Life Couch

Nisam mislila napisati recenziju ovog romana. Iskreno, nisam ništa posebno ni osjećala u vezi ove knjige. Kupila sam je na rasprodaji početkom ljeta u knjižari Hoću knjigu. Kako to već obično biva, privukla me je naslovnica. A onda i cijena (40 kn). Nekako sam računala da će ovo biti odlična knjiga za plažu. O, kako sam se prevarila, knjiga nije ni ugledala plažu. 😂

Bernadette Fox je osoba koju je na početku cijele priče poprilično teško razumjeti. Nitko je ne voli (osim obitelji), nikome nije zanimljiva, a i čudna je. Kako je došla do toga? Evo ovako, ukratko naravno...Dakle Bernadette je završila arhitekturu, te se nakon završenog fakulteta upušta u dva osobna projekta. Riječ je o kućama, a za jednu od njih dobiva vrijednu nagradu. Da, ona je bila arhitektonska zvijezda za koju se mislilo da joj je samo nebo granica. Svi su samo čekali što će iduće napraviti. U međuvremenu se Bernadette zaljubila i stupila u brak s Elgiem Branchom, kompjuterskim genijalcem. Živjeli su u Los Angelesu, kada se nešto dogodilo (o čemu doznajemo tokom priče), što ih je natjeralo na preseljenje u Seattle, gdje će se Elgie zaposliti u Microsoftu. Bernadette će tu doživjeti nekoliko pobačaja, a onda će napokon uspjeti. Tu se zapravo, barem po našu glavnu junakinju, događa glavni preokret. S obzirom da je njihova kći Bee (pravo ime ne znam niti izgovoriti, a kamoli napisati 😂); bolesna i operirana nekoliko puta, Bernadette se zaklinje da se više neće baviti arhitekturom u zamjenu da sve bude u redu s Bee. Ono čega ona nije svjesna u tom trenutku je da bi to lako mogao biti njezin kraj. I zapravo je Bernadette upravo tako došla do statusa nepoželjnika. Dobro, možda tu ima još pokoja sitnica 🤔. Vratimo se u "sadašnjost". Bee završava srednju školu, a s obzirom na odličan uspjeh, roditelji su joj odlučili pokloniti bilo što po njezinom izboru. Vjerovali ili ne, ona je poželjela obiteljsko putovanje na Antarktik. 
Jesam već spomenula da Bernadette nema prijatelja? Ona smatra kako je najbolja veza koju je u zadnje vrijeme ostvarila ona s Manjulom, virtualnom asistenticom iz Indije. Njoj između ostaloga povjerava djelomičnu organizaciju putovanja. Što se više približava vrijeme odlaska na Antarktik, tako Bernadette sve više paničari. Elgie misli da je sve nestabilnija i da ne bi trebala poći. Iz tog razloga, dva dana prije Božića dovodi psihijatricu, nadajući se da se otići na liječenje. Međutim, taj dan Bernadette netragom nestaje, pa vas u ostatku knjige očekuje potraga. 😊


Moram priznati da je ovo jedna zanimljiva knjiga. Priča nam pripovjeda Bee, kroz različite razgovore, izvješća, e-mailova pomoću kojih pratimo priču. Tako da zapravo, iako je knjiga ležerna i lagana, morate biti dobro koncentrirani jer se cijelo vrijeme razgovor, pismo, e-mail vodi između drugih osoba. Tu su također i novinski članci, policijska izvješća... Onako, rekla bih, jako jako zanimljiva knjiga, ispričana na jedan ne tako čest način.
Bernadette je legenda, pomalo težak, ali u konačnici dobar i pozitivan lik. U biti, ona je neshvaćena i k tome je donijela nekoliko krivih odluka. Priča je odlična jer nas uči nekolicini bitnih stvari. Kao prvo, odnos roditelja (u ovoj knjizi posebno majke) i djeteta, vjerojatno najbitniji i najvažniji odnos ikad, barem dok dijete ne dođe do puberteta 😂. Druga stvar je da je itekako bitno osobi koja je kreativac i umjetnik "dopustiti" bavljenje tim nečim. Ako joj se to oduzme, ona vene. Bernadette je odličan primjer. Još mi je nešto zapelo za oko, a to je odnos supružnika. Iako on više i nije toliko savršen i dalje ima tog nekog razumijevanja i slaganja oko Bee. Moramo samo izuzeti tih nekoliko nesretnih dana prije Božića. Dok sam čitala knjigu, meni nije bilo jasno kako se neke od tih stvari nisu ranije dogodile. Kako je samo Elgie toliko dugo "trpio" Bernadette? Ne znam tko mi je draži, Bernadette ili Bee. Elgie me ponekad nervira. 🙄

Super mi je što nas autorica polagano uvodi u problematiku i što je sama priča, iako je komplicirana, zapravo toliko glatka. Mislim da sam najviše oduševljena činjenicom što je knjiga drugačija od ostalih knjiga koje sam u zadnje vrijeme pročitala. Usput, nije mi namjera bila baš sad čitati ovu knjigu, ali onda sam vidjela da izlazi film pa sam odlučila prije nego što ga pogledam pročitati knjiga. Sad mi je jako drago radi toga. Baš me zanima kakav će biti film. Jeste li čitali knjigu?

Pozdrav, A.

A: Želja vam je posjetiti Helsinki? Super! I nama je. Pročitajte ovaj tekst i odletite do dalekog (ili ne tako dalekog) Helsinkija. Za nas piše D., kojem ovim putem zahvaljujemo. Pa evo ga...

Teško je pisati recenziju i davati upute za određene aktivnosti budući da se ukusi razlikuju ovisno što netko očekuje od turističke destinacije.

Općenito govoreći, Helsinki vam se može doimati malo „sterilan“ budući da nema impozantnih građevina i sl., ali definitivno nije grad kojeg ćete zaboraviti. Nama su u posebnom sjećanju ostali veliki uređeni parkovi kojih je u Helsinkiju jako puno. Parkovi su mjesto gdje Finci vole uživati na suncu, organizirati piknik, igrati se s djecom, pobjeći iz ureda i dio posla obaviti uz kavu ispod nekog stabla…Dojam je da su parkovi jako bitan dio njihove kulture i njima posvećuju jaku pažnju. Osobno bih izdvojio Kaivopuisto, Hesperianpuisto i Sibeliuksen puisto koji je dosta popularan među turistima (tamo se nalazi spomenik skladatelju Jeanu Sibeliusu), a u blizini je i velika plaža (Hietaranta beach) za one odvažne koji žele iskustvo kupanja u Baltiku (naš sin se bez problema odlučio zaigrati u plićaku).

Statue na ulazu u glavni kolodvor.

Što se tiče šopinga, u centru se nalazi nekoliko shopping centara (najveći je Stockmann), a u ulici Alexanterinkatu ćete naći više-manje sve brandove kao i u drugim europskim metropolama.

O restoranima ne mogu puno reći jer smo uglavnom jeli kod kuće. Hrana im je dosta ukusna, a jako cijene ribu. Često smo jeli lososa i nikad nismo ostali razočarani bez obzira na koji način je pripreman. Nekoliko godina prije, imali smo priliku posjetiti Laponiju i tamo smo jeli njihov nacionalni specijalitet. Iako prekrasno izgledaju na snijegu, sobovi su i jako, jako ukusni na tanjuru. Ograničavajući čimbenik za uživanje u gastronomiji su zbilja visoke cijene u restoranima. Njihov standard je zbilja visok, a i prosječan Finac smatra da je hranjenje u lijepim restoranima veliki luksuz na koji se ne odlučuju previše često. Za gastronomske ljubitelje preporučam da obavezno posjete Kauppatori (Market square) i u neposrednoj blizini Vanha kauppahalli (Old market) gdje ćete na brojnim štandovima naći nacionalne specijalitete po koliko-toliko razumnim cijenama, sezonsko voće i povrće, suvenire itd. Kafići su malo drukčiji nego kod nas. Na većini mjesta sami morate naručiti piće na šanku i potom pronaći slobodan stol. Iskreno nismo navikli na takvu vrstu usluge i malo se osjećaš zakinuto kad takvu „uslugu“ papreno platiš (kava oko 4 eura, pivo 6-9 eura). Cijene u supermarketima su kao i naše, možda tek neznatno više, stoga prosječan Finac sa svojim primanjima može jako ugodno živjeti. I skoro da sam zaboravio naglasiti da imaju odlične čokolade (Fazer i Tupla).

Pogled na katedralu.

Nezaobilazna razglednica Helsinkija je Trg senata sa zbilja prekrasnom helsinškom katedralom (evangelistička). Cijeli trg i stepenice ispred katedrale su pune ljudi, pogotovo za sunčanih dana. Naš sin obožava stepenice otkako je propuzao. Ovo mu je bio veliki zalogaj, ali nije posustao. Nedaleko se nalazi i Uspenski katedrala (ortodoksna) prepoznatljiva po svojim zlatnim kupolama. Ne mogu sa sigurnošću reći, ali mislim da je ulaz u ove dvije katedrale besplatan. Posebna turistička atrakcija je Temppeliaukio (crkva u stijeni). Jako čudna crkva koja je napravljena ispod zemlje (ulaz se naplaćuje nekoliko eura). Od ostalih znamenitosti izdvojit ću još parlament, nacionalni muzej, Kiasma (Muzej moderne umjetnosti) te odnedavno otvorena ogromna, moderna centralna knjižnica - Oodi. Teško mogu opisati kako je unutra sve posloženo i uređeno – sve je podređeno posjetiocu da se osjeća maksimalno ugodno, bez obzira je li došao popiti kavu i pročitati novine, studentu koji uči za ispit ili roditeljima koji će u igraonici čitati slikovnice svojoj djeci. To su detalji u kojima im zavidim zašto mi ne živimo u tako uređenom društvu. Ljubitelji životinja također ne bi trebali zaobići posjet zoološkom vrtu smještenom na otoku Korkeasaari.

Katedrala u Helsinkiju

Uspenski katedrala

Kako još provesti vrijeme u Helsinkiju? Toplo preporučam izlet na Suomelinnu. Radi se o povijesnoj - vojnoj utvrdi smještenoj na malom otočiću nedaleko od centra. Lokalitet je upisan na UNESCO popis kao jedinstven primjer europske pomorske utvrde. Izbjegnite turističke rute na navedeni lokalitet jer ćete ih bespotrebno preplatiti budući da javnim transportom (mali trajekt) za 15ak minuta možete biti na otoku. Nedaleko od Helsinkija nalazi se Nuuksio nacionalni park i svakako ga posjetite. Šteta je doći u Finsku i ne osjetiti zemlju tisuću jezera. Šume i jezera su zbilja impozantni te ih možete doživjeti u ovom nacionalnom parku bez da organizirate udaljenije i skuplje izlete u unutrašnjost i sjever Finske.

Suomelinna

Jednodnevno putovanje kruzerom u Stockholm.

Za one koji imaju viška vremena, a uzevši u obzir da Helsinki nije velik grad, savjetujem napraviti izlete u susjedne zemlje. Postoje vrhunske opcije noćnog kruzera za Stockholm te nekoliko različitih vrsta prijevoza (trajekti i katamarani) za puno bliži Tallinn. Nedaleko od Helsinkija (nekih 45min vožnje) nalazi se jedan stari gradić Porvoo kojeg također toplo preporučamo.

Porvoo

Ukratko to bi bio naš kratki dojam Finske. Ukoliko tražite nešto novo, ova destinacija vas vjerojatno neće razočarati. Danas vrlo jeftino možete doći do Helsinkija jer nekoliko aviokompanija povezuje direktno Split (preporučam Norwegian), a postoji i direktan let i iz Zagreba.

Nakon što zavolite taj sjevernjački duh, mnogi od vas će se poželjeti vratiti…a tad se čujemo na blogu o Laponiji. Napraviti ćemo osvrt prema zimskom ugođaju kad se baš nećemo previše izležavati po parkovima.

Ekipa LC se zahvaljuje D. na ovom divnom članku!

Tamo negdje prije par mjeseci kada sam vidjela ovu knjigu u pretprodaji strašno me privukla 😍. Zašto, u tom trenutku nisam znala. Ono što sam primijetila jest da mi je naslovnica poprilično neugledna, zapravo jako "čudna", a upravo je ona ta koja me na neki misteriozan način privukla 🤷. Eto priznajem, zaljubila sam se u tu "ružnu" naslovnicu. Kada sam nešto kasnije pročitala sažetak ostala sam oduševljena. Em se radi o ženama, snazi žene kao pojedinca, ali i snazi "čopora" žena, problemima (što ću, volim tu tematiku), em se radnja događa u Madridu. Španjolska me je prije par godina bacila na koljena, a vidjela sam tek Andaluziju ❤️️. Moj zaključak je da ako me knjiga prije nije kupila, ovdje me u potpunosti osvojila. Dakle, nakon što smo ustvrdili da mi se knjiga sviđala i prije no što sam je pročitala, možemo mirno nastaviti 😂. 


Radnja se događa, kao što sam već napisala, u Madridu, u malenom boemskom kvartu. Taj kvart obiluje kazalištima i galerijama, a u njemu se nalazi za nas glavno mjesto, cvjećarnica Anđelov vrt iznad čijeg ulaza piše NIKAD NEMOJ PRESTATI SANJATI. To prekrasno, mirno i tajnovito mjesto vodi misteriozna Olivija. Pet žena u toj cvjećarnici kupuje cvijeće, ali svaka ga kupuje za nekoga drugoga. Tako ga jedna kupuje za tajnu ljubav, druga da bi uredila ured, treća bi ga rado naslikala, četvrta će ih pokloniti svojim klijentima, a zadnja kupuje cvijeće za pokojnu ljubav. Riječ je o pet u potpunosti različitih žena, koje su u svojevrsnoj potrazi. Potrazi za srećom, snovima, neovisnošću, u potrazi za ljubavlju. Mislim da vas trebam pobliže upoznati sa curama 😉. Casandra je, kako se u knjizi naziva, superwomanica. Za nju je bitniji profesionalni uspjeh od onoga privatnog. Ipak, nešto joj tu nedostaje. Aurora (Trpiružica), bol je tjera da dodatno voli, što joj je lošije to je ona tobože više zaljubljenija. I nekako u svim svojim problemima ostaje zarobljena i popušta. Gala, obavijena modom, kaže da žena danas može sve, osim ostarjeti. Ona se naime boji starenja. Victoria predstavlja meni osobno najdraži lik. Ona je svemoćna, odlučila je da mora u svemu (što je se tiče) biti najbolja.  Odlično joj ide, međutim ona je nezadovoljna, ponajprije privatnim životom. Kao šlag na kraju torte, ostavila sam Marinu, koja nam zapravo pripovjeda cijelu priču. Marina je naime prije nekog vremena ostala bez ljubavi svog života. Ili nije?  Uglavnom ona je skroz izgubljena i u potrazi za nekim odgovorima. Zapravo ona se samo mora trgnuti. Kako kaže spisateljica ona pati od sindroma suvozača. Ako se pitate tko je Olivija ona je jedan čudan i misteriozan lik, o čijoj sudbini saznajemo tek na samom kraju. Ona je zapravo dirigent ovom orkestru, budno pazi na sve cure poput anđela čuvara.

Malo, po malo, sve će se početi mijenjati. Poticaj za to bit će im jedno druženje, nakon kojega će se svaka od njih zapitati da li je postigla točno ono što je željela u životu, da li je sretna i što uopće želi. I onda kada svaka od njih posustane, snagu će im dati jedna od ostalih žena ili pak čitava ženska ekipa. Sve je ljepše kada se međusobno podupiremo, zar ne?


U zadnje vrijeme čitam (sudeći po ovih zadnjih par godina) dosta. Nisam svjesna kako, ali ove se godine događa to da što god otvorila budem oduševljena s tim. Znam, sada ćete sigurno reći: Pa knjige se i biraju da bi ti bile dobre i zanimljive! I u pravu ste, dakako. Međutim moje čitalačko iskustvo me podsjeća da to baš i nije tako. Kada mi je knjiga loša, ne sviđa mi se ili mi ne odgovara u tom trenutku, zatvaram je i vraćam u knjižnicu ili poklanjam nekome. Bez obzira na sve ono što me je privuklo njoj. Ove sam godine napravila jedan ustupak, do kraja sam pročitala Sanjara Strangea, knjigu koja mi se jednostavno nije svidjela. I ne, nisam požalila. To sam napravila samo radi bloga i da vidim mogu li ja to. Ispostavilo se da mogu, ali mislim da to više nikada neću ponoviti, jer me je (vjerujem da znate taj osjećaj) iscrpilo 🤢. Onako, do kraja. I ne, ja o tome neću pisati recenziju i općenito neću gubiti dragocjeno vrijeme na stvari koje mi se ne sviđaju. Zašto vam sve ovo pišem? Da bih poručila da je ovo meni osobno među dvije najbolje knjige u zadnje vrijeme. Mene je ovo očaralo. Možda zato što se volim opustiti s čašom bijelog vina, možda jer tu i tamo volim dobiti cvijeće, možda jer imam prijateljice i znam kakva je to ženska snaga (vrijedi i za članice bloga ❤️️), a možda zato što mi je jednostavno knjiga "legla". Moram se složiti s Čitateljicom, na čiju sugestiju sam se definitivno odlučila kupiti knjigu. I ona, kao i ja, misli da dugo nismo naišle na knjigu koju bi doslovno cijelu obilježile. Izvukle citate, mudre misli, nešto. Knjiga je jednostavno prepuna lijepih i mudrih rečenica. Kada sam vidjela s čim imam posla, odustala sam. Ipak za kraj ću vam napisati jedan odlomak.


Ako i niste žena, dopustite da vas ovo zarazi. Divna knjiga koja će otvoriti mnogo pitanja i zaokupiti vam pažnju. Ali to ostavljam vama da vidite. Imate moju preporuku 😊.

Pozdrav, A.