Nebeska tijela - Hena.com

Jokha al-Harthi
Nebeska tijela (Celestial bodies; Sayyidat al Qamar)
Prijevod s engleskog: Mirna Čubranić
Nakladnik: Hena.com

Zanimljivosti:

• Autorica je doktorirala klasičnu arapsku poeziju u Edinburgu i predaje na Sveučilištu Sultan Qaboos u Masquatu.
• Ovo je prvi roman ijedne omanske autorice ikad preveden na engleski jezik te prvi arapski roman koji je dobio nagradu Man Booker International Prize (2019).
• Knjiga se s omanskog doslovno može prevesti kao Mjesečeve žene.
• Original je u sebi sadržavao nekoliko praznih stranica kao podsjetnik na cenzuru kroz povijest.
• Roman ''počinje'' s obiteljskim stablom koje je i te kako korisno tijekom čitanja. 😊

Nevjerojatno je teško ovaj, ne pretjerano dug i veoma mozaičan roman, svrstati u određenu kategoriju. Možemo ga opisati kao roman struje svijesti u kojemu ne postoji klasična fabula. Umjesto toga, ulazimo u sasvim intimne misli glavnih likova, gotovo beskonačne petlje asocijacija i krećemo u potragu za dijelovima zamršene slagalice sjećanja. Takva vrsta romana nije svačiji prvi izbor, no kako je jednom rekao Thomas Mann: roman je uzvišeniji i plemenitiji, što više prikazuje unutrašnji a manje vanjski život. Baš kao u životu općenito, cilj je otkriti ljepotu i snagu u malim, svakodnevnim događajima umjesto da čekamo značajne prekretnice. No, s obzirom na broj likova, ni toga ovdje ne nedostaje.

Dok je privijam uz grudi, moja duša i nadalje čezne, a ipak, kako joj mogu biti bliže nego u njezinu zagrljaju?

Roman prati transformaciju nekoliko omanskih obitelji, ali i čitavoga društva u kojemu 60-ih cvjeta tržište nafte, a tek 1970. zabranjena je trgovina robovima koja je do tada bila unosan biznis. No, ni njihovi dotadašnji vlasnici nisu puno slobodniji u strogom patrijarhatu Omana. U njemu se ''mjesečeve žene'' vrte oko svojih mjeseca – očeva, braće, muževa. Čak i sama forma romana nastoji dočarati tu nadmoć, pa nam se jedino lik Abdullaha obraća u prvome licu, a žene u trećem.

Priča je to o bračnoj nesreći, odrastanju i ženama koje se, svaka na svoj način, nose sa pravilima i očekivanjima tradicionalnog društva. No, iako superiorniji, muškarcima život zbog toga nije ništa jednostavniji. Dapače, često su posramljeni, emocionalno sakati, skloni dokazivanju, sputani...

Ali smrt nije žurila. Smrt je njihovim srcima dala vremena da nabujaju, dovoljno godina da otežaju od ljubavi prema njemu, i tek ga je tad uzela.

Pripovjedač Abdullah duboko je nesiguran u sebe i svoj brak. Odrastao je uz oca tiranina i bez majke, a othranila ga je robinja i očeva ljubavnica Zarifa, ujedno jedan od zanimljivijih likova. Prepuna je životnih mudrosti i svojim se stavom uspijeva nametnuti višoj klasi žena kao njima ravnopravna.

Kad srce voli, noge same lete; ali gdje nema čežnje, vuku se i bole.

Ujutro ili uvečer, voljene uvijek volimo, ali drugi nisu dobrodošli, ma koliko ponosni i pametni bili.

Ono što ostaje od radnje, kada na stranu stavimo uvid u unutarnje svjetove likova, prati tri sestre i njihove brakove. Asma se udaje za Khalida, narcisoidnog slikara koji joj pruža taman dovoljno i nikad previše. Brzo napušta iluziju ljubavi te se prepušta drugoj, bježi u ideal majčinstva sa svoje 14-ero djece. Kao djevojčica obožavala je čitati te se obrazovala koliko su joj prilike dopuštale.

Nije vjerovala da kao neudata djevojka nema pravo sjediti s udatim ženama i slušati njihove razgovore, pogotovo zato što je ,,iskustvo života'' koje se taj običaj trudio sakriti od nje lako mogla steći iz knjiga. Ah, knjige! Pomisao na golemi užitak koji su joj knjige pružale ubrzala je Asmin  korak. Bio je dobar trenutak da se prepusti njihovim radostima.

Mayya se, baš kao i Asma, udaje radi reda i osjećaja dužnosti, iako joj srce pripada mladiću kojeg je vidjela tek jednom u životu. Njemu u čast kćeri daje ime London, što je u to vrijeme bio krajnji odraz buntovništva, i zahtijeva da je rodi u bolnici u kojoj rade kršćani, ne kod kuće, na nogama, kako to rade časne i ponosne žene Omana.

Ono što ljudi nazivaju ,,iskustvom'' u stvarnosti je kronična bolest – ne takva od koje možeš umrijeti, ali ni takva koja se ikad dade izliječiti.

Khawla je opsjednuta fizičkom ljepotom, odbija se udati bez ljubavi, ali u konačnici će njezinu odlučnost zamijeniti gorčina. Svaka od sestara ''utihnula'' je na sebi svojstven način. Mayya sa svojom Singericom i autističnim sinom, Asma uz knjige i potomstvo, Khawla…pa, neću vam baš sve odati. Otkrivamo puno o praznovjerjima i narodnoj medicini, što je divan doprinos upoznavanju kulture Omana. Tako saznajemo da žena koja krvari ne smije jesti za stolom, da se djeci nokti na rukama ne režu kako ne bi postali lopovi, a topli kamen mora se držati na trbuhu 40 dana nakon poroda da koža ne ostane mlohava.

Zato što je nečista unutra. Nije primjereno da ljudi jedu istu hranu kao ona. Nije dopušteno jesti iz istog tanjura s nečistom ženom.

Kako vrijeme odmiče, sudar generacija je neizbježan. Mlađi naraštaji rastrgani su između želje da ostanu dio obitelji, a u isto vrijeme otkriju sebe, što ne prolazi bez mnogo srama i krivnje.

Kad je bio s njima, pomisao da čovjek može osjećati malo radosti u zemaljskim užicima više nije izazivala grčeve krivnje duboko u njemu.

Osjeća se kontinuirana borba između drevnog i novog, između vjerovanja i znanja, tradicije i ambicije.

Kad sam se najzad izvukao, kad sam uspio više ne živjeti u njegovoj predodžbi o meni, napokon sam otkrio okus slobode. Bio je to sjajan okus!

Pogrešne odluke približavaju ih starom i poznatom, dok čežnja vuče ispunjenju želja srca za koje su nerijetko kažnjeni. No, ljudi ipak lagano prelaze u gradove, putuju i obrazuju se. Poneko silovanje se zataška, razmjenjivanje pogleda među muškarcima šokira, ali žene voze automobile, nose medicinske kute i pričaju engleski. Nada postoji.

Nisam joj rekao da, kad smo daleko od kuće, na novim i nepoznatim mjestima, sami sebe bolje upoznajemo. I da je i s ljubavlju jednako.

Sviđa mi se kako je obrađena tema ženskih prava, uz naglasak na osobnoj odgovornosti, kao i mogućnost da likove doživimo bez potrebe za osuđivanjem. Poglavlja su pomalo kao nejednake niti, a naracija nije nimalo tipična za zapadnjačku fikciju. Ovo nije još jedno djelo trivijalne književnosti, pa ako pokušate ubrzati čitanje, dovest ćete se u opasnost propustiti suptilne lekcije i fine nijanse ovog pripovjedačkog remek-djela. 

Imao sam osjećaj da nosim nešto teško i dragocjeno u isti mah, ali istodobno sam mislio da bih mogao poletjeti i odletjeti, jer osjećao sam se lagano kao pero u svojoj koži.

Mnogo je poetskih elemenata, što ne čudi, i u nekim dijelovima osjećala sam nostalgiju za 1001 noći. Roman uspijeva stalno biti u pokretu, a opet stajati u mjestu. Od svih tabua, čini se kako je ljubav nekako uspjela biti najveći i malo mi nedostaje barem jedna sretna priča.

Neki od onih koji umišljaju da su filozofi tvrda da je Allah Svemogući stvorio svaku dušu u obliku kugle. A onda je svaku od tih kugli prepolovio i svakom ljudskom tijelu dodijelio jednu polovicu i odredio da će se sresti s tijelom koje ima drugu polovicu te rascijepljene duše. Strast između to dvoje ljudi rodit će se iz te davne povezanosti.

Likovi često suprotstavljaju svoje poglede na život i prošlost, nadmeću se za pažnju čitatelja što može biti izazovno. Također, povremeno se odaje dojam nepovezanosti djela. Likova je toliko da ih je bilo nemoguće dubinski upoznati, ali zapravo mi je to leglo. Imala sam dojam da pretražujem pomno složeni obiteljski album, listam stranice na kojima je ovjekovječeno puno više od puke ekspozicije. Zamišljala sam ih pored sebe, dok mi otkrivaju pozadinu svake pojedine sličice, ne slažući se uvijek oko toga kada ni zašto su nastale... 

Ovaj kaleidoskop od romana odgovorit će vam na brojna pitanja, kao primjerice odakle želja za boljim životom, te od čega ljudi zapravo bježe, ali će isto tako otvoriti eksponencijalno više novih. Natjerat će vas da se još čvršće uhvatite za ono što vas istinski ispunjava, bolno svjesni prolaznosti svega za čime čeznete. Gledat ćete vlastitu slobodu drugim očima i shvatiti kako je važnije birati o čemu ovisite nego težiti apsolutnoj neovisnosti. A kada konačno zatvorite knjigu Nebeska tijela, sigurna sam da će vam nedostajati tihi žamor njenih dostojanstvenih heroina te ćete se zaželjeti domaće halve i mladog mjeseca...

Ako se Mjesec približi drugom nebeskom tijelu, tad daje veću snagu svemu što to tijelo može reći ili dati. Kad se Mjesec odmakne od drugog tijela na nebeskom svodu, snaga tog tijela slabi.

Svoj primjerak pronađite ovdje.