Možda se neki od vas i nećete složiti sa mnom, ali eto, ja mislim da je strip svojevrsni oblik umjetnosti. Rekla bih da su u krivu oni koji ga uzimaju zdravo za gotovo i misle da ga je relativno lako posložiti, a zapravo ne, uopće ga nije jednostavno pogoditi. Ovdje morate voditi računa o dvije stvari: tekst i ilustracije. Po meni te ilustracije ne moraju biti ono wow, tako da padnete na guzu od euforije. One moraju biti prilagođene tekstu. Sve ono što je tekstualno izgubljeno (a mora biti jer je tekst ovdje kratak) crtež mora vjerno prikazati. Tako da, ukoliko smatram da je neki strip pogođen, onda mislim da je sinergija ilustracija i teksta na razini. To je slučaj sa Mezolitikom. Doduše, ovdje su ilustracije ono, umjetnost na kvadrat, a to možemo zahvaliti Adamu Brockbanku. Ljubitelji Harry Pottera možda će prepoznati ovo ime jer on je radio na svih 8 filmova, dizajnirajuci stvorenja, rekvizite i prizore. Odličan scenarij djelo je Bena Haggartya, profesionalnog pripovjedača. Količina mašte u ovom stripu uopće ne čudi kad čujemo podatak da gospodin Ben više od 30 godina priča narodne priče, bajke, epove i mitove.
Prije cca 10000 godina, na području istočne obale Velike Britanije živi pleme Kansa. Tu zajednicu ljudi koja štuje razne bogove, lovi kopljima i strijelama, koja poštiva i nastoji biti što je više moguće u skladu s prirodom pratimo kroz ovaj nevjerojatan strip, a glavni junak jest dečko Poika. Dobroćudni, ali brzopleti momak koji je na pragu sazrijevanja. Uz njega upoznati ćemo još nekoliko zanimljivih likova, a i vidjeti ćemo nekoliko priča koje će nam pomoći da se bolje upoznamo sa tim dobrom.
E sad, pošto sam ja arheolog reći ću vam par stvari sa znanstvenog stajališta. Priča je fantazija, međutim tako je znanstveno dobro utemeljena, da me je oduševila. I to poprilicno. Mislilo se o svakom detalju i to je ono što ovaj strip čini odličnim za nekoga iz struke. Zapravo, oni koji nisu iz te branše će vjerojatno ovu priču doživjeti kao veliku fantazije i misliti što je sad ovo . Ali što ako vam ja rečem da je upravo ovako nekako svijet funkcionirao? U to doba jel. Znači, grubo rečeno imamo hrpu malih zajednica, koji svoj dan provode prikupljajući sredstva potrebna za život. Hrana, piće, odjeća, obuća, ljubav. Na tim putovanjima događaju im se i nepredvidive situacije (isto kao i danas), a ovdje vidimo kako su ih oni rješavali. I naravno ima svega, mašte ponajviše, ali ono za što imamo dokaze...e to, to je autor odlično ukomponirao. I Nikola Pezić odlično preveo.