Life Couch

Sastojci:

25 dag glatkog brašna
5 dag oštrog brašna
10 dag mljevenih badema
1 prašak za pecivo
15 dag maslaca sobne temperature
2 jaja
4 žlice šećera u prahu
1 vanilin šećer
Prstohvat soli
1 žličica ekstrakta vanilije

Za glazuru:

18 dag bijele čokolade
5 dag prženih i sjeckanih badema

Pjenasto umutite jaja. Dodajte šećer, vanilin šećer, ekstrakt vanilije, sol i maslac sobne temperature pa izmiksajte. Dobro promiješajte brašno, prašak za pecivo i bademe pa dodajte  prethodno napravljenoj smjesi i rukom umijesite tijesto. Razvaljajte ga na pola centimetra debljine, izrežite oblike po želji i ispecite na 170 stupnjeva (ne smiju vam biti previše pečeni na dnu, pečenost treba biti tek malo vidljiva). Kada se ohlade, gornji dio umočite u bijelu čokoladu otopljenu na pari i pospite sjecjanim prženim bademima. Dobar tek!🍽🍪😀

Ah, dovoljno mi je samo pomisliti na Valenciju ❤️️ i odmah me hvata nostalgija. I to poprilično jaka. Ajde da malo i o tom divnom gradu popričamo.

Valencija, Španjolska

21. 10. 2019. Dakle, došli smo iz Barcelone oko 13:00 h. Apartman nam je bio poprilično blizu kolodvora Valencija Nord, tako da smo se odmah smjestili. Uz kolodvor se nalazi i njihova arena za koridu. Moram priznati da, kada smo rezervirali smještaj, bilo mi je nekako žao što nismo bliže centru, ali sad kada gledam ovo je odlična pozicija. Da se razumijemo, hotel je od centra udaljen 10-15 minuta pješice, a zapravo se pokazao izvrstan baš radi toga jer je na pola puta od svega. Pješice, naravno. Radi se o kvartu Ruzafa, odnosno Russafa, iliti kako joj pojedinci tepaju Soho. S obzirom na to da su najavljivali kišu idućih dana, odlučili smo to popodne odmah otići do Gulliver parka - popularnog igrališta za djecu. To igralište je čudo 😍! Ukoliko imate djecu, to ne bi smjeli propustiti, a prilično sam sigurna da bi se svidio i djeci u vama odraslima. Radi se o 70-ak metara dugom Gulliveru iz Guliverovih putovanja (Jonathan Swift) koji leži na podu, a po njemu se nalaze rampe, penjališta i tobogani. Zamišljeno je da ga djeca (mali Liliputanci) istražuju. Nije ni čudo što je ovo daleko najpopularniji dječji park u gradu. A ima ih jako puno. Tu smo se zadržali dugo, dugo. Hvala mužu što ima toliko strpljenja, jer ja ga nemam. 

Gulliver park

Taj park se nalazi u isušenom koritu rijeke Turije, sada Jardines del Turia ili Vrtovima Turije. Rijeka je, naime, nakon velikih poplava 50-ih godina prošlog stoljeća preusmjerena malo južnije. Gradu je tada ostala velika površina koju su oni odlučili pretvoriti (gle čuda) u dugački park. Nije to, naravno, tek tako prošlo, već su građani morali malo prosvjedovati, ali želim vam reći koliko su hrabriji i pametniji od nas. Velike vođe grada htjeli su raditi na poboljšanju prometa i izgraditi koju cestu 🙄. Kod nas bi to već odavno obilovalo betonom i ružnim zgradama. Srećom, oni su pametniji od toga i sad imaju zapravo nešto što ih čini jedinstvenima. Zamislite da imate šetnicu u prirodi dugu 9 kilometara. Da, nemoguće je to zamisliti 😉. Kod nas jedva čekaju otpilati neko stablo ili ga otrovati pa da pokažu koliko oni brinu o nama, a kod njih su zasađene šume i šume fikusa, borova, palmi, stabala naranči, mediteranskog bilja i baobaba (Da, baobaba, nije greška)...

Stabla baobaba

O prometnicama neću niti govoriti. Osim što su prostrane, imaju po nekoliko traka. Zamislite to čudo kad vidite ogromna drveća svugdje oko vas. Blago njima. Iako su grad, okružuje ih priroda. Moram priznati da im zavidim. Ok, da se razumijemo, ja sam mišljenja da ništa ne može nadmašiti parkove Andaluzije i ono čudo, jer ne znam kako bih to drugačije nazvala, ali ovi su jako blizu. I još jedna stvar koja je nama bila fascinantna: u tih 9 km mi smo stalno (a svaki smo dan tu šetali) viđali vrtlare i majstore. Netko tko je plaćen za to stvarno o tome i vodi računa. Kao što sam rekla, čudo. 🙄
Nakon Gullivera otišli smo se malo upoznati s gradom. Prvi dojam je ''wow'', što je ovo. Grad je odlično spojio svoju prošlost i sadašnjost. Velebni i divno uređeni objekti govore mi da su u prošlosti imali odličan dotok novca. Valencija je inače treći po veličini grad u Španjolskoj, pogađate, odmah iza Madrida i Barcelone. Iako nisam bila u Madridu, Valencija me po slikama asocira na njega. Treba napomenuti i da je ovaj grad u prošlosti nerijetko bio u političkoj nemilosti. Ali hej, tko to nije bio? Ipak, uspjeli su sačuvati (između ostaloga) i svoj govor. Tako je uz španjolski jezik i valencijanski službeni. A sami stanovnici jako su ponosni na svoju prošlost. Nakon brzinskog upoznavanja s gradom, vraćamo se u naš kvart. Vjerujte mi, Ruzafa obiluje restorančićima pa smo to i iskoristili.

Pogled na katedralu

22.10.2019. S obzirom da je kiša pljuštila i nije bilo izgleda da će prestati, morali smo malo izmijeniti naš plan. Danas smo planirali otići do Grada umjetnosti i znanosti, gdje bi se mogli sakriti unutra, međutim ne bi sve mogli lijepo pogledati, tako da smo se radije odlučili za grad. Zaputili smo se dakle prema Lonja (Llotja) de la Sede, nekadašnju tržnicu svile. Usput smo stali u Primark, jer ja Harry Potteru ne mogu odoljeti (rekla bih slaba točka 🤫). Da se vratimo na svilu...Naime, i Valencija je kao i veliki dio Španjolske u jednom (dugom, zapravo) periodu pala pod vlast Arapa/Maura. Svila je zapravo došla s njima, a u ovom ih je gradu puno živjelo. Doduše, dosta ranije, između 8. i 11. stoljeća. Kad smo kod toga, ne čudi da je velika većina zvonika bila prenamijenjena u minarete, a sve te promjene su zapravo i danas vidljive, posebno ako bolje pogledate. I tako sam ja ponovo otišla od svile 🙄. Ovaj prekrasni objekt pod zaštitom UNESCO-a, gotička je zgrada podignuta u 15. stoljeću. Sa svilom se trgovalo do polovine 16. stoljeća. Jako je elegantna i stupovi su zbilja prekrasni. Ulaz košta 2 eura i ima prekrasni vrt prepun narančica ispred samog ulaza. Nama je nažalost padala jaka kiša pa ga nismo bili u mogućnosti do kraja ga pogledati. Žalim što te naranče još nisu promijenile boju u narančastu jer to je nešto divno za doživjeli u Andaluziji. 
To smo prijepodne iskoristili za pogledati ponudu na njihovom glavnom marketu (Merkat Central) i ono...čudo. Tržnica obiluje domaćim proizvodim.. Jako puno voća, povrća, mesnih proizvoda, maslina, ribe... Svega. Cijene su tu negdje kao i kod nas.

Merkat Central

Popodne smo svratili u Horchaterie Fabian jer smo pročitali da je to nezaobilazno mjesto u Valenciji. Prilično turistički, zar ne? Eh, ako se pitate što je to, to vam je zapravo jedna od meni najboljih stvari. Malo, tradicionalno mjesto (birtija, nimalo moderna) u kojem se može popiti odlična Horcata ili Orxata kako se na njihovom jeziku kaže ❤️️. Dakle, to je milky drink koji se dobiva od tigrovih oraščića (tiger nuts) koji su nalik na kikiriki, što znači da se vade iz zemlje. Ako ste ikad radili mlijeko od kokosa, badema i ostaloga, mislim da je to sličan princip. Bezalkoholni napitak, onako pomalo gorak na prvu, ali sladak. Nešto bolje nisam probala...pa, nikad. Uz to tradicionalno se jede i fartons, pecivo posuto šećerom. Zajedno su zbilja odlični. Moj veliki savjet vam je nikako nemojte propustiti probati ovaj napitak. Inače, po cijelom gradu imate štandove gdje se Horcata može kupiti, ali i gdje možete probati tigrove oraščiće. 

Horcata sa štanda, ne onako dobra kao iz Horcaterie, ali...

Nakon te divne degustacije, a s obzirom na to da se kiša malko zaustavila otišli smo ponovo do centra grada. Razgledali smo antičke ulaze u grad, te prošetali boemskom četvrti El Carme. Inače, ukoliko imate malo dijete/djecu, a pada kiša i ne znate što bi mogli, navodno je super otići u Centre del Carme (Kulturni centar). Mi nismo bili, ali smo čuli da imaju dobar sadržaj i igraonice za djecu. Ostatak dana izgubili smo djelomično po centru, a kasnije smo se vratili u Ruzafu i otišli na večeru u knjižaru kafić u Ubik Cafe.  

Ubik Cafe

23.10.2019. Ovaj smo dan rezervirali za futuristički Grad umjetnosti i znanosti (Ciutat de les Arts i les Ciències ❤️️). Kako ovo najbolje opisati!? Dobro, osim kao čudo. Meni je cijeli ovaj grad čudo. To vam je kompleks koje se sastoji od 5 građevina (Palau de les Arts - opera, Hemisferic - planetarij i kino, Museu de les Ciences - Muzej znanosti, Agora - natkriveni trg, Oceanografic - akvarij), botaničkog vrta Umbracle i mosta. Dio je otvoren 1998. godine, a u potpunosti je dovršen 2005. godine. Arhitekti su Santiago Calatrava i Félix Candela. Stanovnici Valencije su, blago rečeno, bili jako nezadovoljni ovim projektom. Prvenstveno radi troškova (300 milijuna eura je bila procjena; potrošeno je 3 puta više), a onda radi onoga poznatoga mediteranskog inata: a što će nama to 😂. I to je zapravo čest scenarij, a na kraju ispada da se itekako isplatilo. Tu možete komotno izgubiti pola dana, a ni dan ne zvuči loše, jer zapravo to je ogroman prostor prepun sadržaja. 

Opera

Palača umjetnosti

Botanički vrt

Agora

Mi smo, naravno, otišli pogledati akvarij. Ulaznica je 30,70 eura i ne mogu reći da se ne isplati. Ulaznice za djecu do 4 godine su gratis. Akvarij je ogroman i stvarno ima jako puno životinja. Između ostaloga ima i show s dupinima. S tim muž i ja nismo baš oduševljeni i meni je to ono kao mučenje životinja, ali tko voli, nek izvoli. Malac je uživao s pingvinima, kitovima i Sharkom 🐬🐋🐠. Kada smo bili gotovi, mislili smo se hoćemo li tu ručati (a zbilja ima izbora), međutim zašto ne bi otišli do naše četvrti. Sve je to tu negdje. A kad smo kod toga, imam vam odličnu preporuku za jedan restorančić. Zove se El Camerino. (Ako smijem primijetiti odlična poveznica sa Šibenikom, jedna od starijih ulica zove se Camerino.) 

Oceanografic

Poznati tunel

Lift

Ovako, mi uopće nismo koristili javni prijevoz - bus/metro, ali sam čula da je jako dobar i prilagođen ljudima ili djeci u kolicima. Grad je inače jako dobar za dječja kolica. Ono, nema stepenice od 10 centimetara 🙄 nigdje pa se ne morate zabranjivati oko poskakivanja, zapinjanja  i ostalog. Meni je to dovoljno. Ostatak dana lunjali smo po gradu. Divan dan.    

24.10.2019. Zadnji dan ostavili smo samo za grad. Mislili smo se hoćemo li malca odvesti do Bioparca - zoološki vrt, međutim nekako je prevagnuo grad. Ako ništa drugo, ima dovoljno parkova za istrčati se. Dakle, prvo smo obišli katedralu ❤️️. To je gotička građevina iz 13. stoljeća, a naravno kroz povijest se mijenjala pa ima i renesansne i barokne ukrase. Inače, prema tradiciji u katedrali se čuva kalež s posljednje večere. Ulaz smo platili oko 7 eura, ne sjećam se više točne cifre. 

Kalež s posljednje večere

Unutrašnjost katedrale

Nakon katedrale otišli smo isprobati drugo valencijansko piće, Agua de Valencia. Da vas ime ne zavara, ovo je (jako) alkoholno piće - koktel, a spravlja se od šampanjca ili cave, soka od naranče, votke i gina. Vjerojatno će vas prevariti jer podseća na sokić, ali ne dajte se navući 😂. Jedno od boljih možete probati u kafiću de las Horas. Najmanje što ćete tamo dobiti jest vrč za dvije osobe i čestitku od 10 eura. 

Agua de Valencia

Uslijedilo je puno šetnje. Popeli smo se i na vrata Porta de Serrans, odakle se pruža savršen pogled na grad (ulaz 2 eura). Napokon smo probali i paellu. Mislim, kada si u Valenciji naprosto je moraš probati jer ona originalno potječe baš iz ovog grada. I bez obzira što je to zapravo običan rižoto (sad bi me netko mogao blokirati 😆) i što u centru navodno više ne rade dobar, mi smo bili zadovoljni i punog želuca smo krenuli dalje u razgledavanje. 

Porta de Serrans

Tako smo posjetili Plazu Redondu i njihov mali, ali slatki market. Podignuta je u 19. stoljeću. Ako ste ljubitelj Božića i jaslica, Španjolska je obećana zemlja za vas. Doduše, više se to primjeti u Andaluziji, ali i ovdje imaju jedanu lijepu trgovinu  (Corchos Gomez). Nakon šetnje i razgledavanja ovog divnog grada, svratili smo na večeru u naš kvart.     

Pogled na Valenciju

25.10.2019. I to je zapravo to. Oko 11:00 h nam je bio vlak za Barcelonu. Kretali smo sa željezničkog kolodvora Joaquin Sorolla, gdje imaju rendgensku kontrolu pa bi bilo dobro da ne nosite plastični pištolj-igračku, jer policajcima koji su se tamo okupili to uopće nije bilo smiješno. 🙄


Nakon svega viđenog, ne čudi me uopće da je ovo hit obiteljska destinacija. Dapače, čudilo bi me da je drugačije. Grad inače obiluje obiteljima iz Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Mi niti jednu ulaznicu nismo kupovali preko interneta ili ranije i to se pokazalo kao ok rješenje. Nije tolika gužva. Znam po recenzijama koje sam prostudirala prije odlaska u Valenciju da se ljudi baš i nisu tamo najeli. E, pa moram priznati, mi smo tamo jeli kao nikad 😂. Dobro, ne baš kao nikad, jer je hrana u Andaluziji malo bolja, ali i ovdje je sve bilo slasno. Inače, ljudi su ovdje puno opušteniji od npr. onih u Barci. Naravno, jug ništa ne može zamijeniti i svugdje je isti. Jedina stvar oko koje smo se muž i ja iznenadili jest količina prosjaka i to redom mlađih muškaraca. Naravno ima i pripadnika romskog naroda, a te žene znaju povremeno i napasti i svašta izgovoriti. Kako god, Valencija je zbilja divna i vjerujte mi, iznenadit će vas. Za djecu je ovo raj, a tome pridonosi i činjenica da Španjolci zbilja vole djecu. Netko je stalno zabavljao naš pomladak. Zbilja obožavam Španjolsku.

La Casa de los gatos

Pozdrav od nostalgične A.

Sastojci:

Tijesto
400 grama glatkog brašna
50 dag šećera u prahu
3 žumanjka
1 vanilin šećer
200 g maslaca ili margarina sobne temperature
Pola praška za pecivo

Nadjev
4 slatke jabuke srednje veličine
5 dag sjeckanih badema

Kada sam razmišljala o tome kako ću napisati post o odvikavanju od pelena, nije mi ni na kraj pameti bilo da uključim struku. Jednostavno se nisam sjetila toga. S obzirom na to da u ekipi imamo psihologa, to se zapravo nameće kao nešto logično, a i zanimljivo.  Pa možemo započeti... Prvo osobno iskustvo pa zatim struka. Da vidimo podudara li se 😁.  Moramo napomenuti da nismo bili u dosluhu prilikom pisanja ovog članka. Naravno, prije smo pričali o ovome, ali kako većinu stvari kao roditelj zapravo radimo u hodu, tako vjerujem da smo ponešto "krivo" napravili. 🤷😊

A:

Kada je mališan imao godinu i devet mjeseci, a s obzirom da nam je dolazilo ljeto, odlučili smo ga skidati s pelena 😀. Nekome to možda izgleda rano (da, i to sam čula + razne osude kada sam rekla da je meni puna kapa pelena), ali rekla bih da je za nas to bilo taman. Nekako se osjeti to. Cilj nam je bio vidjeti kako će reagirati, a ne mučiti dijete i ne ga pod obavezno maknuti s pelena. 

Kao što ste možda vidjeli, mi smo koristili platnene pelene, koje su se pokazale kao savršeno rješenje. Ako uzmite u obzir da mu se kakica nije formirala pa je i dalje bila tekuća 🙄, možda vam bude jasnije zašto mi je bila puna kapa. Shvaćam da platnene pelene nisu za svakoga i to je sasvim u redu, da me netko ne bi krivo razumio*. Ovo je čisto naše iskustvo i zapravo nema tu ništa novo. Ipak, možda nekome bude od pomoći.

Kada je F. imao godinu i tri mjeseca, svakih nekoliko dana bismo ga stavili na wc školjku, na onaj produžetak. Tuta mu nikada nije bila zanimljiva, tu i tamo bi se samo poigrao nakratko s njom. Kada bi se (slučajno naravno) popiškio ili pokakio pljeskali bi i slavili 🎊, kako to već obično biva. Inače bismo se samo igrali s njim ili pak čitali Kakagrad 👍. Sve u svrhu toga da on shvati značenje. Pomalo je shvatio o čemu se radi, tako da smo na početku ljeta krenuli intenzivnije. Skinuli smo pelene i ostavili ga samo u pamučnim gaćicama. Naravno, nekoliko puta se popiškio u gaćice, čak je dva puta obavio i veliku nuždu. Tu negdje je shvatio što bi, a što ne bi trebao raditi. Na početku cijele priče stavljali smo ga otprilike svakih pola sata na tutu, ali smo brzo ušli u štos. Problem je bio što napraviti onda kad idemo negdje vani? S obzirom da sam ja u tim stvarima bljak, fuj i ostalo 🤢, oblačili smo mu pelenu. To je trajalo nekoliko dana dok nismo shvatili da to nije baš najpametnije i da na taj način samo zbunjujemo dijete. E, onda smo se u potpunosti riješili pelena. Kada bismo išli na malo dužu relaciju (a išli bi često), stavili bismo cover (zaštitni, nepromočivi dio pelene) preko robe, čisto da budemo sigurni. Mališa se nikada nije popiškio u svoju sjedalicu u automobilu (sad kad se ureknem 😅). Po noći smo mu također maknuli pelenu jako, jako brzo. I tu ga moram pohvaliti (znam da ima djece koja se nikad nisu popiškila u pelenu i svaka im čast na tome), F. se svega nekoliko puta popiškio u krevet. Tu smo pomalo i mi krivi jer bi on popapao malo previše lubenice, a mi o tome nismo vodili previše računa.

Sada, nekoliko mjeseci nakon, shvatio je kako nas time može "ucjenjivati". Nekoliko puta je to doduše i napravio. Nekada se događa i da mu se u snu piški, a ne može se probuditi pa to obavi u krevet. To baš i nisu zanimljive noći.

Najmanji broj gaćica pronašli smo u C&A, ako se ne varam broj 92. Kako su te bile dovoljno dobre i kvalitetne nismo dalje tražili. Set koji se sastoji od 6 gaćica platili smo oko 70 kn. Vidjela sam da ih imaju i u Lidlu, Reservedu, Babycentru i OVS-u.

I to je to! Tako je i ta avantura (uspješno) privedena kraju!
 

Nemojte se bojati ili si nabijati dodatni stres. Sve je to normalno i samo treba imati volje i živaca. Inače sam dosta čitala o ovoj temi i kao svugdje radi se zapravo o tome kako je svako dijete drugačije i priča za sebe. Ono što je nama uspjelo i način na koji je uopće uspjelo, ne mora značiti da će i nekom drugom. Sve što zapravo trebate jest sami otkriti. Znam da ako ste na početku priče to zvuči pomalo čudno, ali brzo ćete sve shvatiti. I još moram spomenuti da se zbilja najlakše u ovaj pothvat ubaciti ljeti. Bit će puno manje odjeće i ukoliko zatreba, dijete se može brže skinuti. 

* Jedna priča koja svjedoči o ljubavi između mene i (khm, ne varam muža) platnenih pelena. Naime, kada je imao oko godinu dana mali je obavio veliku nuždu u pelene. Ja sam išla to srediti, prvo sam bacila liner (papirić), te pod mlazom vode htjela oprati pelenu. Uložak je bio drukerima pričvršćen za pelenu (tj. cover) i trebala sam ga odvojiti. Kako sam ja poznati živac, pala mi je na pamet savršena ideja. Samo sam ga počupala i sva ona govna odletjela su po wc-u i po meni naravno 💩! I sad vi recite da to nije ljubav!?


K:


A što o odvikavanju od pelena kaže struka? Naravno, ove savjete i upute treba shvatiti zbilja široko, jer se radi o prosječnom djetetu i prosječnom razvoju, a često je nezahvalno vlastito dijete uspoređivati s bilo kojim drugim djetetom pa tako i onim prosječnim. Bilo kako bilo ako primijetite (pre)velika odstupanja, dobro je posavjetovati se sa stručnjakom!


Za početak, djetetovo stjecanje kontrole nad vlastitim tijelom (o tome se, naime, radi) veliki je izazov i za dijete i za roditelje. Ponekad roditelji, u pretjeranoj želi da taj proces ubrzaju, mogu dijete usporiti ili kod njega izazvati inat. Neki roditelji su opušteniji pa dopuštaju djetetu da predugo ostane u ovoj fazi, što isto nije dobro. Kao što je A. rekla, dobro je početi s treningom u ljetno doba jer je tada djeci lakše ostati suho preko dana. Ako dijete uspije nekoliko noći zaredom ostati suho, mogu se pokušati skidati i noćne pelene. Puno je taktika koje djeluju i one se uglavnom uče putem, stoga ćemo se samo kratko osvrnuti na one koje se NE preporučuju.

Prije nekoliko mjeseci po bespućima Facebooka ugledala sam prekrasan dizajn naslove stranice ove knjige. Kako nisam znala ništa o njoj, ali i radi toga jer me strašno brzo privukla, otišla sam i pogledala o čemu se tu točno radi. Na kraju je ispalo da mi tema odgovara, a i u zadnje vrijeme volim pročitati nešto iz domaćeg pera. Visoka cijena (231,00 kn) me je malo odbila u naumu da odmah kupim knjigu pa sam odlučila pričekati da možda dođe u knjižnicu. Međutim, kako to već obično biva, knjiga se našla na dobrom sniženju i naravno da je morala biti moja 😍. Kako mi je autorica objasnila kasnije, viša cijena je uvjetovana dizajnom naslovne stranice, ali i svih stranica. Naime, one su obilježene dizajnom (slika) koji se meni iskreno uopće ne sviđa i samo mi je smetao prilikom čitanja i izluđivao me. Zapravo bi se događalo da bi mi ukrao pozornost, ali moram napomenuti da sam se na koncu navikla na njega. 🤷



Knjiga je inače spoj tri knjige koje su bile objavljivane na Wattpadu (Na Instagramu sam vam pričala o Wattpadu, a ako ste propustili to vam je društvena mreža koja služi za promociju i podupiranje pisaca. Oni tamo objavljuju poglavlja, koja naposljetku prerastaju u knjige, a često popularnije budu objavljene i u papirnatom obliku.). Kako objavljivanje knjiga zahtjeva poprilične resurse, autorica je odlučila objaviti sve skupa. Zato je knjiga i punašnija, opširnija, sastoji se od 564 stranice.



Ovo je knjiga fantasy žanra pa zapravo i ne treba čuditi da priča započinje pokoljem kraljevske obitelji. Ako ću vam je malo približiti, ona ide ovako nekako. U tom svijetu postoji Zemlja i postoji Druga Dimenzija. One su međusobno spojene otočićem Atlantidom gdje se mogu pronaći vrata dimenzija. Godinama, otkad je zapravo naredio ubijanje pripadnika kraljevske obitelji, Drugom Dimenzijom vlada Malforx, bivši general, izdajnik i ubojica koji je sjeo nezakonito na prijestolje. Ta Druga Dimenzija sastoji se od tri vilenjačka kraljevstva. Na početku pratimo prinčeve Drugog Vilenjačkog Kraljevstva koji zbog opasnosti (naime Malforxova vlast sve više jača) koja je snašla Drugu Dimenziju odlaze na Zemlju. Iako tu nisu pronašli sigurno utočište, skupina vilenjaka koju predvode prinčevi Saggrett i Navin pronalazi nešto neočekivano. Prvi put nakon dugo vremena pronalaze nadu, nailaze na Nositelja Elemenata i zakonitog kralja Kraljevstva Druge Dimenzije Tigreta i njegovu sestru, princezu i zaštitnicu Luxeriu. Cilj je naravno vratiti se u Drugu Dimenziju te napredovati prema Malforxu. Na tom putu upoznajemo brojne zanimljive likove i autorica nam često na smiješan način dočarava odnose među njima. 



Kao i kod drugih knjiga ovog žanra (ja sam bar tog mišljenja) treba imati popriličnu dozu koncentracije, a to znati biti teško uz malo dijete 😅. Ono što sam zaključila jest da je kostur tu, dobro je postavljen, ali kao da mi fali "mesa". Ne mogu to niti pravilno objasniti. Možda ovako uspijem. Voljela bih da je sve malo jasnije objašnjeno, odnosno bolje povezano. To dokazuje i činjenica da sam s knjigom "kliknula" tek nakon 380 stranica. Nekako su to bile prijelomne stranice za mene i od tada pa nadalje sam zbilja uživala u knjizi. Inače, ona obiluje zanimljivim opisima, komičnim situacijama i mudrim mislima. Bez imalo pretjerivanja. Zato vam i donosim neke od njih 😉. E, da! Neke likove i konverzacije ću pamtiti još dugo i ne, to nema veze s mojim (jako dobrim) pamćenjem 😂. Iz ove knjige možemo izvući i nekoliko pouka, a meni najzanimljivija od svih je: "Tko se mača laća, od mača će i poginuti". #neisplatisebitizločest 

Željela bih pohvaliti Emu i zahvaliti joj na ovoj knjizi koja se u zadnje vrijeme ne viđa često kod nas (fantasy i SF su kod nas definitivno manje popularni od nekih drugih žanrova - potpuno nepravedno). Izuzetno mi je drago da kod domaćih pisaca možete pronaći svašta i realno gledajući ukoliko im date šansu nećete se razočarati ❤️️. Nadam se da ćemo još toga čitati iz pera ove mlade i obećavajuće spisateljice. Ja hoću ako i kada napiše. Stoga, samo naprijed!     



Za kraj, dopustite si uroniti u svijet vilenjaka, poluvilenjaka, ljudi, Nositelja Elemenata i Žar-ptice. Možda se iznenadite. 💕

Pozdrav, A.   

Tijesto*:
65 dag oštrog brašna
1 jaje
2 žumanjka
2 dl mlijeka
3 dag svježeg kvasca
1 dl suncokretovog ulja
3 žlice kiselog vrhnja s 20% mm
8 dag šećera
1 vanilin šećer
Pola žličice soli

*svi sastojci trebaju biti sobne temperature

Nadjev:
40 dag mljevenih oraha
3 velike žlice šećera
1 vanilin šećer
2 bjelanjka
2, 5 dl mlijeka

• podmetače od pluta (Kik, nekoliko kuna)
• naljepnice (Kik, nešto sitno sam ih platila)
• pištolj za vruće lijepljenje
• škare ✂

Što sam radila? Samo sam prislonila naljepnice na podmetače i odrezala. Lijepila sam ih dodatno s vrućim ljepilom jer mali jedva čeka sve rastaviti. A to mi se pokazalo dobro jer je odmah pokušao (i uspio) odlijepiti jednu naljepnicu koju sam testirala i nisam stavila dodatno ljepilo. I to je to zapravo. Izrada će vam oduzeti 20-30 minuta, a dijete bi se moglo razveseliti i zabaviti time. Ako nije kao moj, mala zujalica, vjerujem da bi i ono moglo sudjelovati u izradi i na taj se način dodatno razveseliti. 

Dodatak:
Pluto se mrvi, ne toliko puno kao što sam mislila, ali dovoljno. Pretpostavljam da ga se može fiksirati, ali čime da nije kemija i da je ok za djecu ne bih znala. Definitivno to malo bolje zalijepite, jer vam inače neće dugo izdržati. 
Nešto slično (još i bolje ako mene pitate) možete napraviti od kartona kojega i onako svi mi imamo u izobilju i planiramo ga baciti. To mi je super ideja. Znači od kartona možete izrezati svakakve oblike i lijepiti ih i kidati. Ako probate, obvezno javite i pohvalite se! 😊  

Pozdrav, A.