Life Couch recenzira: Kosti mojih predaka

Ovaj me tjedan krenulo s pisanjem osvrta, pa sam se odlučila kratko posvetiti i Kostima mojih predaka, iako u nešto kraćoj i zaigranijoj formi!

Prije svega, dozvolite mi da kažem kako sam presretna što se ovaj serijal polako ali sigurno otkriva, čita, hvali pa i kudi - sve u rok službe i u svrhu vidljivosti. Kad sam prije nekih pola godina čitala prvi dio - Krv mojih predaka - bila sam toliko tužna što ću nastavak morati čekati tko zna koliko dugo. E, pa Ivanka me nije ostavila na suhome i nastavak je izašao relativno brzo. Nastavak koji je po gotovo svemu (meni) bolji od prvog dijela, a i njega sam nahvalila. Kad kažem gotovo po svemu, jedino što je ostalo nenadmašno mi je naslovnica. 

Što je ostalo isto? Mekane, floppy korice koje je gušt pretumbavati po rukama (ne, one nisu pokazatelj jeftinoće papira nego naprosto vrste tiskarskog stroja, a ako meni ne vjerujete evo objašnjenja). Zatim, odlični likovi prepuni moralnih dilema, naglih uvida, predanosti i okrutnosti. Akcijom nabijena radnja, izostavljanje nepotrebnih opisa i monologa, jednostavna i direktna naracija. Zanimljiva ljubavna priča, skriveni simboli, pregršt dobre kave, mirisa i borbenih tonova u pozadini. 

Nolie Rathbone je tu, kao i ostali likovi koje smo zavoljeli u prvome dijelu, ali su ljubazno prepustili mjesto novim i još zanimljivijim primjercima. Imamo tu i hommage nekolicini kolegica bookblogerica/autorica. Nismo u Gunji, ali smo se ipak približili Hrvatskoj i moram priznati da mi je taj dio bio možda i najbolji od svega u knjizi. Minus Nevera jer #nemoguviše. Al' kužim, morali su biti brzi, to je kao da u knjigu o trčanju kežueli ubaciš lika koji se zove Bolt. Ili Usain. 

Što je bolje? Za početak lektura (ili korektura, nikad ne znam razliku), koja i dalje nije savršena ali je bolja. To je boljka koju ću sama morati preboljeti budući da pored svega što se događa nikoga ne bi trebalo biti briga za gramatiku.

A događa se štošta! Ono što tek sada shvaćam da mi je ostavilo tračak sjene iznad prvog dijela rješeno je u ovome - ovdje glavna heroina i te kako zna kako misliti svojom glavom, a bome i tuđom. Hrabra je i neustrašiva, a opet dovoljno nježna da može voljeti i zaplakati kad treba. Usto dodano je još nekih stotinjak stranica kako bi se konačno objasnile neke stvari u vezi Dvora, Reda, alkemije i načina na koji djeluje. Priča je daleko kompleksnija, čitav politički sustav secira se tako da ga u konačnici vidite iznutra. I nažalost, shvatite kako često nema previše razlike između ovog našeg svijeta i onog fantastičnog. Totalno sam oduševljena ulogom koju ''stari'' likovi imaju u ovome dijelu, u nekoliko premoćnih scena. A tek ljubavna priča...i ovdje imamo dosta zanimljiv ljubavni trokut i friends to lovers trope, jedan od mojih omiljeni jer je puno toga na vagi. Dobro se sjećam kad sam i sama bila u toj dilemi pa odlučila radije spasiti prijateljstvo (koje na kraju ipak nije preživjelo jer je prijatelj našao djevojku koja nije vjerovala u takva prijateljstva, a meni je sad drago jer ne bih dugo mogla voljeti papučara :D). 

Ne znam koliko vas još treba nagovarati ako ste čitali prvi dio i radovali ste nastavku. Ako vam se nije toliko dopao prvi dio, velika je šansa da će vam nastavak biti bolji (ako ništa, jer je opsežniji). Mooožda vam se neće toliko svidjeti ako ne volite čitati o politici, lobiranju, cyber kriminalu i mentalitetu mafije. Nekako se ipak nadam da ćete zavoljeti Kosti i da ćemo se svi skupa veseliti trećem (i posljednjem?) nastavku. Nego, Ivanka...kad će treći?

*Knjiga je kupljena iz fonda za crne dane i nije poklon izdavača!