 |
| @life.couch |
Dječak je okrenuo glavu i pogledao me, a žena mu čvršće stisnula ruku i odvukla ga niz stazu, ali u njegovim raskolačenim očima stigla sam opaziti strah izazvan baucima iz djetinjih noćnih mora. Spustila sam glavu, žalosna što sam ja njegov.
Cussy Mary Carter boluje od rijetkog krvnog poremećaja methemoglobinemije radi kojega je njezina krv čokoladne, a koža plave boje. S ocem rudarom dijeli siromašni život onkraj Apalačkog gorja. Iako u dobi za udaju, o njoj ne razmišlja, bolno svjesna svoje neprimjerene ,,obojenosti'' te slobodu i sreću nalazi u poslu knjižničarke, i to ne bilo kakve. Amerika se 30-ih godina prošlog stoljeća utapa u bijedi Velike depresije, a tzv. New Deal paket predsjednika Roosevelta uključivao je i ,,the Pack Horse Library Project'' ili projekt Knjižnice na konjima.
https://www.pbs.org/video/the-pack-horse-librarians-of-appalachia-ioouod/
Projekt je zamišljen kao način obrazovanja u geografski izoliranim područjima kao što je Kentucky. Rijetko gdje je postojala škola, a znanje je moglo putovati samo teškim i opasnim puteljcima gdje su se jedino hrabri knjižničari na konjima usudili poći. Projekt je pokrenula Ellen Sullivan Woodward i trajao je punih 7 godina. To je bio jedan od rijetkih poslova koje su mogle obavljati žene, u početku samo neudane a kasnije čak i one - za oko 28 dolara mjesečno.
Nije mi se činilo u redu prihvatiti njezin dar. Taj kruh vjerojatno joj je bio jedina hrana za cijeli tjedan. A hrana je bila najdragocjenije što si nekom mogao dati, najvelikodušniji dar koji su ljudi u Kentuckyu mogli nekome pokloniti.
Knjižničari i knjižničarke nisu samo dostavljali knjige; oni su nerijetko stanovnicima tog područja bili učiteljice, ljekarice, poštari, savjetnici i moguće jedini izvor tople riječi i ljudskog kontakta. Cussy, ili Bluet od milja, i njezina hrabra mazga Junija na tom će putu susresti mnoge ljude, od kojih će svaki ostaviti dubok trag u njihovim životima. Upoznat će strah i zlobu; gubitak i ljubav. I sve to u jednom odmjerenom tonu klasičnih romana stare garde.
Srce me boljelo zbog mamine smrti, moje ružne boje i onoga što mi je Charlie Frazier oteo. Plašila me ružnoća propovjednika, okrutnost ovoga kraja, stid koji mi je pritiskao ramena.
Moje mjesto bilo je u mračnijim kutovima iz kojih mi mračnije misli nisu dopuštale mrdnuti, gdje sunčevo svjetlo, veseli glas ili srdačni dodir nikad nisu dopirali do mene. I nijedna tableta to nikad neće promijeniti.
Bezbroj je društvenih tema kojih se autorica dotakla, a možemo ih svesti na nekoliko najvažnijih: porijeklo siromaštva, predrasude i sram, neznanje usko povezano s praznovjerjem te pripadanje. U gorštačkoj oskudici, svatko nastoji vlastitu mržnju staviti na prijestol, dati joj značenje života i smrti, pretvoriti je u nešto kvantitativno i organsko. Teško je očekivati da jedna priprosta sredina s oduševljenjem dočeka rođenje plavoga djeteta pa se Bluetino postojanje uglavnom tumači sotonskim djelovanjem. No, daleko od toga da su samo obojeni predmet poruge. Neimaština izvlači ono najgore te svatko u bilo kojem trenutku može postati predmet društvene osude.
,,Ta djevojčica rodila se s noktima starice'', rekla je Eula. ,,Ako sam ikad vidjela nokte koji su rasli devet mjeseci, tad su to njezini''.
Knjižničarke su hrabre i kad to ne trebaju biti. Jer, od malena nas uglavnom uče neodustajanju i borbi. A što kada je naša borba zapravo negiranje ili kažnjavanje sebe, motivirana naivnom željom da nas ''isti'' prihvate? Bluet u nekom trenutku doznaje kako lijek postoji, iako ima gadne nuspojave. Hoće li se lišiti zdravlja i slobode kako bi pripadala ili ostati u svojoj udobnoj sjeni? Hoće li riskirati vlastito zdravlje ne bi li se oslobodila okova srama?
Nijedan gradski lijek neće promijeniti sitne umove i njihovo mišljenje o drukčijima od sebe. Kod takvih ljudi nema spasa za ovakve kao što smo mi. Cussy, ostani gdje pripadaš.
Još jedan motiv u priči odnosi se na ponos radi kojega stanovnici Troublesome Creeka s prijezirom gledaju na New Dealovske mjere i programe za pomoć siromašnima, iako je svaka njihova plaća bila krvavo zarađena. Takav pogled na one kojima je potrebna pomoć države ni danas, nažalost, nije posve napušten i ma koliko napredovali i dalje je u nama duboko ukorijenjeno uvjerenje da je siromaštvo posve zaslužena kazna za lijenost i duševnu manjkavost.
,,Kaže da je neće dati nikom tko radi u programu za lijenčine. Kaže da je moj posao za dokoličare.''
Za kraj, Knjižničarka će vas osvojiti ako ste se zastili suvremenih romana, ako volite povijesne romane ali ne želite više slušati o ratu, ako tražite sramežljivu i sporotinjajuću ljubavnu priču te ako vas zanima prikaz položaja žena u ruralnoj Americi 20-oga vijeka. Ovaj dragulj povijesne literalne fikcije savršeni je spoj edukativnog i ugodnog štiva. Teških tema taman je dovoljno da nas lecnu i nakratko izguraju iz udobnosti vlastitog obilja, dok nam u isto vrijeme vraća vjeru u humanost potpunih stranaca. Nesebičnost koja sipi iz korica romana ujedinjuje čitatelje u jedinom što ostaje važno kad ostavimo sve razlike po strani, a to je naša ljubav prema knjigama i svemu što u njima pronalazimo - hranu, lijek ili utjehu.
Cijeli svoj život dopuštala sam da tama i slomljenost žive u meni, da ih drugi drže ondje. Njegove riječi bile su lijepe kao molitva i silno sam željela pasti mu u zagrljaj i u njemu dobiti spas, ali nakon dugih godina prihvaćanja tuđeg mišljenja o sebi, bilo je lakše i sigurnije to ne učiniti.
*Knjiga je ustupljena od strane izdavača u zamjenu za iskreni osvrt i možete ju nabaviti ovdje
Nema komentara:
Objavi komentar