Renate Dorrestein: Kameno srce

Renate Dorrestein: Kameno srce

Prijevod: Maja Weikert

Broj stranica: 232

Izdavač: Hena

Sažetak:

Sedamdesete su, a u velikoj i staromodnoj vili Van Bemmelovih u predgrađu Amsterdama vlada prilično kaotično stanje. U kući s mirisom požutjelog papira i arhivskim ormarima do stropa smješteni su uredi njihova obiteljskog biznisa za skupljanje novinskih izrezaka. Specijalizirani za članke o Sjedinjenim Američkim Državama i vođeni očevim strogim pravilima, čini se da baš sve imaju pod kontrolom, od američke politike do šoubiznisa. Međutim, njihov im vlastiti život izmiče nadzoru…Rođenjem petog djeteta, malene Ide, nad njihovu se obitelj nadvija strašna prijetnja kojoj nitko ne vidi pravog uzroka, a koja će na kraju dovesti do tragičnog i zastrašujućeg rasapa. Dvadeset pet godina nakon, Ellen se, po povratku u staru kuću, suočava s duhovima prošlosti ne bi li prevladala proživljenu traumu.

Wow. Ne, zbilja. Wow.

To je bila moja prva reakcija na posljednju stranicu Kamenog srca.

Prije nekoliko mjeseci vodila sam razgovor s jednim jako iskusnim psihijatrom. Spominjao mi je mjesta na koja se isplati otići, putovanja koja su mu ostala u lijepom sjećanju i jednu knjigu koju svaka žena mora pročitati. Nisam bila sigurna zašto mi to govori jer je odmah napomenuo kako mi ne želi odati temu. Ljepota je ipak u odmotavanju poklona, prije nego li dođemo do njegovog korištenja.

Onda, puno mjeseci nakon toga, pročitala sam jedan InstaStory od Bibliovce u kojoj se referira na pitanja tipa: koju mi knjigu preporučate. U svom, duhovitom tonu, odgovorila je kako ima čitav blog pun preporuka. Negdje otprilike u isto vrijeme vodila sam sa curama raspravu o tome kako se na društvenim mrežama često govori samo o novitetima i novim izdanjima. Nemojte me pogrešno shvatiti, molim vas. Naravno da je važno informirati se i u tom polju, pratiti što je novo i uzbudljivo. Kao što gledamo vijesti svaki dan da ostanemo u toku. Ali, tu i tamo volimo pogledati i povijesni dokumentarac. Ja sam oduvijek bila od onih ljudi koji ne vole pompu oko trendovskih pojava. Ako svi gledaju Game of Thrones, ja ću ga preskočiti ili čekati kad prestane biti zanimljiv. Razumijete? Možda i ne, ali i to je u redu 😊

U svakom slučaju, poželjela sam se starih knjiga i starih preporuka. Tako sam došla do članka koji piše o Kamenom srcu i sjetila se tog razgovora. Tko je i zašto je to srce (postalo) kameno? I onda sam pročitala jednu rečenicu koja me kupila i probudila glad za ostatkom.

Samo ono što je imenovano može se kasnije pronaći…neću vam pisati što je ta rečenica meni značila jer je prilično intimna. Možete dati mašti na volji ili pokušati dozvati vlastite asocijacije. Knjigu sam započela i dovršila čitati u jednoj večeri. O čemu se radi?

Obitelj van Bemmel broji 6 članova. Majka Margje de Groot, otac Frits, najstarija kćer Billie, sinovi Kester i Michiel Adriaan od milja zvani Carlos i Ellen čije narative u knjizi pratite. Žive na adresi Aleja drozdova 11. Možda je povezano, a možda i ne, ali drozdovi često koriste kamen kao "nakovanj" na kojem razbijaju ljusku puža prije nego što izvade njegovo mekano tijelo i pojedu ga. Kada roditelji pohotnici priopće kako im stiže peto dijete, nitko od djece ne reagira sa pretjeranim oduševljenjem jer to za njih znači da neće dobiti svoju sobu ili psa ili nešto treće. Osim Kesera koji je dobrodušan i voli bebe. Njihova kuća je dovoljno velika, ali većinu prostora zauzimaju novinski odresci jer je to ono čime se bave – skupljaju, kategoriziraju i arhiviraju vijesti iz čitavog svijeta i to prodaju lokalnim novinama kao vijest. Jedini slobodni prostor nalazi se u tamnom i vlažnom podrumu u kojem Billie uređuje improviziranu sobu jer želi malo privatnosti. Kada ih pitaju kako će dati ime maloj sestrici, Ellen dolazi na ideju da se zove Ida jer će je zbog tog imena sigurno zlostavljati druga djeca. To će joj biti kazna što je u obitelj došla nepozvana. I prije Idinog dolaska stvari kreću naopako. Ellen je htjela lijepog psića, no umjesto toga dobiva napušteno prljavo štene iz azila. Carlos je zaradio opekline po čitavom licu i morao je biti hitno hospitaliziran. Billie se počinje buntovno ponašati i izazovno odijevati. Sve upućuje na samo jedan zaključak – Ida je ukleta, opsjednuta zlodusima ili nešto još gore.

Nešto s Idom nije u redu, a liječnici ne znaju razlog. Često je bolesna, što brine majku koja više ne radi ništa osim što bdije pokraj nje. Otac se osjeća zapostavljeno, djeca su prepuštena sama sebi. Čudne stvari počinju se događati u Aleji drozdova. Situacija kulminira jedne večeri kada majka shvati što nije u redu s Idom i što joj je činiti da se to promijeni. Ako niste htjelo da vam otkrijemo kraj, sada je vrijeme da napustite ovu stranicu. Drozdovi razbijaju puževe o kamen kako bi došli do njegovih mekih tijela. Kameno srce priča je o nadgrobnom spomeniku u obliku srca koje skriva 5 beživotnih tijela. Jedini koji su se spasili bili su Ellen, koja je u trenutku ubojstva (i samoubojstva) tražila psa i Carlos kojeg je Ellen instinktivno spasila po povratku u kuću. Zašto je Margje ubila sebe, svoga supruga i 3 od 5 vlastite djece?

Postporođajna depresija javlja se u između 10 i 20% majki te ozbiljno narušava sposobnost žene da brine o sebi i djetetu. Zbog dojenja je teško preporučiti lijekove, a zbog srama često same žene šute i pate u samoći. Simptomi mogu biti različiti i varirati od umora do razdražljivosti. Češća je kod žena koje su i inače sklone problemima s mentalnim zdravljem i depresijom. U rijetkim slučajevima, razvije se u postporođajnu psihozu (manje od 0,1%), gdje su glavni simptomi upravo psihotične misli i gubitak veze za stvarnošću. To je stanje koje zahtijeva hitnu hospitalizaciju. No, da bi se liječilo, bitno ga je imenovati. To je bolna istina i zaključak ovog romana. Te smrti su tragične upravo zbog svoje banalnosti. Kada Ellen u jednom trenutku shvati kako bi sve bilo drugačije da je majka uzimala malo progesteronske terapije…Carlos i ona ne bi bili smještani u dom za nezbrinutu djecu i razdvojeni. Možda ne bi postala liječnica. Možda bi njezino dijete imalo baku i djeda. No, bilo je potrebno imenovati čudovište koje je zaposjelo obitelj u Aleji drozdova. Prepoznati, imenovati i odlučiti kamo dalje. Kao s vijestima…

Nevjerojatno je koliko su ljudi sposobni šutjeti, izbjegavati teške teme, prelaziti preko i negirati očito. Pričati, a ne reći ništa značajno. Gledati, a ne prepoznavati. Doći do fenomena na vrhu jezika i ne usuditi se prijeći tu barijeru. Istina, zbog 0,1% slučajeva ova priča može se gledati kroz prizmu teorije o rijetkim događajima na koje ne obraćamo pažnju upravo zato što su tako prokleto rijetki. Ali, dramatičnost i ekstremizacija ovog romana služe jedino u svrhu toga da se naglasi katastrofično djelovanje obiteljske patologije na odrastanje pojedinca koji se u njoj nalazi. Ellen nikada neće biti dobra majka. Ona obećava svom djetetu pružiti ljubav koju ona nije dobila. Ali – tu su dva ključna problema. Kao prvo, ne možemo dati nešto što nemamo ili ne znamo. I drugo, ugušit će ga tom ''ljubavlju'' jednako kao što je Margje ugušila svoje troje djece plastičnim vrećicama. To je jeziva stvarnost kamenog srca – kada ga imenujemo, ne nestaje. Ponekad njegova prisutnost odzvanja kao jeka od koje možemo bježati do kraja života, uglavnom bezuspješno...