Life Couch

Volite li pisati pisma?

Jeste li imali svog pal-frienda, sjećate li se tog osjećaja - brisanja, prepisivanja, ukrašavanja, pa čekanja na pošti i čekanja poštara...?

Sve riječi što puštam da odu

Ne mogu premostit' tu vodu.

Sve moje, što mislim, osjećam,

Sve što znam: svatko je zapravo sam. 

Vjerujete li u čuda?

Ili barem u to da možemo ispraviti pogreške, svoje ili tuđe?

To bi bila misao vodilja u podlozi romana čija radnja započinje prizorom nesreće koja to ustvari nije. U svakome od pet poglavlja pripovijedač je drugi lik, a mi uranjamo u njegovu/njezinu prespektivu, sumnje, krivnju, čežnje i strategije suočavanja sa životom koje variraju od krajnje impulzivnih do pasivnih, s tek pokojim istinski pozitivnim likom. A likovi i način na koji ih Franjo povezuje ono su što Petlju čini toliko čitkom, pomalo trilerovskim napetom i krajnje realističnom.