Na kauču - Shtorija

 Hej vi! 😊 Danas ćemo nešto malo drugačije. Svi znate da je ovo mjesec hrvatske knjige, pa ćemo napraviti par brzih intervjua sa domaćim piscima. Prva na redu je Sarah iz Shtorije ❤️️. Vjerujemo da je dosta vas čulo za nju, ali za one koji nisu, Sarah vam piše knjigice za djecu. Inače diplomirana pravnica, započela je svoju štoriju oko Shtorije. A kako? To i nas zanima. 

 

Sarah Stručić (Foto: Suzy New Life photo)

LC: Hej, Sarah! Za početak nam možeš reći nešto o sebi. Kako je sve krenulo? Kako si sa prava prešla na dječje knjige?

Sarah: Pozdrav svima! Pa eto, ja sam Sarah, živim u Zadru, pravnica po struci, supruga najboljeg supruga i mama troje predivne djece. Kako je sve krenulo? Pa imam dosadnog supruga.. hahaha... Ali da, da nije bilo njega i njegovog nagovaranja, ne bi danas bilo ni Shtorije ni mojih slikovnica. Valjda je on nešto vidio što ni ja nisam znala da imam. A kad sam probala, više nije bilo povratka. Sve se zakotrljalo i pronašli smo ilustratoricu (Nejra Turčinović), zatim tiskaru i to je to... Ukratko, od nastanka prve priče do finalnih slikovnica u mojim rukama, prošlo je nekih 10 mjeseci.. Kao totalni laici, apsolutno smo sve sami odradili, uglavnom ja, uz suprugovu pomoć i podršku. I stvarno sam jako ponosna na sve što je nastalo u ovih zadnjih godinu i pol dana. A pravo... Mislim da sam zahvaljujući pravu dosta rječita (možda je i obrnuto. 😊, volim pisati, svoje misli prenositi na papir... Pravo je bilo neka vrsta uvetire u moje pisanje, a pravi okidač bila je moja najmlađa djevojčica budući su sve priče nastale prilikom njezina uspavljivanja. 😊

 

LC: Kako se time baviš, a i mama si troje djece, može par preporuka slikovnica za nekoliko dobnih skupina? 

Sarah: Iskreno, ja na sve ovo gledam još uvijek kao na hobi.. Nešto što me veseli, čemu sama diktiram tempo. Vrlo vjerojatno dijelom i zato što se u RH još uvijek od pisanja ne može živjeti. Ali moja namjera, na samom početku nije ni bila da to bude posao, iako bi to bilo savršeno. Jednostavno sam si željela ostvariti san i sebi, a i svojoj djeci ostaviti nešto trajno. Staromodna ja i moji pisani tragovi... 😊 Da je s djecom sve to malo teže, naravno da je. Svoj „posao“ ostavljam za večer ili one trenutke u danu kada ili spavaju ili se igraju pa imam malo mira. Nekada zna biti dosta teško jer, ako želiš djelovati ozbiljno, ljudi koji te prate traže i da komuniciraš s njima, odgovaraš na poruke i sl... Da je to recimo „profesionalno“ barem dijelom. A to s njima ne ide uvijek. Niti želim stalno biti na telefonu dok sam s njima. Tako da balansiramo nekako. Uključim ih u dijelove koje mogu, recimo pakiranje slikovnica, odlazak na poštu i sl... Ukratko, kreativan kaos...😊

Što se tiče preporuka, tu nikada nisam išla za time koji ih naslovi ili autori vuku. Više sam se bazirala na njihove interese. Sin mi je recimo jako volio bagere, kamione, vatrogasce...tako da su slikovnice i priče bile o tome... Zna biti malo zamorno kada svaki dan čitaš istu priču jer ništa drugo ne želi, ali bitnije mi je bilo da pokazuje interes za čitanje, nego sama materija. Vrlo brzo to onda kod njih prođe pa im možeš čitati sve i svašta. Često idemo u knjižnicu i onda oni sami biraju što žele.

LC: E vidiš, to mi je jako zanimljivo, jer moj nije htio čitati iste. Evo par preporuka od mene: 1-2 godine=serija slikovnica (paket) Moje prvo (zvukovi, oblici, životinje, brojevi, boje, suprotnosti) nakladnik Školska knjiga, Pjesmice o životinjama (nakladnik Naša djeca); 2=Tijekom te druge godine malac je bio lud za slikovnicama, a i ja sam jer puna nam je kuća slikovnica. Valja izdvojiti seriju slikovnica o bubamari, autorica Julia Donaldson. Kod nas je najviše nastradala Što je bubamara čula na odmoru. Zatim su Kućicu treba dijeliti iste autorice, kao i Gospa zečić drijema. Ovdje još navodim i Kakagrad, Srđana Dragojevića, koji nam je dosta pomogao. ; 3=Početak ove godine nije mogao proći bez Miša lavljeg srca (Rachel Bright) i žirafe Suli (Maja Šimleša). Tada je moj malac prestao čitati i imati ikakve veze sa knjigama 😂. Stalno ga pokušavam nagovoriti da još nešto čitamo, ali... Zadnji pokušaj bio je upravo knjigica od Sarah... i djelomično je uspjelo. Pretpostavljam da mu je slikovnica zanimljiva, ali i ja sam radila klauna od sebe 😂. Radi se o slikovnici Nevolje poljskog miša.

 

LC: Čista znatiželja (nije da planiram 😂), kako je to sa troje djece?

Sarah: Ludo i nezaboravno..hahahah... Šalim se. Obožavam svoju djecu i ne bih ih mijenjala za ništa, ali da navečer padam s nogu, padam. Ja uvijek kažem da me spasi činjenica da je razlika između najstarije i sina 6 godina tako da mi onda uleti kad god treba. Poigra se s njima, pričuva kratko. Ukratko, spasi me. iako ne volim njoj stvarati teret budući je i ona sama još dijete od nepunih 11 godina. Ali tješi me, da postaje malo lakše što su stariji...😊

 

 LC: Koji su ti planovi za dalje?

Sarah: Davni moto mog supruga i mene je bio „bez plana i programa“... dan po dan. Naravno da to rijetko može tako, ali barem što se tiče slikovnica ne želim si stvarati presing. Ispunila sam želju i tu sam zadovoljena. Ako se pomoću njih otvore neka vrata, tim bolje. Ako ne, imam predivne priče iza sebe, a hoće li ih biti još, to ćemo tek vidjeti. Za sada sam baš nekako zadovoljna s ovime što imam. Pa što bude...;)

 

Eto, nadam se da ste i vi (kao i mi) uživali u ovom kratkom pokušaju intervjua. Pratite nas jer još ih stiže. U međuvremenu odite na stranice Shtorije i naručite koju slikovnicu. Nećete požaliti jer djeca ih vole. Do idućeg čitanja 😘. 

Life Couch