Life Couch

12. kol 2019.

Finska s djetetom
12:350 Comments
Zanima vas put u Finsku? I to još s djetetom/djecom? U tom slučaju ovaj je post stvoren za vas!

Drago nam je što na blogu imamo priliku ugostiti D., prijateljicu koja je nedavno s obitelji putovala u Finsku 😊. Više o putu, ali i drugim zanimljivim situacijama će vam reći ona u nastavku.  

A: Evo D., za početak upoznaj nas malo s vama! Tko je išao, kada, kako, gdje, koliko dugo...? 
D: Suprug i ja smo se početkom lipnja odvažili na prvi let zrakoplovom s našim mališanom. Za početak smo odabrali dobro poznatu destinaciju – Finsku, zemlju koju posjećujemo svakih par godina jer tamo imamo blisku rodbinu. Bili smo smješteni u gradu Espoo koji je udaljen od Helsinkija nekih pola sata vožnje automobilom. Moj jedini uvjet za ovo putovanje je bio da budemo što bliže ljetnom solsticiju, kada tamo gotovo da nema mraka.


Kupanjac u Baltiku
A: Odmah da te prekinem, jer sam sad baš znatiželjna 😂. Zašto nisi htjela malo više mraka? Meni to zvuči kao daleko primamljivija opcija za dijete (ili za roditelje). 
D: Mislim da je to jedinstveno iskustvo i da ga treba doživjeti. Iskreno, nisam previše razmišljala kako ćemo to podnijeti. Sada mi je sve jasno pa ćemo sljedeći put ići oko zimskog solsticija. 😁


Ponoć
A: Oprosti na upadanju u slovo, možeš dalje. 😉
D: U ovom našem periodu (5.6.-11.6.) mrak je bio između jedan i tri sata ujutro. Hm, možda bi bilo bolje reći da je tada bilo najmračnije jer prave noći nije bilo. Iz ove perspektive mogu reći da je to bio doživljaj, ali tada i tamo definitivno nije, hahah. Finci vam strašno vole svjetlo. U njihovoj stambenoj arhitekturi ima puno staklenih površina, najčešće bez ikakvih zastora. Naša je soba jedina imala zavjesu, ali nije baš pomoglo. Nas troje se nismo naspavali tih dana. Isto tako, prva tri dana je bilo pakleno vruće s temperaturama oko 28ºC. Možete zamisliti kako je bilo u toj, nazovimo je, staklenoj kući. Takve temperature nisu uobičajene za sjever Europe pa nam nisam ni ponijela odgovarajuću odjeću.  

A: Kako je prošao put zrakoplovom? 
D: Put zrakoplovom je bio polovično uspješan. U odlasku nam je najteže bilo dočekati ukrcaj. Naš je dječak besciljno lutao bescarinskom zonom, a najčešće je bio na pokretnim stepenicama. Iz nekog razloga njih posebno voli. Srećom da je splitski aerodrom malen i mogli smo ga bez problema pustiti da luta po čekaonici. Samo putovanje zrakoplovom je prošlo gotovo idlično. Zaspao je na meni čim smo uzletjeli. Bitno je naglasiti da smo muž i ja sami sjedili s njim i kad je zaspao mogli smo ga ispružiti na treće sjedalo između nas. Probudio se zadnjih dvadeset minuta leta i moram vam reći da taj dio nije bio nimalo ugodan. On je želio šetati, a nismo ga mogli pustiti jer je već započelo slijetanje. Sam kraj slijetanja mu je bio vrlo uzbudljiv.  
Povratak je bio nešto složeniji jer je aerodrom u Helsinkiju puno veći. Prilikom check in-a smo morali dati kolica i uzet aerodromska (u Splitu smo mogli nositi kolica sa sobom, a predali smo ih jer su nepotrebna na malom aerodromu). Kod sigurnosnog pregleda smo bili u posebnom obiteljskom dijelu. Taj je red bio manji i puno brži. Odlična stvar i olakšanje za obitelji s djecom. Pri polijetanju dječak je opet zaspao, ali se probudio nakon pola sata jer mu je bilo neudobno spavati na meni (ovaj put muž i ja nismo sjedili zajedno te nismo imali slobodno mjesto za njega budući da je avion bio pun). Ostatak leta je šetao zrakoplovom gore-dolje, glasno negodujući prilikom svakog vezivanja. Kad smo sletjeli frajer je bio u deliriju plača i sve su oči bile uprte u mene.  


Oodi, gradska knjižnica u Helsinkiju. Svakako preporučam posjetiti.


A: Jeste li tamo koristili automobil i dječju autosjedalicu? 
D: Svakodnevno smo koristili obiteljski automobil, a autosjedalicu smo unajmili (35€/na tjedan). 

A: Jeste bili zadovoljni autosjedalicom?
D: Da, jako! Radilo se o Romer autosjedalici, koja je bila u jako dobrom stanju. Nije bilo potrebno privikavanje budući da se naš sin ionako jako voli voziti i jedva čeka zavezivanje u sjedalicu. (A: Moj jedva čeka maknuti pojaseve, otvoriti vrata i kojekakve druge ludosti raditi. 🙄)

A: Dijete vam ima...koliko godina? Što je za njega bilo najzanimljivije? Pretpostavljam da je i vama kao roditeljima to bilo super? 😉😅 
D: Dječak je imao navršenu godinu i osam mjeseci. Mislim da mu je najzanimljivije bilo slijetanje. U odlasku se smijao, a u povratku je rekao „ćeš“ što zapravo znači „još“. U Finskoj mu je najbolje bilo u kući. Kao što sam već rekla, njihove kuće su prepune stakla i dnevnog svijetla, tako da nemaš dojam da si u zatvorenom prostoru. Imao je travnjak ispred kuće i obiteljskog psa za igru. Inače, svaki dan smo išli u šetnje Helsinkijem ili u prirodu. 


Nacionalni park Nuuksio.

Plaža u Helsinkiju.
A: Kakav je Helsinki? Koliko ste ga zapravo uspjeli doživjeti?
D: Helsinki mi je ovaj put bio pravo osvježenje. Prema riječima suprugove sestre, Finci su se odnedavno trgnuli i odlučili poraditi na turizmu. Ne znam jesu li razlog ljeto i ljetni praznici, ali grad je bio prepun ljudi. Centar je dovoljno malen da ga možeš pješke obići, a u njemu ima dovoljno parkova, dućana i restorana. Uglavnom, ugodno se može provesti dan i svatko može naći nešto za sebe....Od šopinga i restorana brze hrane do luksuznih restorana i štandova s tradicionalnom hranom na koju su jako ponosni. Možda je malo preskup grad za naš standard, ali opet ne enormno poput susjedne Švedske i Norveške.

Novo prijateljstvo.

A: Parkovi za djecu ili igrališta za djecu? Ima li ih, kakva su itd.? 
D: Parkovi i dječja igrališta su na posebnom nivou. Helsinki je prepun parkova koji veličinom konkuriraju manjim dalmatinskim gradovima, a igrališta su posebno ograđena i održavana. Mislim da ne moram napominjati kako su parkovi čisti, bez životinjskog izmeta i opušaka. Posebno se pazi na sigurnost unutar samih. Nema nezaštićenih zidića koji mogu dovesti do ozbiljnih ozljeda. 
Dok smo šetali Espoom primjetili smo osnovnu školu. Suprug i ja smo se složili da toliku površinu ne zauzimaju ni fakulteti u Hrvatskoj. Slobodno guglajte Espoo school pa ćete vidjeti o čemu pričam. 


Moderna luteranska crkva izgrađena u kamenu.

A: Možemo malo o prometu u Finskoj? S obzirom na dijete (ali i vas, niste vi ništa manje bitni 😘)! 
D: Promet i prometna kultura su opet extra level, hahaha. Moram primjetiti da prijašnjih godina nisam toliko pazila na detalje kao ovaj put kada sam u ulozi roditelja. Pješačka je staza od ceste odvojena zelenom površinom i veličinom konkurira dvosmjernim cestama u nekim manjim mjestima. Često možete vidjeti divlje životinje kako slobodno šeću. Mi smo sustretali zečeve, a dublje u unutrašnjosti Finske možete vidjeti sobove ili losove (ti susreti nažalost često završe prometnim nezgodama). Ne morate sumnjati da čim pogledate prema pješačkom prijelazu, automobil će vam stati, bez nervoze i požurivanja, ali isto tako ćete i vi strpljivo hodati do pješačkog prijelaza i tek tu prijeći cestu. Tamo nisam imala onaj stres dok šetam ulicom i vozim kolica, kakav doma imam svakodnevno. (A: 🤦‍♀️, nažalost znam o čemu pričaš!)


Raznovrsna ponuda ribe u najstarijoj finskoj natkrivenoj tržnici.

A: Može za kraj nekoliko riječi...
D: Naravno. Sve u svemu dječak je dobro podnio putovanje. Poznavajući njegov razigran karakter, zadovoljna sam i letom zrakoplovom. Karta za djecu do dvije godine je praktički besplatna, a nerijetko ćete moći iskoristiti komfor nepopunjenog zrakoplova (u protivnom zna bit nezgodno cijeli let dijete držati u krilu). Za vrijeme boravka u Finskoj mališan je jako slabo jeo (uglavnom su to bile orašaste grickalice), ali tome nisam predavala veću pažnju jer sam znala da će se vratiti u normalu kad se vratimo doma. 

Pozdrav, DK.

Sad od mene još nekoliko riječi 😂. D. s obitelji ubrzo ide u Portugal, pa se nadam da ćemo napisati i zajednički članak. I ja sam bila tamo, ali puno prije nego je moj malac bio u planu (ne mogu reći ni da je kasnije bio baš u planu 🤔😂😅), tako da mislim da bi post s različitim pogledima bio zanimljiv, a i pun pogodak. Do tada, udružene A. i D. vam šalju hrpu lijepih pozdrava iz suncem okupane Dalmacije. 

P.S. Još jednom, puno puno hvala D. na svim dojmovima od Life Couch ekipe. 😘
Reading Time:

10. kol 2019.

Kolač od jogurta
17:440 Comments
Ako tražite recept za kolač koji je brzo gotov, a uz to i ukusan, na pravom ste mjestu. Po ovim ljetnim vrućinama, takvi recepti su uvijek dobrodošli, zar ne?!



Biskvit:

8 dag šećera
1 vanilin šećer
3 dl jogurta
1 dl ulja
18 dag brašna
2 žlice kakaa
1 žličica sode bikarbone

Izmiksajte šećer, vanilin šećer i jogurt. Dodajte ulje. Ručno umiješajte brašno pomiješano sa sodom bikarbonom i kakaom. Ispecite na 180 stupnjeva. Vrijeme pečenja je oko 25 minuta, ali to ovisi o vašoj pećnici i sl. pa se nikad nemijte potpuno pouzdati u napisano vrijeme pečenja.

Krema:

1/2 l vrhnja za šlag
1/2 l voćnog jogurta po želji
2 vrećice mljevene bijele želatine
10 žlica vode

Vrhnje za šlag umutite u čvrsti šlag pa mu dodajte jogurt i miksajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Nakon toga pomiješajte želatinu i vodu pa ostavite 10 minuta da nabubri. Takvu želatinu otopite na laganoj vatri (ne smije zakuhati) pa dodajte smjesi vrhnja i jogurta. Izmiksajte pa premažite po ohlađenom biskvitu. Dobro ohladite prije posluživanja. Dobar tek!🤗
Reading Time:

5. kol 2019.

Želja - Mana Pass
16:480 Comments

-Hej, što kažeš na ideju da napišemo zajedničku recenziju?
-Hm...dobra ideja. Ja sam za!

I tako smo u maniri dviju autorica odlučile napisati recenziju zajedno. Kako će to ispasti na vama je da odlučite.


Prvo, da malo objasnimo pozadinu. Dvije su autorice - Nataša Debeljak i Marina Kuleš koje pišu pod zajedničkim pseudonimom Mana Pass. One su na društvenim mrežama pokrenule profil Put rukopisa na kojem smo mogli pratiti cijeli proces od nastajanja do objavljivanja. Knjiga započinje tako da pratimo susret pet cura koje su zajedno pohađale gimnaziju. One su prije 10 godina dogovorile  da će se naći na točno određen datum na kavi (piću ili jelu?). Glavni lik ove knjige je Nora, jedna od tih cura. Nora je jedan sasvim običan lik u kojemu se mnogi od nas mogu pronaći. Rođena u Kutini, na fakultet odlazi u Osijek. Tu joj se događa...pa život, u kojem će se ona morati snaći i koji mora posložiti. Nitko drugi. Knjiga govori i o problemima s kojim se možete suočiti u životu i u Hrvatskoj. Tako se tu opisuje gubitak roditelja, problem zaposlenja, posebno stručnog osposobljavanja, borba s papirologijom, sa svekrvom 😂. Na trenutke jako teške teme, međutim iznenađujuće čitljive. Baš ono što ti treba kao odmor od svakodnevice ili teških knjiga.
Inače, ovo je prva od pet knjiga. Svaka od tih knjiga govori nam o životu jedne od cura.

A: Meni je ovo savršena ljetna knjiga. Bez obzira što tema nije ljetna. Uopće. Uživala sam s njom na plaži ili negdje uz more. Kao što gore piše, riječ je o ozbiljnim temama i problemima. I ja se mogu pronaći u jednome. Pogađate, radi se o stručnom osposobljavanju. Vjerojatno se i masa drugih ljudi može pronaći u nekom od tih problema. Tako da mislim da je knjiga bliska velikom broju ljudi. Super mi je što će biti nastavaka i što su oni tako povezani. Baš mi zvuči zanimljivo i jedva čekam pročitati koje nove probleme nam donose autorice. Hm... Očito volim čitati o tuđim problemima. Pitam se što to govori o meni 🤔😂.
Mislim da im je to što su pokrenule stranice na društvenim mrežama, te način na koji ih vode, donio puno simpatija. Priznajem, ja sam među ljubiteljima. Uvijek, ali baš uvijek se zabavim čitajući tekstove. 😉
Iznad svega smatram da je ovo jako čitljiva knjiga. Moram priznati da jedva čekam nastavak, zapravo nastavke. Baš imam "želju" i radujem se.

I: Prije nego što počnem pisati o knjizi, moram se osvrnuti na dvije stvari.

Prvo. Moram pohvaliti ideju s Instagram i Facebook profilom. Nikad nisam naišla na nešto slično. Na Instagramu ih pratimo od početaka našeg bloga i čim je knjiga izašla, poželjela sam ju pročitati jer me intrigirao cijeli taj put rukopisa.

 
Drugo. Nisam pročitala recenziju koju je napisala A. Ona je knjigu pročitala prije mene, ali nismo previše razgovarale o njoj pa se veselim čitanju njezine recenzije. Mislim da je uvijek zanimljivo vidjeti kako dvije osobe vide potpuno istu stvar. Nakon pisanja recenzije ću pročitati njezinu, ali svoj dio neću mijenjati pa se unaprijed ispričavam ako se neke stvari budu ponavljale.

 
Sad napokon nekoliko riječi i o knjizi. Svakako bih vam preporučila da je pročitate. Pisana je jednostavnim stilom,  brzo se čita, fabula je zanimljiva. Nećete požaliti ako je uzmete u ruke. Priča je topla, govori o mnogim stvarima s kojim bi se prosječna Hrvatica mogla poistovjetiti (a i poneki Hrvat). Ni u jednom trenutku tijekom čitanja nisam osjećala zamor ili dosadu. 
Vidjela sam da su je neki okarakterizirali kao idealno ljetno štivo. Ne bih se u potpunosti složila s njima. Da, knjiga ima neke karakteristike "ljetnog štiva": već spomenuti jednostavni stil, ljubavnu tematiku, temu okupljanja starih prijateljica i sl. Ipak, knjiga progovara i o mnogim ozbiljnim temama: smrti, obiteljskim problemima, financijskim problemima, depresiji... Otvoreni su brojni problemi s kojima se mnogi od nas svakodnevno susreću pa ne vjerujem da bi mnogi ljudi nakon čitanja i promišljanja o tim temama ostali ravnodušni kao kad čitaju knjigu samo zbog razonode. Mislim da je svrstavanje ove knjige u ljetno štivo nepravedno. 

 
Nakon pohvala, moram napisati i nekoliko zamjerki. Vjerujem da većini čitatelja stvari koje ću spomenuti neće smetati, ali ja, valjda zbog profesionalne deformacije (studirala sam književnost), previše analiziram svaku knjigu koju pročitam.😱🤣 Prvo, lik Nore. U nekim dijelovima romana je izvrsno okarakterizirana. Uvjerljivo, rekla bih ljudski. Imate osjećaj da poznajete tu ženu, razumijete je, osjećate njezinu radost i veselje. E, a onda se dogode poglavlja u kojima je Nora prikazana kao "žena-zmaj" (valjda me razumijete🤣), heroina. Da se razumije, ne kažem ja da Nora ponekad nije hrabra i sl., samo po meni u tim dijelovima karakterizacija lika ne funkcionira najbolje, više me podsjeća na ono što u književnosti zovemo crno-bijela karakterizacija likova (likovi su potpuno pozitivni ili potpuno negativni). Nora je previše idealizirana. Podsjeća me npr. na Šenoinu Branku (vidi slučajnosti, isto je bila učiteljica). Takvi likovi u suvremenoj književnosti ne djeluju uvjerljivo jer ih čitatelji tada ne doživljavaju kao stvarne, konkretne ljude jer, složit ćete se sa mnom, nitko nije savršen pa tako ni Nora.

 
Postoji još nešto što moram spomeniti. Uočila sam nekoliko "rupa" u radnji. Neke stvari su spomenute, a zatim nedovoljno objašnjene, kod čitatelja ostavljaju upitnik, ali nema toga puno. Neću vam otkriti što, saznajte sami.😜 Autoricama je ovo prvi roman pa im nećemo uzeti za zlo.😀


Na kraju još želim spomenuti da se veselim sljedećim nastavcima i novim pričama o životima ove zanimljive skupine žena.

Reading Time:

3. kol 2019.

Krpice od voska (+ DIY)
18:04 5 Comments
Niste baš ljubitelji plastične i aluminijske folije? Možda postoji rješenje za vas. 

Krpice od voska se još nazivaju i omotima od (pčelinjeg) voska ili voskomotima. Na engleskom jeziku ih možete pronaći pod nazivom beeswax wraps, a na njemačkom pod Bienenwachstücher. 




Znate što su i čemu točno služe? Da, ni ja do prije godine dana nisam znala. U biti, oni služe kao zamjena alu ili prijanajućoj foliju. To su komadi 100% pamučne tkanine koji su impregnirani  voskom (i dodacima) te mogu normalno poslužiti za zamotati hranu ili namirnice. Kada kažem dodacima najčešće se tu radi o kokosovom ili jojobinom ulju i smoli. To može biti ili damar prirodna smola ili smola bora, međutim ona često izaziva alergijske reakcije pa tu valja biti oprezan. Također, mogu se koristiti i neke druge smole. Možete napraviti i bez uporabe smole koja zapravo služi za bolje prianjanje. Ukoliko napravite bez, trebalo bi biti dovoljno da nekoliko trenutaka vosak zagrijavate toplinom ruku i tako ga oblikujete. Što se tiče ulja, osobe koje su isprobale oba ulja tvrde da je jojobino puno bolje. Ono inače služi za bolju savitljivost i da bi spriječilo "pucanje". 



Ja sam se upoznala s ovim prije nekih godinu dana, a u međuvremenu sam i bila na jednoj radionici. Sad sam se okušala u izradi svojih krpica pa ukoliko vas zanima recept pogledajte u nastavku. Dakle ja sam koristila 100% pamučnu tkaninu (Oeko-Tex® Standard 100 certifikatom). Stavila sam je na pranje (u jastučnicu, da se ne ošteti). Nakon pranja sam je ispeglala i odrezala cik-cak škarama u željene oblike. Preko Ebay-a sam kupila damar smolu, a nabavila sam i organsko jojobino ulje. Pčelinji vosak sam namjerno ostavila za kraj. Prvo što se tiče pčelinjeg voska jest pripaziti na to da se radi o pravom pčelinjem vosku. Da, dobro ste pročitali. Nažalost i na tome varaju. Često manju količinu voska miješaju s parafinom. Dakle ako vam treba, radije kupite i po malo skupljoj cijeni, ali da je provjereno. Druga stvar je da ukoliko ste vegan, ne trebate koristiti pčelinji vosak. Postoji nešto što se zove karnauba vosak. Potječe od palme koja raste na području sjevernog Brazila, vodootporan je i (navodno) savršeno rješenje za vegane. Ja nisam koristila pa ne mogu to čvrsto tvrditi.



Što se tiče pčelinjeg voska on u sebi ima antibakterijska svojstva što ga čini odličnim za održavanje svježine. Kad tome još nadodamo da je vodootporan...to ga čini primamljivim. Dezene na tkaninama neću spominjati. Meni je to slaba točka definitivno. Što god koristili, većina savjetuje da se izbjegava bijela tkanina. Sasvim je normalno da se s vremenom stvore nabori, a na bijelim krpicama to izgleda poprilično neuredno. Ipak, to vam ne bi trebalo toliko smetati. Kad vam se krpice istroše, možete ponoviti postupak i produžiti im vijek trajanja. One otprilike traju između 6 mjeseci i godine dana, a to uvelike ovisi o ophođenju s njima. 

Što se tiče smole, tu moram reći još par stvari. Postoji više studija, neke govore da je to jestivo, neke da je štetno. Uvijek imate stručnjake koji su za, odnosno protiv nečega 🤷. Evo jedan zgodan članak protiv, pa možete pogledati: https://www.livinglightlyhome.com.au/blogs/news/why-we-dont-sell-gum-rosin-tree-resin-for-your-beeswax-wraps. Tu također imate link i na istraživanje. U konačnici je na vama da odlučite. 

Naravno, internet obiluje tekstovima na ovu temu, a ja ću vam ovdje donijeti dva: 
https://blog.mountainroseherbs.com/the-complete-guide-to-diy-beeswax-wraps-including-a-beeless-vegan-food-wrap   

http://facedownwaste.com/really-need-pine-rosin-make-beeswax-wraps/




Recept koji sam ja koristila: 


-tkanina (za otprilike 8 krpica od 30 cm, kvadratnog oblika. E sad, znači da može - i je, za više krpica, ovisi kolike su.)
-cik-cak škare (Ikea ima odlične)
-pčelinji vosak (400 g)
-damar smola (120 g - ja sam stavila manje, radi netopljenja)
-ulje jojobe (3 žlice - ja sam stavila 2)
-kist (računajte da je to jedina svrha tog kista)
-2x papir za pečenje
-pegla

Dakle, što sam ja sve radila...Kod mene je to trajalo neko vrijeme, jer stalno imam nešto hitnije, bitnije, bolje 🤦‍♀️...Uglavnom, vosak iskidate na manje komade, možete ga i naribati, ali ja sam shvatila da je sasvim u redu ako ga podijelite na manje komade. Zatim sam to stavila u duple posude (double boiler), vodu da zakuha u jednu, a u drugu posudu vosak da se otapa. Identično sam napravila i sa smolom. Kod nje baš i nisam zadovoljna s rezultatom, što se tiče topljenja jel. Smolu, navodno treba staviti barem pola sata prije voska. Kod mene to baš i nije bilo tako. Taman kad sam htjela odustati i baciti je u smeće, pala mi je na pamet ideja da malo stavim u vosak. I mogu vam reći da je to bolje. Tomu sam nadodala ulje jojobe i promiješala. Zatim sam kistom nanijela tu mješavinu na komade tkanina koje sam stavila na papir za pečenje. Nakon toga sam preko stavila još jedan papir za pečenje i prošla peglom. Bitno je da krpice cijelom površinom upiju tekućinu.     

Kada ste ih izradili, sretni i ponosni, možete ih početi koristiti. Vosak je podložan toplini, pa je logično da ga toplina naših ruku zapravo oblikuje. Trebao bi se sljubiti, ali to zapravo uvelike ovisi o količinama koje ste koristili. Ukoliko ne, uvijek vam ostaje mogućnost da, ukoliko prekrivate neku posudu, upotrijebite neki konopčić ili gumicu.




Mogu se koristiti izravno na hrani ili za prekriti posuđe u kojem se nalazi hrana, koja vam neće mirisati po vosku. Ne poruča se prekrivati/zamatati meso, mesne proizvode i ribu. Isto tako (a to je i više nego logično) ne treba ih koristiti za prekrivanje vrućeg/toplog obroka ili pak stavljati u mikrovalnu i mašinu za pranje suđa. Toplina i krpice od voska ne idu zajedno.

Što se održavanja tiče...Očistiti ih možete pod mlazom hladne do mlake vode, ukoliko je potrebno možete koristiti i neko blago sredstvo za pranje suđa. I možete upotrebljavati meku spužvicu. Za sušenje ih ja ostavim na zraku (nikako sunce, opet radi topline).

Za kraj, moram priznati da sam jako zadovoljna sa ovim pokušajem. Naravno moram neke stvari poboljšati, ali u principu mislim da je to to.

Ukoliko vam ne odgovara da ih sami radite (neću lagati, može biti malo komplicirano i neuredno), u Hrvatskoj ih možete naručiti:


Butterflymornings (možete je naći na Facebooku, Instagramu i blogu)

Pčelarko omoti

Koko djambo (Instagram)

U Srbiji sam vidjela da ih radi:

Sonja Clay, Cloth & Poetry (Instagram)

Naravno, možete ih naručiti i sa drugih stanica, ali ove su ili kod nas ili kod susjeda. Ukoliko bi više opcija, malo pronjuškajte po internetu. 


Makedonija: 

Eko vosocni obvivki

Pozdrav, A.

P.S. Ako znate da ih još netko radi slobodno se javite u komentarima 😊.


Reading Time:
life.couch. Pokreće Blogger.

Istaknuti post

Najbolje od 2022.

Dragi svi, jedan neizrečeni plan bez roka trajanja je truditi se donositi zanimljiv sadržaj, a vjerujem da ne može zanimljivije od ovoga: up...

Impressum