Kako je Barcelona postala Bagdad (put s djetetom od 2+ godine)

Nedavno sam čitala da postoje dvije vrste ljudi, oni koji obožavaju Španjolsku i oni kojima ona blago rečeno nije draga. E, pa ja definitivno spadam u ovu prvu skupinu. Prije 3 godine bila sam u Andaluziji 💕, prekrasnoj pokrajni na jugu Španjolske i od tada sam luda za tom zemljom. Za njihovim tapasima, maslinama, kroketima, Flamencom, parkovima i ostalim. Zapravo skoro svime. 😅

Prije nekoliko mjeseci razmišljali smo gdje bi mogli ovaj put po Španjolskoj putovati. Odluka je pala na Madrid ili Valenciju. Kada smo sve skupa proučili došli smo do zaključka da bi bilo najbolje sletjeti u Barcelonu i produžiti do Valencije. 

Nekoliko dana prije našeg odlaska započeli su nemiri u Barceloni. Zapravo prosvjedi radi osuđivanja političara koji su radili na odcjepljivanju Katalonije (pokrajine čiji je glavni grad Barcelona) od Španjolske. Vjerojatno ste čuli kako su bili blokirani željeznički kolodvor Sants i aerodrom El Prat. Dan prije našeg dolaska bio je najavljen veliki prosvjed gdje su se trebali skupiti svi Katalonci u Barci. I tu je zapravo došlo do ovoga Bagdad. Naime, postojale su dvije frakcije, jedan, nazovimo ga "normalan" prosvjed i onaj studentski, na kojem je došlo do kaosa. Naveliko su se otkazivale karte i boravci, a ta opća histerija uopće nije pomogla cijeloj situaciji. Zapravo su mediji ti koji su sve napuhali 🙄. Ne želim reći da nije bilo nemira, već da se u opisivanju istih pretjerivalo. 

I tako smo se mi sa djetetom odlučili otputovati. Datumi: 19.-26.10.

Malac ispred Casa Mile

19.10.2019. Polazište Split, odredište Barcelona. Let je prošao odlično, malac je bio miran, tek kad smo slijetali malo je počeo plakati, pretpostavljam radi tlaka u ušima. I tako smo došli u Barcelonu. Vidi čuda, nikakvi neredi na aerodromu. Dva policijska službenika pričaju više od naših zaposlenika u Splitu u zračnoj luci, pri tom nas uopće ne pogledavši. Prtljagu smo uzeli s nama u avion, ali kolica smo morali pokupiti. Odmah na početku puta neugodno iznenađenje. Nema nam kolica 🤷. Nakon što smo se izvrtili oko naše trake i vidjeli da ih nema, otišli smo prijaviti izgubljenu prtljagu. Muž je već ludio jer je ispred nas bila redina i poželio ostaviti ta kolica 😂. Zanimljivo, vidjela sam tamo hrpu ljudi s našeg leta. Kada smo došli do službenice, relativno se brzo sve riješilo. Naime, na El Pratru postoji posebna traka za kolica (mislim 14E), što nama naravno nitko nije rekao 🙄. Nalazi se skroz na kraju prostorije (skroz desno kada uđete u prostor gdje su trake za prtljagu). Ne znam kako je na drugim aerodromima, ali u Splitu i Nantesu nije tako, a nama kao nekome tko do sada nije previše putovao s djetetom je to bilo poprilično iznenađenje. Da stvari budu bolje čekao nas je taksist kojem smo već radi kašnjenja leta morali odgoditi 🙄. Taxi smo naručili jer radi prosvjeda nismo htjeli dijete vucarati po nepoznatom gradu. Inače, taxi vas neće primiti ako imate dijete, a niste naručili autosjedalicu, pa povedite računa o tome. Isto tako, cijena taxija je bila oko 50 eura, što je za vožnju od 15, 20 min puno i previše. Cijena raste s autosjedalicom i s vikendom. Navečer oko 19 sati smo došli do hotela (kliknite na link hotela, definitivno imate našu preporuku), pa bacili brzinski đir po kvartu, otišli večerati i na spavanje. 

Casa Battlo (desno)

Casa Lleo Morera

20.10.2019. Ujutro nas je probudio miris pekarskih proizvoda, hotel je naime i pekara 😍. Vi kao gost hotela, ali i kao netko tko kupuje proizvode, u svakom trenutku možete vidjeti kako se cijeli proces odvija. Nema onoga da cijela tacna padne na pod, pa se samo digne i to je to. Inače, pekare su im zakon. Nimalo slične ovima našima, u Hrvatskoj jel. Čula sam da je npr. u Srbiji bolja situacija. Taj dan smo cijeli trebali izgubiti po Barci. Pošto je naš hotel bio u blizini Case Mile/ La Pedrera, tako smo započeli turu. Preko interneta smo kupili karte, a savjetujem i vama da to napravite, posebno u sezoni. Evo linkovi na Casa Milu i na Casa Battlo. Pročitali smo jedan savjet u vezi Mile, a to je da ako dođete odmah ujutro, krenete posjet od krova 💕. To je odličan savjet, jer već pola sata kasnije je strahovita gužva. Ovako smo sve pogledali i poslikali na miru. Inače, Gaudi je arhitekt nekoliko kuća/palača (osim gore spomenutih, najpoznatije su palace Güell i casa Vicens), parka Güell i naravno Sagrade Familie. Kako smo mi praktički imali samo jedan dan u Barceloni, morali smo birati što ćemo pogledati, pa smo se tako odlučili za ovu kuću i nismo nimalo požalili. Bitno je napomenuti da smo mi luđaci skoro sve prošli pješke (osim kraja dana). Mislim da je to relativno dobar način za sve vidjeti. Nakon Mile, uputili smo se prema centru grada. Prva na redu je Casa Battlo. Prekrasna građevina u čijem se bloku nalaze još dvije divne kuće, Casa Bonet i Casa Lleo Morera 😍. Dalje smo nastavili prema Placi de Catalunya, te napokon došli do La Ramble. Prva postaja nam je bila njihova čuvena tržnica La Boqueria, koja je bila zatvorena jer su nešto radili. Onda smo zašli malo u Gotičku četvrt jer nam Rambla više naprosto nije bila zanimljiva. Ta četvrt je prekrasna, tako da smo tu i odlučili ručati. Inače, mali je spavao do ručka. Možete zamisliti što je sve radio po Casa Mili i koliko se izmorio kad nije mogao sebi doći. Sjeli smo u jedan lokal vani, na trg, a vlasnik nas je upozorio da sklonimo mobitele (ja svoj nisam ni imala, ali muž...ono, kaže neka mu ga ukradu. I tako nije baš nešto. 🙄) i fiksiramo torbe. Meni je inače tokom boravka u Barcelona bilo najvažnije da nas nitko ne pokrade, a izgleda da to tamo uopće nije teško ni rijetko. Prijatelja mi je opljačkalo u to vrijeme na izlazu iz metroa. Nakon ručka i odmora nastavljamo malo po Gotičkoj četvrti, a onda se spuštamo do mora i Miradora de Coloma, tj. spomenika Kristofor Kolumbu. Koliko mi je poznato (mi to nismo radili) pomoću lifta se možete popeti do vrha. Naše putovanje nastavili smo po četvrti El Raval, gdje se nalazi predivna Palace Güell. Taman moj đir, tamna 💕.   

Palace Güell

Popodne smo odlučili pogledati katedralu sv. Eulalije (ne, Sagrada Familija nije katedrala!). Moram priznati da je cijeli taj objekt, sa okolnim zgradama i trgovima prekrasan. Nakon toga smo se uputili k parku de la Ciutadella koji nije bio otvoren, tako da smo dalje produžili prema Slavoluku pobjede. Tu je malac guštao jer je barba izbacivao balone od sapunice, pa smo se skoro jedan sat tu zabavljali, a onda je došlo vrijeme za posjet Sagradi Familiji. O njoj ne treba previše toga govoriti, sigurna sam  da ste već čuli dosta toga. 

Sagrada Familia

Kada smo slagali put odlučili smo se na posjet parku Güell, tako da smo ulaznice kupili unaprijed i imali točno vrijeme ulaska. Za doći od Sagrade do metro postaje Alfons X prvi smo put koristili metro. S obzirom da sam čula da je metro potencijalno opasan moram priznati da i nije baš. Mislim, metro kao metro, svugdje je to isto. Kada se po Zagrebu vozite u tramvajima naiđete na hrpu luđaka, tako i ovdje 🤷. Odatle nam je kretao bus (uključeno u cijenu ulaznice) za park. Pogledajte sliku za više info gdje izaći i gdje vas čeka bus. Meni je sve to bilo malo zbunjujuće. Što se parka tiče...Ne znam isplati li se trenutno (ili ikad) uzimati ulaznicu. Zašto tako brutalno govorim o tome? Većina parka se može obići besplatno, plaća se jedino dio s klupicama, stupovima, gušterom i one dvije kućice. A to je, moram napomenuti manji dio. Trenutno se taj dio obnavlja i ništa se ne može lijepo vidjeti. Čak i kad sve bude gotovo, jednostavno je ogromna gužva i postoji mogućnost da izgubite živce. Ja jesam. Gotovo je nemoguće uhvatiti 10-ak sekundi slobodnog prostora. Ali dobro, to se i podrazumijeva. Nakon napornog, ali lijepog dana krećemo za hotel. U blizini našeg smještaja vidimo policijske rotirke i ljude kako mašu zastavama, te prolazimo malo dalje. Koliko sam čula bio je to civilizirani prosvjed, udaljeniji od onoga studentskoga, na kojem su se zapravo događali nemiri. Stali smo večerati u nekom od restorana. Sutra nas čeka poprilično zanimljiv dan. Krećemo za Valenciju!

Pogled na Barcelonu iz parka Güell

Alfons X metro stanica i mjesto gdje vas čeka bus za park Güell

21.10.2019. Dižemo se, na brzaka sređujemo i doručkujemo, te krećemo prema željezničkoj postaji Sants. Ne znam kako bih ovo najbolje opisala, osim potpune i jako loše neorganizacije prometa u Barceloni. Prvenstveno ovdje mislim na aerodrom i željeznicu. Metro je ok, ono što smo prošli. Mi smo većinu karata, tako i ove kupili unaprijed preko interneta. Dakle, prvo engleski 0 bodova. Ajde to bi im još i oprostili, ali jedna informacija piše na ekranima, drugu informaciju nam je rekao jedan službenik, a treću njegova kolegica. Na kraju smo saznali i da to nije vlak za Valenciju, nego za Sevilju. Jer, eto logično je da je to taj put 🙄. Naravno da nam to nigdje nije pisalo. Preporučam da dođete ranije i dobro provjerite situaciju. Ako vam je neki službenik "sumnjiv" obratite se drugome. I samo hrabro, možete vi to! Put je trajao 3 i pol sata, a o Valenciji ću vam malo više pisati u zasebnom postu, inače bi ovo bilo veselo.

Toalet u Barceloni

21.10.-25.10.2019. Valencija 

25.10.2019. Vratili smo se dakle u Barcelonu, jer nas sutra čeka let kući. Hotel smo rezervirali u poslovnoj četvrti, ali tu se nalaze i brojni stambeni objekti i taj spoj mi je bio fascinantan. Tu smo i ručali među lokalcima. Poprilično zanimljivo i zabavno. S obzirom da smo došli oko 14:00 h imali smo vremena za obići još nešto, a odlučili smo se za Montjuïc. To je zapravo brdo iznad grada, gdje su se 1992. godine održavale Olimpijske igre. Osim što je prepuno šetnica tamo se nalazi Olimpijski stadion, Poble Espanyol, Palau Nacional, Čarobne/Magične fontane, Botanički vrt... Divota jedna. Sve je dobro organizirano za dječja kolica, odnosno osobe s invaliditetom, a imate i pokretne i klasične skale. Odatle smo se pješke uputili u hotel, a tamo gdje smo ručali nalazi se dječje igralište na kojem je mali izvjesno vrijeme ludovao. Nakon toga pokupili smo mu večeru i u krpe. Sutra nas čeka let, tako da se valja odmoriti. 

Pogled na grad s Magičnih fontana

Nacionalni muzej umjetnosti Katalonije, Montjuïc

26.10.2019. E sad, ako vam odgovara, odličan način za doći od grada do aerodroma je linija busa 46. Ona vozi od Plaze Espanya do zračne luke. Karta košta mislim 2.20 eura, a super je što možete iskoristiti T-10. Put traje prosječno oko pola sata (kada je gužva i do sat vremena!). Usput povedite računa i o tome da tamo postoje dva terminala (T1 i T2), pa nemojte izaći na krivome. Za više informacija obavezno pogledajte link koji sam vam postavila.

To je to, barem za Barcelonu. Uskoro slijedi Valencija, gdje smo bili duže i gdje smo se mogli normalno opustiti tako da ću u nekim situacijama biti detaljnija. Pozdrav, A. 😘