To Be Taught, if Fortunate
Becky Chambers
Hangar 7, 2021.
Ako nećete pročitati ništa drugo što smo poslali doma, pročitajte ovo.
Kada knjiga ovako započne, znate da je nećete moći ispustiti iz ruku. A kada shvatite što sve krije u svojih skromnih 170-ak stranica, poželjet ćete da potraje što duže. SF, odnosno znanstvena ili spekulativna fikcija, je moja prva ljubav kad je riječ o filmovima i serijama. Imala sam valjda 5 ili 6 godina kad sam se zaljubila u Crvenog Patuljka (tj. Mačka), a dvostruko više kad sam otkrila Ratove Zvijezda i zašto je u životu važno ne bojati se. No knjige su me, osim nekoliko klasika, zaobišle. Sve dok nisam otkrila miss Chambers.
Teško je razmišljati o zvijezdama ako vas zemlja želi progutati.
Za točno mjesec dana napunit će se godina dana kako sam ovu ljepoticu naručila sa Bookdepository, dodala je na ljetni popis za čitanje i pročitala u jednome listanju. No, tog sam ljeta toliko čitala da nisam stizala o svemu pisati. A onda je Hangar 7 najavio kako planiraju prijevod (ne samo ove novele, nego i čitavoga serijala Putnici tj. Wayfarers) te sam odlučila pričekati ovu konstelaciju.
Želja za povratkom u davne dane bila je gotovo bolnija i gora od straha.
Radnja prati inženjerku Ariadne
O'Neill sa svemirske letjelice Merian koja istražuje egzoplanete. Točnije,
četiri nastanjiva svijeta: ledeni mjesec Aecor i tri planeta nalik Zemlji - Mirabilis, Opera i Votum. Ona i njezina postaja putuju između svijetova i
tijela, u potrazi za nečim što će biti vrijedno života koji su ostavili na
Zemlji. Istražiti, proučiti i dati se podučiti. I ako bude sreće, sve to
poslati natrag...Proces izučavanja planeta toliko je vjerno i realistično
prikazan da vam se čitavo vrijeme čini kako ste o tome slušali na
vijestima. Tu je i posada u koju se zaljubljujete nesvjesno i bez truda. Nećete znati kamo
idu, ali ste ih spremni pratiti. Svako poglavlje odvija se na jednome od
planeta i donosi novu lekciju iz nečega što nadmašuje prostor, vrijeme i
žanrove - oda ljudskoj prirodi i prirodi općenito, makar u obliku napornih
štakora; upornosti i izdržljivosti, nepoćudnosti i dovitljivosti. Daleko od
doma, gdje smo najosamljeniji i najbliži sebi. Gdje niti jedan fizikalni, ali
ni društveni zakon više ne vrijedi. Gdje vrijeme prolazi i stoji, a ushićenje
zbog naučenoga smjenjuje se s kajanjem zbog upuštanja u misiju koja povremeno
pruža više pitanja nego odgovora.
Ova knjiga izliječila je moju
skepsu prema suvremenom SF-u, u jednom vještom potezu. Zadivljujuća smionost
glavnoga (ženskoga) lika podsjetila me zašto uživam u svjetovima koji su tek
na granici mogućega. Iako priča nije light SF, meni je savršeno izbalansirana i
pitka. Chambers je poznata po svojoj diverziji i netipičnoj plejadi likova, što
je suša suprotnost SF klasicima u kojima muškarci igraju gotovo sve važnije
uloge. Tko god kaže da žanrovska
književnost nije vrhunska, duboka, filozofska ili analitična, taj očito nije
posjetio Operu. Jer, odavno se nisam toliko preispitivala nad običnim papirom.
Gdje prestaje znanje, a počinje nada? Zavolimo li ono u što vjerujemo ili
vjerujemo onima koje volimo? Nije li svaka naša akcija samo pokušaj bijega od
iskonskoga osjećaja bespomoćnosti? Koliko duboko možemo zaroniti u vlastite
sumnje i preživjeti? I jesmo li opstali zbog sebičnosti ili njoj unatoč?