih osvrta i recenzije koje to nisu. Prekopirani sadržaj s poleđine, parafrazirani komentar sa Goodreadsa i hvalospjevi bez ikakvog objašnjenja to nisu. A sad za ozbiljno, užasno mi nedostaje kvalitetnih osvrta. S vratom i repom. Volim čitati tuđe dojmove, argumente, usporedbe, kome se knjiga preporučuje i zašto. Inače se IG svodi na sajam rekvizita.
７. Poplava izazova – u pokušaju da ne kopiramo i budemo originalni, otišli smo u drugu krajnost. Slikaj knjige sa šalicama, sa štiklama, upari ih sa hranom, s kavom, s odjećom, posloži po boji, po imenu, stvori riječ, stvori gusjenicu, napravi dvorac…nastavi niz. Nije mi gušt igrati se s knjigama i to se na kraju svodi na pecanje komentara, koji se pak svode na ''hvala'' i ''budem''. Za ovaj grijeh sam srećom prestara i iako sam zahvalna kad nas se ljudi sjete, uglavnom ih preskočim.
Nema komentara: