Life Couch recenzira: Strah od Kupine

Strah od kupine (2021) roman je prvijenac domaće autorice Danijele Crljen, a uredničko pero nosi potpis još jedne domaće autorice, ono Julijane Matanović. 

Ovo je jedan od onih romana koji vam pružaju istinski užitak u iskustvu čitanja, gdje ubrzo zaboravite i radnju i likove, ali vam ostaje onaj osjećaj uljuljkanosti u prozu, nostalgije za nekim davnim vremenima i utješenosti u sadašnjosti. Ne znam koliko mogu i koliko ima smisla prepričavati radnju, recimo samo da je to kronika jedne obiteljske loze koja se stvarala uz puno sreće, anegdota, muke, šutnje, nepravde i pohlepe. Recimo da je ovo knjiga o ženama, o djeci, o teretu i o ljubavi. O Splitu, dalmatincima, domaćima i dotepencima. O odlascima i vraćanjima jer nikako drugačije se ne može voljeti more.

Strah od kupine upoznaje nas s plejadom likova koji su smješteni u svoja vremena, ali posljedice njihovih odabira osjećaju se generacijama nakon. Neki od njih zvuče toliko životno da sam uvjerena kako su bili stvarni, što je i sama autorica potvrdila u nekim intervjuima. Drugi su karikirane hiperbole koje nose snažne poruke u maniri one ,,prokleta je Amerika'', zlatni kavez ili pak ljigavi pop. Puno je tu metafora koje uglavnom obogaćuju tekst, no moram priznati da ih je za moj ukus moglo biti manje (olovka nije samo olovka, to je i ispruženi ženski nožni palac npr.).

Na poseban način obrađene su teme položaja žena na području Dalmacije, patrijarhat koji je odjeven u skrbničko ruho, ignorancija po pitanju mentalnog (a nekad i fizičkog) zdravlja, pobačaji, prijevare, nesretne ljubavi, potreba za brzim bogaćenjem s jedne i sporim životom s druge strane. Savršen mozaik staroga i novoga doba, sa svim svojim prednostima i manama. Roman progovara i o autonomiji, odnosno iluziji iste, lažnome uvjerenju kako su sve odluke samo naše, proizvod autentičnih želja i potreba. Istina o kojoj Kupina priča daleko je grublja, nepobitna i glasna: imamo korijenje, nismo samo grane. Što ćemo učiniti s njima jedina je naša prava sloboda, dok ona koja nastaje rezanjem korijena nerijetko dovodi do duševne smrti. 

I posljednje, no ne i nebitno - naslovnica je apsolutno savršenstvo, pravo umjetničko remek djelo i još jedan domaći proizvod. Ne znam kako vi, no meni je s godinama sve važnije da stvari u mojemu domu imaju nekakvu estetsku i/ili praktičnu vrijednost, umjesto da ih samo gomilam. A ova se ne bi posramila ni van Gogha. 

Nekoliko sitnih zamjerki (koje uvijek volim spomenuti jer mi se čini da je tako lakše povjerovati u iskrenost pohvala, a ne zato što volim cjepidlačiti) ću spomenuti u nastavku. Jedna kvazizamjerka odnosi se na prilično izazovno putovanje kroz vrijeme, prebacivanje s nekoliko točaka iz prošlosti na sadašnjost, zbog čega mi je u početku trebalo dosta vremena da u glavi sastavim rodoslovlje ove familije. Usto baka u sadašnjosti nerijetko priča o prošlosti, pa i to treba unijeti u zadani kurs. Nakon nekog vremena sve je sjelo na svoje mjesto i zabavljala me suptilna napetost tog razdvajanja. 

Jedina konkretna zamjerka odnosi se na lekturu. Mislim da je ova knjiga zaslužila bolje, više, savršenstvo bez zatipaka i nepotrebnih tipfelera kao što je Stocktholmski sindrom. Ako knjiga ode u dotisak, a iskreno se nadam da hoće jer to zaslužuje, nadam se da će se to ispraviti. 

I za kraj, moram priznati da me na čitanje (osim naslovnice) navukla i znatiželja oko simbolike naslova i tu sam ostala pomalo razočarana. To nipošto ne umanjuje delikatnu ljepotu simbolike spomenute kupine, više je stvar u mojim očekivanjima o kakvom šokantnom otkrivenju u posljednji čas. Trebalo mi je biti jasno da ovo nije takav roman i da mu to nije bila namjera. Strah od kupine ne šokira, ne kupuje jeftinim emocijama, ne zadržava se dovoljno dugo kako biste se zgražali ili likovali nad sudbinama njegovih junaka. Naprotiv, njegova naracija je fluidna, prpošna i taman dovoljno površna da mu nikada ne zamjerite patetiku, a opet dovoljno duboka da ju osjetite na pravim mjestima. Istina je sve što piše na koricama - ovo je knjiga koja će proslaviti i autoricu i nakladnika i Split. Potpuno zasluženo. Ako želite shvatiti što znači odrasti na jugu Lijepe Naše, pročitajte je. Ako ste odrasli na jugu, pročitajte je. Čitajte je sporo i dugo, dok vam ne omekša u uhu i oko srca.

Za kraj vam ostavljam nekoliko lijepih ulomaka da ih okusite:

Nema gore od života na kapaljku. Sramežljivo, kao da te nema. 

✨

Kuzma se iz djetinjstva izvukao s poremećajem odgovornosti, a ja s patološkom nesigurnošću. Zato sam ga i trebala tako snažno. 

✨

Brakove bi trebalo započinjati nakon četrdesete, spoznala sam to rano. Do tada, svi vježbamo život. I usput sjebemo djecu koju smo rodili i onu koji nismo. 

✨

U Kini se rak dojke zove rak tuge i melankolije. 

*Knjiga je PR primjerak u zamjenu za iskreni osvrt - Hvala Nakladi Fragment!