Možda se neki od vas i nećete složiti sa mnom, ali eto, ja mislim da je strip svojevrsni oblik umjetnosti. Rekla bih da su u krivu oni koji ga uzimaju zdravo za gotovo i misle da ga je relativno lako posložiti, a zapravo ne, uopće ga nije jednostavno pogoditi. Ovdje morate voditi računa o dvije stvari: tekst i ilustracije. Po meni te ilustracije ne moraju biti ono wow, tako da padnete na guzu od euforije. One moraju biti prilagođene tekstu. Sve ono što je tekstualno izgubljeno (a mora biti jer je tekst ovdje kratak) crtež mora vjerno prikazati. Tako da, ukoliko smatram da je neki strip pogođen, onda mislim da je sinergija ilustracija i teksta na razini. To je slučaj sa Mezolitikom. Doduše, ovdje su ilustracije ono, umjetnost na kvadrat, a to možemo zahvaliti Adamu Brockbanku. Ljubitelji Harry Pottera možda će prepoznati ovo ime jer on je radio na svih 8 filmova, dizajnirajuci stvorenja, rekvizite i prizore. Odličan scenarij djelo je Bena Haggartya, profesionalnog pripovjedača. Količina mašte u ovom stripu uopće ne čudi kad čujemo podatak da gospodin Ben više od 30 godina priča narodne priče, bajke, epove i mitove.
. Ali što ako vam ja rečem da je upravo ovako nekako svijet funkcionirao? U to doba jel. Znači, grubo rečeno imamo hrpu malih zajednica, koji svoj dan provode prikupljajući sredstva potrebna za život. Hrana, piće, odjeća, obuća, ljubav. Na tim putovanjima događaju im se i nepredvidive situacije (isto kao i danas), a ovdje vidimo kako su ih oni rješavali. I naravno ima svega, mašte ponajviše, ali ono za što imamo dokaze...e to, to je autor odlično ukomponirao. I Nikola Pezić odlično preveo. 

Nema komentara: