C.S.Lewis - Dok imamo lica

Well, hello there, it's been a while...

Ili gotovo četiri mjeseca. Danas ću pisati o knjizi koja mi je vratila volju za - pisanjem, ali i svemu što se događalo između toga (ili preskočite do RECENZIJE).

Krajem 2020. godine pročitala sam knjigu koja mi je postala broj 1 doslovno preko noći, i to iz žanra koji mi čak nije najdraži. Čitala sam je iznova i iznova, mahnito tražila druge recenzije kako bi dijelila svoje oduševljenje. Nešto toliko maestralno neopisivo, što pogađa u sjećanja koja nisam niti znala da imam. Knjiga koja me prožela, kupila, rastavila i sastavila kao niti jedna druga. Pogađate što je uslijedilo nakon toga...žešći bookhangover. Nije mi se dalo čitati, kupovati knjige, slikati, još manje pisati o njima. Bila sam posve ravnodušna prema svemu knjiškom. Živcirali su me popisi, aplikacije, izazovi na Instagramu, natjecanje u tome tko će više toga dobiti, kupiti, pročitati...usiljeni komentari i činjenica da na Internetu ništa zapravo nije podređeno knjigama nego marketingu tj. lovi. Uspjeti znači prodati. Prodati znači da si prihvaćen. Ako si prihvaćen, zaslužio si...pa postojati. Od tada se puno toga promijenilo. Ne tratim vrijeme na 1001 izazov i bezsadržajni komentar. Puno sam prisutnija i posvećenija knjigama. Otkrila sam prednosti e i audio knjiga. Svaku subotu posjećujem knjižnice i dajem da me police dozovu. Tražim starije naslove, izlazim iz zone komfora i kako kaže dragi Arsen - čistim svoj život. 

RECENZIJA:

Knjiga Dok imamo lica C. S. Lewisa (ili autor serijala Kronike iz Narnije) uz prijevod Mije Pavića natjerala me da skinem prašinu s bloga i raspišem se o svemu. Ovo je posljednje Lewisovo djelo (1956), a sam autor kaže kako je čitav život bio inspiriran antičkim mitom o Amoru i Psihi, kojem je tražio dublji smisao. U njegovoj varijanti, kraljevne Orual, Redival i Psiha kćerke su Troma, kralja Glomea. Kada Psihu vlastiti otac žrtvuje bogovima, a Amor prisvoji, Oruval kreće na misiju spašavanja voljene sestre, pod svaku cijenu...

Ova je knjiga zbilja postigla kompleksnost kojoj je Lewis težio. Istražujući mit o Kupidu i Psihi, zaključio je kako su određeni postupci glavnih likova nelogični i stoga im je poželio udahnuti suštinu ljudske duše - vječnu borbu dobra i zla, primitivnih i sebičnih nagona naspram bezuvjetne ljubavi, boli zbog izdaje i želje za pripadanjem. Ovdje fraza moralnoga sivila poprima posve drugačije značenje jer je teško ne suosjećati čak i sa najvećim negativcima. Psihološka karakterizacija likova maestralno je odrađena i tako nešto nećete pronaći u trilerima masovne proizvodnje. Mjestimično je djelo manje čitko, filozofski skrojeno, ali zbilja vjerujem kako to ne treba obeshrabriti čitatelja željnog nečeg pomalo drugačijeg. Mene je kombinacija oduševila, kupila, inspirirala i obradovala u mjeri koju vam ne mogu ni opisati. Lewisova metafora traženja ljubavi aktualna je u 2021. jednako kao u doba kada je pisana. Pouka priče je kako bol prihvaćanja nesavršenost voljenoga bića ne može biti veća od boli koja nastaje kada shvatimo da smo njima ali i sebi, u nastojanju da ih prekrojimo po vlastitim mjerilima, oduzeli dio ljudskosti. Želja da druge podčinimo sebi i učinimo ih našim vlasništvom pokreće u nama domino efekt straha, srdžbe, brige i osvete. Slične motive nalazimo u bajkama (npr. Ljepotica i Zvijer), ali i filmskoj industriji (Anakin i Padme, Star Wars). 

Neću duljiti, samo ću iskazati iskreno žaljenje što Instagram nije preplavljen hvalospjevima o ovome djelu. Bojim se da je stvar u nakladniku koji nije toliko popularan (objavljuje uglavnom djela religijske tematike) niti komercijalan, što mi je iskreno žao jer imaju kvalitetna izdanja i dobre prijevode. Ako ste čitali Ahilejevu pjesmu i slične romane s mitološkom podlogom i ako vam je nedostajalo mesa i dubine, mislim da će ovo biti štivo za vas. 

Dijete, izreći točno ono što misliš, sve što misliš, ni manje ni više od onoga što doista misliš-u tome je sve umijeće i radost riječi.

*

Kad je o ljubavi muškaraca i bogova riječ, dobitnici i gubitnici označeni su u trenutku rođenja. Svoju ružnoću, i onu tjelesnu i onu duhovnu, donosimo na svijet sa sobom, a s njom i svoju sudbinu. 

*