Želja - Mana Pass

-Hej, što kažeš na ideju da napišemo zajedničku recenziju?

-Hm...dobra ideja. Ja sam za!

I tako smo u maniri dviju autorica odlučile napisati recenziju zajedno. Kako će to ispasti na vama je da odlučite.

Prvo, da malo objasnimo pozadinu. Dvije su autorice - Nataša Debeljak i Marina Kuleš koje pišu pod zajedničkim pseudonimom Mana Pass. One su na društvenim mrežama pokrenule profil Put rukopisa na kojem smo mogli pratiti cijeli proces od nastajanja do objavljivanja. Knjiga započinje tako da pratimo susret pet cura koje su zajedno pohađale gimnaziju. One su prije 10 godina dogovorile  da će se naći na točno određen datum na kavi (piću ili jelu?). Glavni lik ove knjige je Nora, jedna od tih cura. Nora je jedan sasvim običan lik u kojemu se mnogi od nas mogu pronaći. Rođena u Kutini, na fakultet odlazi u Osijek. Tu joj se događa...pa život, u kojem će se ona morati snaći i koji mora posložiti. Nitko drugi. Knjiga govori i o problemima s kojim se možete suočiti u životu i u Hrvatskoj. Tako se tu opisuje gubitak roditelja, problem zaposlenja, posebno stručnog osposobljavanja, borba s papirologijom, sa svekrvom 😂. Na trenutke jako teške teme, međutim iznenađujuće čitljive. Baš ono što ti treba kao odmor od svakodnevice ili teških knjiga.
Inače, ovo je prva od pet knjiga. Svaka od tih knjiga govori nam o životu jedne od cura.

A: Meni je ovo savršena ljetna knjiga. Bez obzira što tema nije ljetna. Uopće. Uživala sam s njom na plaži ili negdje uz more. Kao što gore piše, riječ je o ozbiljnim temama i problemima. I ja se mogu pronaći u jednome. Pogađate, radi se o stručnom osposobljavanju. Vjerojatno se i masa drugih ljudi može pronaći u nekom od tih problema. Tako da mislim da je knjiga bliska velikom broju ljudi. Super mi je što će biti nastavaka i što su oni tako povezani. Baš mi zvuči zanimljivo i jedva čekam pročitati koje nove probleme nam donose autorice. Hm... Očito volim čitati o tuđim problemima. Pitam se što to govori o meni 🤔😂.
Mislim da im je to što su pokrenule stranice na društvenim mrežama, te način na koji ih vode, donio puno simpatija. Priznajem, ja sam među ljubiteljima. Uvijek, ali baš uvijek se zabavim čitajući tekstove. 😉
Iznad svega smatram da je ovo jako čitljiva knjiga. Moram priznati da jedva čekam nastavak, zapravo nastavke. Baš imam "želju" i radujem se.

I: Prije nego što počnem pisati o knjizi, moram se osvrnuti na dvije stvari.

Prvo. Moram pohvaliti ideju s Instagram i Facebook profilom. Nikad nisam naišla na nešto slično. Na Instagramu ih pratimo od početaka našeg bloga i čim je knjiga izašla, poželjela sam ju pročitati jer me intrigirao cijeli taj put rukopisa.
 
Drugo. Nisam pročitala recenziju koju je napisala A. Ona je knjigu pročitala prije mene, ali nismo previše razgovarale o njoj pa se veselim čitanju njezine recenzije. Mislim da je uvijek zanimljivo vidjeti kako dvije osobe vide potpuno istu stvar. Nakon pisanja recenzije ću pročitati njezinu, ali svoj dio neću mijenjati pa se unaprijed ispričavam ako se neke stvari budu ponavljale.
 
Sad napokon nekoliko riječi i o knjizi. Svakako bih vam preporučila da je pročitate. Pisana je jednostavnim stilom,  brzo se čita, fabula je zanimljiva. Nećete požaliti ako je uzmete u ruke. Priča je topla, govori o mnogim stvarima s kojim bi se prosječna Hrvatica mogla poistovjetiti (a i poneki Hrvat). Ni u jednom trenutku tijekom čitanja nisam osjećala zamor ili dosadu. 
Vidjela sam da su je neki okarakterizirali kao idealno ljetno štivo. Ne bih se u potpunosti složila s njima. Da, knjiga ima neke karakteristike "ljetnog štiva": već spomenuti jednostavni stil, ljubavnu tematiku, temu okupljanja starih prijateljica i sl. Ipak, knjiga progovara i o mnogim ozbiljnim temama: smrti, obiteljskim problemima, financijskim problemima, depresiji... Otvoreni su brojni problemi s kojima se mnogi od nas svakodnevno susreću pa ne vjerujem da bi mnogi ljudi nakon čitanja i promišljanja o tim temama ostali ravnodušni kao kad čitaju knjigu samo zbog razonode. Mislim da je svrstavanje ove knjige u ljetno štivo nepravedno. 
 
Nakon pohvala, moram napisati i nekoliko zamjerki. Vjerujem da većini čitatelja stvari koje ću spomenuti neće smetati, ali ja, valjda zbog profesionalne deformacije (studirala sam književnost), previše analiziram svaku knjigu koju pročitam.🤣 Prvo, lik Nore. U nekim dijelovima romana je izvrsno okarakterizirana. Uvjerljivo, rekla bih ljudski. Imate osjećaj da poznajete tu ženu, razumijete je, osjećate njezinu radost i veselje. E, a onda se dogode poglavlja u kojima je Nora prikazana kao "žena-zmaj" (valjda me razumijete🤣), heroina. Da se razumije, ne kažem ja da Nora ponekad nije hrabra i sl., samo po meni u tim dijelovima karakterizacija lika ne funkcionira najbolje, više me podsjeća na ono što u književnosti zovemo crno-bijela karakterizacija likova (likovi su potpuno pozitivni ili potpuno negativni). Nora je previše idealizirana. Podsjeća me npr. na Šenoinu Branku (vidi slučajnosti, isto je bila učiteljica). Takvi likovi u suvremenoj književnosti ne djeluju uvjerljivo jer ih čitatelji tada ne doživljavaju kao stvarne, konkretne ljude jer, složit ćete se sa mnom, nitko nije savršen pa tako ni Nora.
 
Postoji još nešto što moram spomeniti. Uočila sam nekoliko "rupa" u radnji. Neke stvari su spomenute, a zatim nedovoljno objašnjene, kod čitatelja ostavljaju upitnik, ali nema toga puno. Neću vam otkriti što, saznajte sami. Autoricama je ovo prvi roman pa im nećemo uzeti za zlo.

Na kraju još želim spomenuti da se veselim sljedećim nastavcima i novim pričama o životima ove zanimljive skupine žena.