Life Couch

U prethodnom postu objasnila sam vam kako ću ovo objaviti, tj. da će drugi post ići po danima. Sadrži još neke savjete koje sam možda trebala staviti u prvi post, ali što je tu je.

1. dan
Kako smo našli poprilično jeftine karte za Nantes tu smo i sletjeli (oko 800 kuna ukupno i povratno za 3 osobe). Trebalo je neko vrijeme da sredimo sve za rent-a-car uključujući i dječju autosjedalicu naravno. To sa sjedalicom je bila posebna priča. Nije se baš iskazala, imali smo probleme s fiksiranjem, jedva ju je i samo osoblje fiksiralo, a za to im je trebalo barem pola sata. Kad je napokon sve bilo gotovo, uputili smo se za Dinan. Trebalo nam je otprilike sat i pol iz Nantesa. Prvi dojam WOW 😳. Iako je padala kiša na prvi smo pogled bili oduševljeni gradićem. Iskreno, nismo to očekivali. Kako je kiša taj dan bila kratka, izašli smo u šetnju. Nevjerojatno je da ima tek nešto više od 10000 stanovnika. Mužu i meni je to bilo jako teško shvatiti, posebno kad uzmemo u obzir ove naše gradiće i sela. Toliko dobro uređeno, čisto, grad koji baš funkcionira u svakom smislu. Grad koji se fura na Harrya Pottera. Srednjovjekovni gradić. Divota...Umorni i gladni odlučili smo sjesti u restoran. Tako smo nekim čudom nabasali na jednog gospodina, lokalca, koji priča engleski pa smo se pošteno ispričali. Između ostalog rekao je da je to grad koji je 100 posto okrenut stanovnicima, a ne turistima, za razliku od Saint Mala. Kaže on da su oni jedno 70 posto zaglibili u turizmu. Nažalost, bio je u pravu i to smo kasnije osjetili. Možda smo ovaj gradić trebali ostaviti za kraj, jer se malo stvari može mjeriti s njim. Barem ono što smo mi obišli.
[Upozorenje. Ukoliko dolazite srijedom ili četvrtkom...Na glavnom se parkiralištu četvrtkom od 6 do 3 i pol održava veliki sajam (nešto kao onaj u Benkovcu). Zahvaljujući ovom gospodinu gore makli smo auto na vrijeme. Zamislite nam samo izraz face kada bi ujutro naišli na sireve, kobasice i vina, a nigdje našeg auta 😂. Uglavnom da ne duljim, makli smo ga i sačuvali si živce.]
Nakon toga išli smo vidjeti možemo li za maloga uzeti neku juhicu za vani. Jedva smo im objasnili što želimo, a konobarica, koja je bila preljubazna, dala nam hranu za vani u keramičkoj posudi koju je prekrila s plastičnom folijom. Sreća pa je hotel bio blizu. Rekla mi je da se ne brinem oko povratka posude uopće, zapravo pokazala. Nama je taj čin puno govorio o stanovnicima Dinana. Zahvaljujući tome "kupila" nas je, pa smo sutra dan odlučili tu večerati. Bio je ovo dug dan pa smo se odlučili povući u krevet. Eh da, da ne zaboravim puhao je hladan vjetar.

2. dan
Na redu je Le Mont Saint Michel, srednjovjekovni burg izgrađen oko opatije sv. Mihovila. Nije nam dugo trebalo, malo više od pola sata iz Dinana. Eh, to je zbilja nešto posebno 😍, riječima se teško može dočarati i zapravo uopće neću pokušati. Napisati ću vam tek nekoliko informacija i zapažanja. Parkirali smo i otišli na (besplatan) shuttle bus. Također možete ići pješke ili pak kočijom (što se dodatno plaća). S obzirom na bebu od godine i 7 mjeseci odlučili smo odmah ići u opatiju da što više toga vidimo👶. A trebalo je iskoristiti i što je dobre volje 🤷😂. Ulaz smo platili oko 10eura po osobi. Ovaj je dio definitivno zanimljiv i poprilično velik i prostran, što se ne bi reklo na prvu. Ipak ne bih ponovo obišla opatiju. Mislim da je ovaj tip arhitekture zanimljiviji iz vani, nego iz unutra. Isto tako ovaj donji dio, gdje je zapravo naselje, je nama ostavio puno bolji dojam. Lako se izgubiti uskim i  šarmantnim uličicama. Gospodin iz Dinana savjetovao nam je da tu ništa ne jedemo, jer hrana "ne valja". Nusprodukt turizma. Ne zaboravite savjet iz prvog posta o dječjim kolicima...
Nakon razgledavanja Mt. St. Michela odlučili smo se vratiti u Dinan. Zapravo otišli smo u Port de Dinan, luku Dinana. Isto preslatko mjesto, koje je sa strmom ulicom spojeno s Dinanom. Hrana odlična. Riba pogađate. U restoranima ne očekujte menu na engleskom ili bilo kojem jeziku osim francuskog. Tako sam ja ovome samo kimnula kad je spomenuo fish, uopće, ali uopće ne znajući što će mi donijeti. Možda ipak da naučite par riječi na francuskom...Nakon ručka još smo malo šetali po Dinanu, te se opskrbili sa voćem, jogurtima i kašicama. Slijedi večera (koja je opet bila odlična, izmiješali su školjke i gljive, te razne umake 🤤), a nakon toga išli smo u hotel koji je bio u samom centru. Eh da, opet  je puhao hladni vjetar 🙄.

3. dan
Via Normandija. Da ne bi bilo zabune i rasprave i Le Mt. St. Michel pripada Normandiji (to je bio jednodnevni izlet), samo smo mi odlučili ići dosta sjevernije. Postaja br. 1 Omaha plaža. Vjerujem da vam je svima poznato iskrcavanje u Normandiju 6. lipnja 1944., Dan D...? E pa to smo odlučili posjetiti. Jedna je to, od mislim 5 plaža na koju su se saveznici iskrcali, vjerojatno najpoznatija. I ona na kojoj je velik broj vojnika izgubio život. Najviše Amerikanaca, ali i Engleza i Francuza. Dakle gdje sam stala, plaža...prvi dojam bio je wow. Ogromno nešto, puno vjetra i pijeska (nisam baš ljubitelj, ali moj ga je sin definitivno obožavao. Posebno jesti ga.🙄). Iskreno, meni je teško shvatiti da se tu netko (iako nisu trebali baš tu doći) iskrcao. Taj vjetar, hladni naravno, jaki valovi...Smrzli smo se kao rijetko kad. Uff, kad se toga sjetim. Uglavnom tu su dva spomenika i hrpa vila, očigledno američkih. Svugdje se vide linije obrane i bunkeri. Nakon plaže odlučili smo malo obići muzej, doduše samo iz vani, tenkovi i tako to, te otići do Normandy American cimetery. Nevjerojatno, ali, koje je to zdanje. Nevjerojatno! I da, baš je jedno od onih američkih vojničkih groblja puno bijelih križeva. Inače, tu dolazi jako puno Amerikanaca, kojima je to iz više razloga pojam, pa sukladno tome ovdje se puno bolje priča engleski. Slijedi ručak. U restoranima često zna biti dječja stolica i stolić za presvlačenje. Barem jedna stvar manje za brinuti se. Naravno treba im to moći (ponegdje) objasniti. Za spavanje smo planirali otići do Honfleura, do kojeg nam je trebalo oko 40 minuta. Nakon što smo obišli gradić, koji je usput jako šarmantan, ali i puno prljaviji i neuredniji od bilo čega u Bretanji, otišli smo u park. U blizini je centra, a za djecu je to raj. Definitivno najbolji park na našem putovanju. Kada se mali izludirao otišli smo prema hotelu. Da ne zaboravim vjetar, puhao je naravno, ali je bilo i sunca, pa je odmah bilo ugodnije. 🙄🤷

4. dan
Odlučili smo krenuti rano u Etretat. U tom naumu zaustavio nas je hotel. Naime otvarao je tek u 8:00. Inače sve otvara kasno. Prije 9:00, 9:30 skoro da ništa ne radi. Tu i tamo poneki dućan namirnica. Uglavnom, nekako smo se dovukli do Etretata za oko 50 minuta. To je nešto što bih svakome savjetovala, ljubav na prvi pogled 😍❤️️. Divna priroda, fantastične stijene. Teško je povjerovati, ali nije bilo pijeska. Uopće. Ovdje vladaju oblutci. Nismo se tu nažalost previše zadržali jer se djetetu spavalo.


Na povratku smo, radi maloga, morali razbiti put pa smo odlučili stati u Caen. Grad koji me isprava baš i nije oduševio. Prvo smo pogledali utvrdu, pa otišli u stari dio. To se komotno može i preskočiti. Noviji dio izgleda puno bolje. Nevjerojatno, ali istinito. Stari dio sastoji se od dvije uličice koje su ispunjene kafićima i restoranima. Ne treba ni spomenuti kako svatko ima svoju tendu (različite boje i dimenzije) pa to uopće ne izgleda nešto posebno. Eh, da! Ne možete svugdje sjesti i popiti samo piće. Postoje restorani koji imaju za to posebnu dozvolu, tako da je najbolje upitati. Francuski zakon, bar nam je tako objasnio konobar jednog kafića 🤷. Dobro pričaju engleski. Obrok smo uzeli za vani i odlučili otići u obližnji park koji se nalazio odmah kraj vijećnice. Bila je subota i naravno bilo je nekoliko vjenčanja...dalo se tu svašta vidjeti. Nakon obroka sjedamo u automobil i krećemo put Saint Mala. Eh, eh! Tu smo upali u veliku gužvu. Zašto je to bilo, ne znamo, možda vikend, možda neka nesreća. I da želite, teško da se može razumjeti (kad se samo sjetim da mi na radio postajama imamo informacije na par jezika 😏). Uglavnom vozili smo se oko dva sata više. Povremeno bi izašli i vozili se seoskim putevima, jer je netko (ne mali, a ni ja 😂) bio nervozan. Sela su im super uredna. I putem možete vidjeti mnoštvo krava, ovčica i konja.
I tako smo naživcirani i  umorni (mali je bio još najbolje jer sam ga zabavljala cijelim putem) došli do našeg odredište. Naravno da puše hladan vjetar i pada kiša. I da nas je gps morao odvesti krivo pa smo još 15 minuta tražili hotel 🙄. Ono što me je na prvi tren zaprepastilo je količina ljudi u gradu. Sve vrvi ljudima. Kao da sam u Londonu, na Oxford Streetu. Navečer smo otišli na riblju juhu i omlet, a onda direkt u krevet.

5. dan
Doručkovali smo i uputili se po selima. Obišli smo Dinard (onaj gradić prije je Dinan), Saint Briac sur Mer i Saint Suliac. Prvi je tipično turističko mjesto, drugi je lijep i uredan, a treći je presladak. Popodne smo se vratili u grad i šetali po Saint Malu i okolnim plažama. Saint Malo je cijeli okružen bedemima i kulama, nešto kao Dubrovik, samo veći. Ovdje možete besplatno hodati po zidinama i savjetujem vam to, jer je jako zanimljiv pogled gdje god da se okrenete. Da se ne iznenadite, grad je stalno krcat ljudima i poprilično živahan. Sigurno su vam poznate oscilacije mora, plima i oseka. Pa savjetujem da za svaki dan pogledate, da vas slučajno ne bi uhvatilo nespremne. Kažu da more brzo "podivlja" 🌊. Uokolo imate i otočiće do kojih možete doći pješice za vrijeme oseke, ali pripazite jer ako se more previše digne ostajete zarobljeni. Ne zaboravite vjetar 🌬. U St. Malu kao da poludi. Ako za večeru želite palačinku za vani vodite računa o tome da je morate uzeti do 19:00 sati, jer do tada rade štandovi. Iako je grad pun palačinkarnica (u koje očito morate sjesti), iza 19:00h nitko vam je neće dati za vani. Pričaju engleski, ali ponekad ih se ne može razumjeti. Ipak fish soup (ili soup, how do you say it...onda mi kažemo fish, a oni se nasmiju 😂) većina razumije.

6. dan
Za ovaj dan planirali smo otići u Granville, rodno mjesto Christiana Diora. Tu možete posjetiti i njegov muzej. Izrazito pomorsko mjesto. Strašno je puhalo i bilo je baš hladno, tako da se nismo puno zadržavali. Posjetili smo i njihovu plažu koja se pružala dokle god nam je pogled dosezao. Na putu smo na ručak stali u Jollouville. Opet pješčana plaža duga nekoliko kilometara. Inače je cijeli ovaj potez prepun ljetnikovaca. Popodne smo se planirali vratiti u Saint Malo. Točnije otići do akvarija. Moram priznati da nam je to bio super potez 🤝👊. Ulaznica je oko 16, 17 eura po osobi. Djeca ispod dvije godine ništa ne plaćaju, tako ni ulaz u akvarij. Mali se skroz razbacao u akvariju. Nije znao što bi od sebe. Jedino loše mi je bilo to što je bio prekrcan. Možda treba doći zarana ili oko 5:00, 5:30. Nakon te epizode išli smo natrag u grad. Obavili smo kupnju i spremili sve za povratak. Vjetar je tu, a čak je počelo i kišit. Lagano naravno.

7. dan
I tako. Bliži se kraj našeg putovanja. Ispratila nas je kiše. Kako došli, tako i otišli 😂. Krenuli smo prema Rennesu do kojeg nam je trebalo otprilike sat vremena. Vidi se da je to veći grad, ali dobro uređen, uredan i čist. Pravi studentski grad. Poznate su njihove srednjovjekovne kuće. Meni se tu nije svidjelo što je poprilično zbrkan, ne može se ništa pronaći iz prve. Stalno smo se vrtjeli u krug. Taman kad smo htjeli ručati mali je zaspao pa smo se odlučiti odmah nastaviti za Nantes. Opet, došli smo za otprilike sat vremena. Nantes. Između Caena, Rennesa i Nantesa, potonji mi se najviše svidio. To je moderan grad. I puno življi od ostatka. I neuredniji. Obvezno treba pogledati utvrdu okruženu vodom, Château des ducs de Bretagne s patkicama i ribicama unutra. Mali je naprosto uživao. Jedva smo ga sprječavali da se ne ubaci u vodu. Zatim je tu katedrala i okolne ulice. To je ujedno rodni grad Julesa Verna pa možete posjetiti i njegov muzej. Ono što je mene najviše oduševilo su Les machines de l’île. Mašine 😍. Slon koji hoda, izbacuje vodu iz surle, pomiče očima 👀 i ušima te razno razne druge životinje, mravi, ptice, pauk... Možete ih pogledati za 8.5 eura po osobi. Također, za isti iznos možete jahati na slonu. Uglavnom, za djecu zanimljivo. Pazite na vodu, vozač jedva čeka nekoga zaliti 😂. I tu se komotno može izgubiti 2, 3 sata, pa smo opet otišli prošetati gradom.


Svemu što je lijepo dođe kraj. Tako smo se i mi uputili na aerodrom...kad smo sve obaviti i ukrcali se, javili su da nešto nije dobro pa su nam odgodili let do dolaska novog zrakoplova (kasnili smo samo 3 i pol sata). Ako se pitate kako je mali to podnio, odgovor je odlično. Igrao se sa drugom djecom, a oko 10 i pol je zaspao. Spavao je do jutra normalno, tako da smo poprilično zadovoljni kako je prošao let.   

Dakle Bretanja i Normandija će nam zbilja ostati u lijepom sjećanju. Nama malo više Bretanja, a Dinan nikada neću zaboraviti. Mislim da svi trebamo onome težiti. Možda ćete ga sad ići pretraživati, ali na taj način nećete steći pravi dojam. Vjerujte mi. Još bih izdvojila i Le Mont Saint Michel i Etretat. Jer eto, zbilja su prekrasni. Još neko vrijeme će mi sigurno u pamćenju ostati i viroza koju smo pokupili u Francuskoj. 😂

Au revoir, A

Negdje krajem prošle godine odlučili smo se na veliki korak. Znam da postoje još veći, ali eto, izbor je pao na Francusku i to više ni manje Bretanja i Normandija 🇫🇷😍. 
Ako ste pratili naš Instagram profil mogli ste vidjeti hrpu slika, a vjerojatno će ih još uslijediti. E sad, dok su mi dojmovi još uvijek svježi, pišem ovo u nadi da ću nekome i pomoći. Odmah na početku da kažem, ovaj sam post zamislila kao nešto gdje se može što više informacija naći. Na sugestiju K podijelila sam ga u dva dijela, jedan opći i jedan podijeljen po danima. 



Iako sam sve živo pretražila, nisam baš puno informacija dobila od ljudi koji su tamo išli s djetetom/djecom, a da su iz Hrvatske ili okolnih zemalja. Vjerujte mi, to je bitno. Isto tako moram napomenuti da je sve ovo moje viđenje, te da se vaše itekako može razlikovati. Sreća pa smo svi drugačiji. Krenimo malo o putu s bebom (to mi je nekako najvažnije bilo). 👶



Kao što znate, putovanje s djetetom uvelike se razlikuje od putovanja bez djeteta. Ovdje se daleko više trebamo prilagoditi djetetovim potrebama, što je i normalno. Nisam spomenula godine, trenutno ima oko godinu i 7 mjeseci.

-Iako vjerujem da većina vas s djecom to zna, dobro se dobro pripremiti za prvi dan. Ako vas to što tješi kasnije je lakše. Kako je ovo nama prvo (duže) putovanje, odnosno put sa zrakoplovom ✈, mi naravno nismo 🙄. Sve što dijete voli, a posebno od hrane treba na vrijeme osigurati. Sam put avionom u oba smjera prošao je dobro. Mali koristi dudu, pa nismo imali toliko problema sa izjednačavanjem zraka, o čemu sam dosta čitala i moram priznati pribojavala se tog trenutka. Dobro dođu i videa (negdje sam pročitala i odličan savjet, a to je da se skinu videa koja dijete do sad nije gledalo. Hvala onome tko je to savjetovao) i knjigice. I djeca okolo i cure i njihova kosa u našem slučaju (tipično muško 😂). 

-Još jedna od bitnih stvari bila je i hrana. Kako ja na to poprilično pazim i trudim se kuhati mu svaki dan, nisam znala kako ćemo sad funkcionirati. Pokazalo se da je problem što nam dijete baš i ne voli kupovne kašice. Nekoliko ih je puta znao odbiti, ali smo nekako i to sredila. Ne pitajte me kako. 

-Djeca do dvije godine skoro pa ništa ne moraju plaćati. Ono što smo za njega trebali platiti jesu zrakoplovne pristojbe. Letjeli smo španjolskom Voloteom.

-Nama je, vjerujem većini, bilo puno lakše putovati dok spava. On još uvijek spava dva puta dnevno, pa nam je to uvelike olakšalo situaciju. 🚗

-Ne bih vam savjetovala (niti pod razno) da se u Mont Saint Michel uputute s dječjim kolicima. Sve je prepuno stepenica. Ipak taj podatak baš i ne sprječava ljude da ih ponesu, pa sam tako vidjela puno mjesto kolica. Po ostalim mjestima kolica idu bez problema, jedino se morate u početku naviknuti na njihove, malo veće, kockice.

Eh, sad par činjenica o Francuzima, Francuskoj, prometu i vremenu.

-Ja bih savjetovala da se u to područje Francuske putuje ljeti. Koliko sam istražila temperature se vrte negdje oko 20. Trenutno je, dakle mi smo bili od 10.4. do 17.4., poprilično hladno (10-15, zadnja dva dana u Rennesu i Nantesu preko 20, ali mislim da je to zato što nisu na obali). Veći problem od temperatura, barem po meni, je neugodan vjetar . Prehladno i na trenutke smo se doslovno smrzavali. Sreća bar smo za maloga dovoljno toga ponijeli, jer što je najgore, po dućanima trenutno prodaju ljetne stvari, kao da smo u sred tog godišnjeg doba. I samo da još kažem, meni se muž smijao i rugao kad bi ja spominjala zimske šalove i kape 😂😅. Sreća što sam tvrdoglava.

-Naravno Francuzi i engleski, zapravo bilo koji strani jezik 🙄🙄...e to vam je posebna priča. U Bretanji se, za razliku od Normandije, puno lošije govori engleski. Zapravo se skoro pa uopće ne govori što je dosta čudno jer imaju hrpu turista iz Engleske. Srećom tu su ruke i noge, iako ponekad ni to baš ne pomaže. U tom slučaju kimnete glavom i nadate se najboljem (uopće nisam optimist, ali nema druge). Kad ih pitate na francuskom govore li engleski zna se dogoditi da kažu no, okrenu se i odu. Znači Bretanja 👎, Normandija 👍.

-Ja nisam vidjela da je netko toliko lud za hranom kao što su to Francuzi...čudo jedno. Obožavaju jesti. Ako ste vegetarijanac ili ako ne jedete ribu, ovdje bi se mogli naći u teškim problemima. Ili pak biti osuđeni na fast foodove. 

-U tjedan dana koliko smo bili u Francuskoj primijetila sam da jako vole dodatke hrani.  Razno razne umake, kruščiće sa okusima (često kruščić s češnjakom u juhu), sireve. Ponekad ih znaju servirati odvojeno, što je super. 

-Pripazite i na radno vrijeme restorana. Naime rade od 12:00 do 14:00 i od 19:00 pa prosječno do 21:00 🤷. Stoga se nemojte čuditi ako negdje poljubite vrata, ukoliko dođete "prerano" ili "prekasno" - i to ne vrijedi samo za restorane. Savjetujem da se tome prilagodite. U svakom slučaju bolje ćete proći pridržavajući se njihovog rasporeda. 




-Meni je zanimljivo bilo vidjeti da osoblje restorana, prije nego što počne gužva u 12:00h  sjedne i jede, pritom se ne skrivajući. Jede se ono što je tog dana na meniju, a ne sandwich kao kod nas. 👌

-Promet...svugdje voze. I po centru grada, pa ako idete sa djecom treba biti posebno oprezan. Ono što je super, na pješačkom će, osim u Nantesu, uvijek stati.

-I dalje smo na prometu. Ako trebate tankati gorivo, posebno ako vam je hitno, napravite to odmah, jer tko zna kad ćete ugledati iduću pumpu 🙄. Jako su loše označene i lako vam se može dogoditi da je promašite. Isto tako na jednoj strani autoceste unutar 50 km imaju tri pumpe, a na drugoj nijednu 😂. Naravno da je nama trebalo na toj drugoj strani. I da ne zaboravim, masa njih vam radi samo na karticu, posebno ove manje pumpe. Cijena se kreće od nekih 1,5 po gradovima/selima do 1,6 na autocesti.

-Sad sam se sjetila i njihovih (auto)cesta. U Bretanji nije trebalo ništa platiti, dok smo u Normandiji, na jednom dijelu, plaćali svako malo. Prelazak preko mosta, djelove autoputa. Imajte na umu da se kod njih gužva stvara nešto kasnije nego kod nas. Ceste su im inače u dobrom stanju. Jedino su me one uokolo Deauville, gdje su im vikendice ili ljetnikovci podsjetili na ceste po Zadru. Dakle ne baš bajne. 😅  

-Što se parkinga tiče, nedjeljom se većinom ne naplaćuje, dok je ostalim danima često da morate platiti od 9 do 12, te od 16 do 19h. Parking u St. Malu je uglavnom oko 12 eura po danu, ali plaćate po satu, tako da vam se može dogoditi da morate platiti pola eura. Garaža je skuplja mislim, ali se ne sjećam koliko je točno, oko 25 eura dnevno.

P.S. Za sada je to to. Nastavak slijedi za koji dan.

A

• Ne morate kupiti sve što vam se svidi. Ponavljajte za mnom...ne morate ništa, nekada je poslijepodne u kabini za presvlačenje (dobro, pod uvjetom da su dovoljno čiste) dovoljno zabave samo po sebi, a u isto vrijeme možete dobiti inspiraciju kako iskoristiti poneki stari komad na drugačiji način. Nikada ne kupujem baš sve što mi se svidi, čak niti sve što bih si mogla priuštiti, već odluka pada kada je ljubav toliko jaka ili kada ciljano tražim određeni odjevni predmet. Čak i tada većinu kupnji prespavam da bih se kroz koji dan ponovno vratila i promotrila istu stvar svježim očima. Mislim da mi je to uštedjelo kraći godišnji odmor i natjeralo da prestanem slaviti svjetski praznik pod nazivom dan-kada-sjeda-plaća.

• Identificirajte modne marke čiji stil se dobro uklapa u vašu životnu filozofiju i držite se njih, a ostale izbjegavajte. Možda zvuči pomalo drastično, ali ako malo razmislite, nešto slično već radite - u shopping centrima prvo posjetite omiljene dućane; pratite ih na društvenim mrežama; u ormaru imate većinu njihovih artikala itd. To ima smisla iz više razloga: prvi je taj što si štedite vrijeme, a vrijeme je novac. Drugi, još važniji, je taj što se artikli iste modne marke lakše međusobno kombiniraju (zbog palete boja, krojeva, uzoraka itd) te će uvijek izgledati kao da idu jedan uz drugi. I treće, ako budete vjerni određenim ključnim igračima, i vama će biti jasnije kojem stilu naginjete i manje ćete lutati, a drugima ćete biti prepoznatljivi.

• Pokušajte uložiti u bezvremenske komade i klasične odjevne predmete, a štedite na trendovima. Da, sako s uzorkom zmijske kože je divna stvar, ako mene pitate. No, sumnjam da ću ga htjeti nositi sa 40 godina (javit ću vam jesam li bila u pravu), a sasvim sigurno ga neću htjeti nositi 7 dana u tjednu. Zato bih uvijek uložila u sako neutralnih boja koji će me vjerno pratiti u svim mogućim prilikama i neprilikama. Od ostalih klasika/stvari za koje vrijedi potrošiti koju kunu više, izdvojila bih: obične t-shirtice (crna ili bijela), traperice koje vam stoje kao salivene, kvalitetno pamučno donje rublje, lounge wear i pidžame (ja preferiram Benetton jer imaju odličan egipatski pamuk), kao i bilo koji komad za poslovni look kojeg planirate iznositi do besvijesti. Trendovi su prolazni pa je jasno da zbog njih ne treba razbijati kasice-prasice, ali nije zabranjeno eksperimentirati jeftinijim varijantama.

• Iznenadite ljude (i sebe) povremeno svojim odjevnim kombinacijama. Ako ste pobornica klasičnog izgleda ili vam drugi govore da ste previše predvidljivi, stvorite neočekivani obrat jarko crvenim sakoom, cipelama za zanimljivim uzorkom, neobičnom maramom ili glomaznim naušnicama u obliku omiljene životinje. Ideja ima pregršt, samo se odvažite. Isto tako, ako vaš ormar vrišti iskričavim šarenilom boja i tekstura, iznenadite svijet klasičnim crnim odijelom i demonstrirajte svoju suptilnu stranu. U oba slučaja, komplimenti neće izostati, garantirano.

• Zaboravite na trenutak Instragram. Možda si pomalo pilim granu na kojoj sjedimo, ali u današnje vrijeme većina svjetskog stila svela se na Instagram i brendove u usponu kao što su Missguided, Fashion Nova, Pretty Little Thing i ostale kineske podružnice istog kapitalnog projekta, a to je apsolutno nikakva kvaliteta upakirana u more poznatih zaštitnih lica, retuširanja i nimalo suptilne reklame. Ne mogu (i ne moraju) svi nositi zelenu periku, odrezani topić do pupka i glomazne tenisice poput Kylie Jenner. Zašto i bi? I kud bi išli u tom izdanju, pobogu? Za nas obične smrtnike od krvi i mesa potrebna je funkcionalna moda koja se može uklopiti u naš životni stil. Ne mogu zamisliti kako bi ljudi reagirali na mene sa zelenom kosom usred bijela dana, a da nije Noć vještica. Isto vrijedi i za make-up, ali to je već sasvim druga tema (pisat ću i o tome, ako me lijepo zamolite J).