Valencija - futuristički grad najboljeg pića na svijetu

Ah, dovoljno mi je samo pomisliti na Valenciju ❤️️ i odmah me hvata nostalgija. I to poprilično jaka. Ajde da malo i o tom divnom gradu popričamo.

Valencija, Španjolska

21. 10. 2019. Dakle, došli smo iz Barcelone oko 13:00 h. Apartman nam je bio poprilično blizu kolodvora Valencija Nord, tako da smo se odmah smjestili. Uz kolodvor se nalazi i njihova arena za koridu. Moram priznati da, kada smo rezervirali smještaj, bilo mi je nekako žao što nismo bliže centru, ali sad kada gledam ovo je odlična pozicija. Da se razumijemo, hotel je od centra udaljen 10-15 minuta pješice, a zapravo se pokazao izvrstan baš radi toga jer je na pola puta od svega. Pješice, naravno. Radi se o kvartu Ruzafa, odnosno Russafa, iliti kako joj pojedinci tepaju Soho. S obzirom na to da su najavljivali kišu idućih dana, odlučili smo to popodne odmah otići do Gulliver parka - popularnog igrališta za djecu. To igralište je čudo 😍! Ukoliko imate djecu, to ne bi smjeli propustiti, a prilično sam sigurna da bi se svidio i djeci u vama odraslima. Radi se o 70-ak metara dugom Gulliveru iz Guliverovih putovanja (Jonathan Swift) koji leži na podu, a po njemu se nalaze rampe, penjališta i tobogani. Zamišljeno je da ga djeca (mali Liliputanci) istražuju. Nije ni čudo što je ovo daleko najpopularniji dječji park u gradu. A ima ih jako puno. Tu smo se zadržali dugo, dugo. Hvala mužu što ima toliko strpljenja, jer ja ga nemam. 

Gulliver park

Taj park se nalazi u isušenom koritu rijeke Turije, sada Jardines del Turia ili Vrtovima Turije. Rijeka je, naime, nakon velikih poplava 50-ih godina prošlog stoljeća preusmjerena malo južnije. Gradu je tada ostala velika površina koju su oni odlučili pretvoriti (gle čuda) u dugački park. Nije to, naravno, tek tako prošlo, već su građani morali malo prosvjedovati, ali želim vam reći koliko su hrabriji i pametniji od nas. Velike vođe grada htjeli su raditi na poboljšanju prometa i izgraditi koju cestu 🙄. Kod nas bi to već odavno obilovalo betonom i ružnim zgradama. Srećom, oni su pametniji od toga i sad imaju zapravo nešto što ih čini jedinstvenima. Zamislite da imate šetnicu u prirodi dugu 9 kilometara. Da, nemoguće je to zamisliti 😉. Kod nas jedva čekaju otpilati neko stablo ili ga otrovati pa da pokažu koliko oni brinu o nama, a kod njih su zasađene šume i šume fikusa, borova, palmi, stabala naranči, mediteranskog bilja i baobaba (Da, baobaba, nije greška)...

Stabla baobaba

O prometnicama neću niti govoriti. Osim što su prostrane, imaju po nekoliko traka. Zamislite to čudo kad vidite ogromna drveća svugdje oko vas. Blago njima. Iako su grad, okružuje ih priroda. Moram priznati da im zavidim. Ok, da se razumijemo, ja sam mišljenja da ništa ne može nadmašiti parkove Andaluzije i ono čudo, jer ne znam kako bih to drugačije nazvala, ali ovi su jako blizu. I još jedna stvar koja je nama bila fascinantna: u tih 9 km mi smo stalno (a svaki smo dan tu šetali) viđali vrtlare i majstore. Netko tko je plaćen za to stvarno o tome i vodi računa. Kao što sam rekla, čudo. 🙄
Nakon Gullivera otišli smo se malo upoznati s gradom. Prvi dojam je ''wow'', što je ovo. Grad je odlično spojio svoju prošlost i sadašnjost. Velebni i divno uređeni objekti govore mi da su u prošlosti imali odličan dotok novca. Valencija je inače treći po veličini grad u Španjolskoj, pogađate, odmah iza Madrida i Barcelone. Iako nisam bila u Madridu, Valencija me po slikama asocira na njega. Treba napomenuti i da je ovaj grad u prošlosti nerijetko bio u političkoj nemilosti. Ali hej, tko to nije bio? Ipak, uspjeli su sačuvati (između ostaloga) i svoj govor. Tako je uz španjolski jezik i valencijanski službeni. A sami stanovnici jako su ponosni na svoju prošlost. Nakon brzinskog upoznavanja s gradom, vraćamo se u naš kvart. Vjerujte mi, Ruzafa obiluje restorančićima pa smo to i iskoristili.

Pogled na katedralu

22.10.2019. S obzirom da je kiša pljuštila i nije bilo izgleda da će prestati, morali smo malo izmijeniti naš plan. Danas smo planirali otići do Grada umjetnosti i znanosti, gdje bi se mogli sakriti unutra, međutim ne bi sve mogli lijepo pogledati, tako da smo se radije odlučili za grad. Zaputili smo se dakle prema Lonja (Llotja) de la Sede, nekadašnju tržnicu svile. Usput smo stali u Primark, jer ja Harry Potteru ne mogu odoljeti (rekla bih slaba točka 🤫). Da se vratimo na svilu...Naime, i Valencija je kao i veliki dio Španjolske u jednom (dugom, zapravo) periodu pala pod vlast Arapa/Maura. Svila je zapravo došla s njima, a u ovom ih je gradu puno živjelo. Doduše, dosta ranije, između 8. i 11. stoljeća. Kad smo kod toga, ne čudi da je velika većina zvonika bila prenamijenjena u minarete, a sve te promjene su zapravo i danas vidljive, posebno ako bolje pogledate. I tako sam ja ponovo otišla od svile 🙄. Ovaj prekrasni objekt pod zaštitom UNESCO-a, gotička je zgrada podignuta u 15. stoljeću. Sa svilom se trgovalo do polovine 16. stoljeća. Jako je elegantna i stupovi su zbilja prekrasni. Ulaz košta 2 eura i ima prekrasni vrt prepun narančica ispred samog ulaza. Nama je nažalost padala jaka kiša pa ga nismo bili u mogućnosti do kraja ga pogledati. Žalim što te naranče još nisu promijenile boju u narančastu jer to je nešto divno za doživjeli u Andaluziji. 
To smo prijepodne iskoristili za pogledati ponudu na njihovom glavnom marketu (Merkat Central) i ono...čudo. Tržnica obiluje domaćim proizvodim.. Jako puno voća, povrća, mesnih proizvoda, maslina, ribe... Svega. Cijene su tu negdje kao i kod nas.

Merkat Central

Popodne smo svratili u Horchaterie Fabian jer smo pročitali da je to nezaobilazno mjesto u Valenciji. Prilično turistički, zar ne? Eh, ako se pitate što je to, to vam je zapravo jedna od meni najboljih stvari. Malo, tradicionalno mjesto (birtija, nimalo moderna) u kojem se može popiti odlična Horcata ili Orxata kako se na njihovom jeziku kaže ❤️️. Dakle, to je milky drink koji se dobiva od tigrovih oraščića (tiger nuts) koji su nalik na kikiriki, što znači da se vade iz zemlje. Ako ste ikad radili mlijeko od kokosa, badema i ostaloga, mislim da je to sličan princip. Bezalkoholni napitak, onako pomalo gorak na prvu, ali sladak. Nešto bolje nisam probala...pa, nikad. Uz to tradicionalno se jede i fartons, pecivo posuto šećerom. Zajedno su zbilja odlični. Moj veliki savjet vam je nikako nemojte propustiti probati ovaj napitak. Inače, po cijelom gradu imate štandove gdje se Horcata može kupiti, ali i gdje možete probati tigrove oraščiće. 

Horcata sa štanda, ne onako dobra kao iz Horcaterie, ali...

Nakon te divne degustacije, a s obzirom na to da se kiša malko zaustavila otišli smo ponovo do centra grada. Razgledali smo antičke ulaze u grad, te prošetali boemskom četvrti El Carme. Inače, ukoliko imate malo dijete/djecu, a pada kiša i ne znate što bi mogli, navodno je super otići u Centre del Carme (Kulturni centar). Mi nismo bili, ali smo čuli da imaju dobar sadržaj i igraonice za djecu. Ostatak dana izgubili smo djelomično po centru, a kasnije smo se vratili u Ruzafu i otišli na večeru u knjižaru kafić u Ubik Cafe.  

Ubik Cafe

23.10.2019. Ovaj smo dan rezervirali za futuristički Grad umjetnosti i znanosti (Ciutat de les Arts i les Ciències ❤️️). Kako ovo najbolje opisati!? Dobro, osim kao čudo. Meni je cijeli ovaj grad čudo. To vam je kompleks koje se sastoji od 5 građevina (Palau de les Arts - opera, Hemisferic - planetarij i kino, Museu de les Ciences - Muzej znanosti, Agora - natkriveni trg, Oceanografic - akvarij), botaničkog vrta Umbracle i mosta. Dio je otvoren 1998. godine, a u potpunosti je dovršen 2005. godine. Arhitekti su Santiago Calatrava i Félix Candela. Stanovnici Valencije su, blago rečeno, bili jako nezadovoljni ovim projektom. Prvenstveno radi troškova (300 milijuna eura je bila procjena; potrošeno je 3 puta više), a onda radi onoga poznatoga mediteranskog inata: a što će nama to 😂. I to je zapravo čest scenarij, a na kraju ispada da se itekako isplatilo. Tu možete komotno izgubiti pola dana, a ni dan ne zvuči loše, jer zapravo to je ogroman prostor prepun sadržaja. 

Opera

Palača umjetnosti

Botanički vrt

Agora

Mi smo, naravno, otišli pogledati akvarij. Ulaznica je 30,70 eura i ne mogu reći da se ne isplati. Ulaznice za djecu do 4 godine su gratis. Akvarij je ogroman i stvarno ima jako puno životinja. Između ostaloga ima i show s dupinima. S tim muž i ja nismo baš oduševljeni i meni je to ono kao mučenje životinja, ali tko voli, nek izvoli. Malac je uživao s pingvinima, kitovima i Sharkom 🐬🐋🐠. Kada smo bili gotovi, mislili smo se hoćemo li tu ručati (a zbilja ima izbora), međutim zašto ne bi otišli do naše četvrti. Sve je to tu negdje. A kad smo kod toga, imam vam odličnu preporuku za jedan restorančić. Zove se El Camerino. (Ako smijem primijetiti odlična poveznica sa Šibenikom, jedna od starijih ulica zove se Camerino.) 

Oceanografic

Poznati tunel

Lift

Ovako, mi uopće nismo koristili javni prijevoz - bus/metro, ali sam čula da je jako dobar i prilagođen ljudima ili djeci u kolicima. Grad je inače jako dobar za dječja kolica. Ono, nema stepenice od 10 centimetara 🙄 nigdje pa se ne morate zabranjivati oko poskakivanja, zapinjanja  i ostalog. Meni je to dovoljno. Ostatak dana lunjali smo po gradu. Divan dan.    

24.10.2019. Zadnji dan ostavili smo samo za grad. Mislili smo se hoćemo li malca odvesti do Bioparca - zoološki vrt, međutim nekako je prevagnuo grad. Ako ništa drugo, ima dovoljno parkova za istrčati se. Dakle, prvo smo obišli katedralu ❤️️. To je gotička građevina iz 13. stoljeća, a naravno kroz povijest se mijenjala pa ima i renesansne i barokne ukrase. Inače, prema tradiciji u katedrali se čuva kalež s posljednje večere. Ulaz smo platili oko 7 eura, ne sjećam se više točne cifre. 

Kalež s posljednje večere

Unutrašnjost katedrale

Nakon katedrale otišli smo isprobati drugo valencijansko piće, Agua de Valencia. Da vas ime ne zavara, ovo je (jako) alkoholno piće - koktel, a spravlja se od šampanjca ili cave, soka od naranče, votke i gina. Vjerojatno će vas prevariti jer podseća na sokić, ali ne dajte se navući 😂. Jedno od boljih možete probati u kafiću de las Horas. Najmanje što ćete tamo dobiti jest vrč za dvije osobe i čestitku od 10 eura. 

Agua de Valencia

Uslijedilo je puno šetnje. Popeli smo se i na vrata Porta de Serrans, odakle se pruža savršen pogled na grad (ulaz 2 eura). Napokon smo probali i paellu. Mislim, kada si u Valenciji naprosto je moraš probati jer ona originalno potječe baš iz ovog grada. I bez obzira što je to zapravo običan rižoto (sad bi me netko mogao blokirati 😆) i što u centru navodno više ne rade dobar, mi smo bili zadovoljni i punog želuca smo krenuli dalje u razgledavanje. 

Porta de Serrans

Tako smo posjetili Plazu Redondu i njihov mali, ali slatki market. Podignuta je u 19. stoljeću. Ako ste ljubitelj Božića i jaslica, Španjolska je obećana zemlja za vas. Doduše, više se to primjeti u Andaluziji, ali i ovdje imaju jedanu lijepu trgovinu  (Corchos Gomez). Nakon šetnje i razgledavanja ovog divnog grada, svratili smo na večeru u naš kvart.     

Pogled na Valenciju

25.10.2019. I to je zapravo to. Oko 11:00 h nam je bio vlak za Barcelonu. Kretali smo sa željezničkog kolodvora Joaquin Sorolla, gdje imaju rendgensku kontrolu pa bi bilo dobro da ne nosite plastični pištolj-igračku, jer policajcima koji su se tamo okupili to uopće nije bilo smiješno. 🙄


Nakon svega viđenog, ne čudi me uopće da je ovo hit obiteljska destinacija. Dapače, čudilo bi me da je drugačije. Grad inače obiluje obiteljima iz Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Mi niti jednu ulaznicu nismo kupovali preko interneta ili ranije i to se pokazalo kao ok rješenje. Nije tolika gužva. Znam po recenzijama koje sam prostudirala prije odlaska u Valenciju da se ljudi baš i nisu tamo najeli. E, pa moram priznati, mi smo tamo jeli kao nikad 😂. Dobro, ne baš kao nikad, jer je hrana u Andaluziji malo bolja, ali i ovdje je sve bilo slasno. Inače, ljudi su ovdje puno opušteniji od npr. onih u Barci. Naravno, jug ništa ne može zamijeniti i svugdje je isti. Jedina stvar oko koje smo se muž i ja iznenadili jest količina prosjaka i to redom mlađih muškaraca. Naravno ima i pripadnika romskog naroda, a te žene znaju povremeno i napasti i svašta izgovoriti. Kako god, Valencija je zbilja divna i vjerujte mi, iznenadit će vas. Za djecu je ovo raj, a tome pridonosi i činjenica da Španjolci zbilja vole djecu. Netko je stalno zabavljao naš pomladak. Zbilja obožavam Španjolsku.

La Casa de los gatos

Pozdrav od nostalgične A.

Kako je Barcelona postala Bagdad (put s djetetom od 2+ godine)

Nedavno sam čitala da postoje dvije vrste ljudi, oni koji obožavaju Španjolsku i oni kojima ona blago rečeno nije draga. E, pa ja definitivno spadam u ovu prvu skupinu. Prije 3 godine bila sam u Andaluziji 💕, prekrasnoj pokrajni na jugu Španjolske i od tada sam luda za tom zemljom. Za njihovim tapasima, maslinama, kroketima, Flamencom, parkovima i ostalim. Zapravo skoro svime. 😅

Prije nekoliko mjeseci razmišljali smo gdje bi mogli ovaj put po Španjolskoj putovati. Odluka je pala na Madrid ili Valenciju. Kada smo sve skupa proučili došli smo do zaključka da bi bilo najbolje sletjeti u Barcelonu i produžiti do Valencije. 

Nekoliko dana prije našeg odlaska započeli su nemiri u Barceloni. Zapravo prosvjedi radi osuđivanja političara koji su radili na odcjepljivanju Katalonije (pokrajine čiji je glavni grad Barcelona) od Španjolske. Vjerojatno ste čuli kako su bili blokirani željeznički kolodvor Sants i aerodrom El Prat. Dan prije našeg dolaska bio je najavljen veliki prosvjed gdje su se trebali skupiti svi Katalonci u Barci. I tu je zapravo došlo do ovoga Bagdad. Naime, postojale su dvije frakcije, jedan, nazovimo ga "normalan" prosvjed i onaj studentski, na kojem je došlo do kaosa. Naveliko su se otkazivale karte i boravci, a ta opća histerija uopće nije pomogla cijeloj situaciji. Zapravo su mediji ti koji su sve napuhali 🙄. Ne želim reći da nije bilo nemira, već da se u opisivanju istih pretjerivalo. 

I tako smo se mi sa djetetom odlučili otputovati. Datumi: 19.-26.10.

Malac ispred Casa Mile

19.10.2019. Polazište Split, odredište Barcelona. Let je prošao odlično, malac je bio miran, tek kad smo slijetali malo je počeo plakati, pretpostavljam radi tlaka u ušima. I tako smo došli u Barcelonu. Vidi čuda, nikakvi neredi na aerodromu. Dva policijska službenika pričaju više od naših zaposlenika u Splitu u zračnoj luci, pri tom nas uopće ne pogledavši. Prtljagu smo uzeli s nama u avion, ali kolica smo morali pokupiti. Odmah na početku puta neugodno iznenađenje. Nema nam kolica 🤷. Nakon što smo se izvrtili oko naše trake i vidjeli da ih nema, otišli smo prijaviti izgubljenu prtljagu. Muž je već ludio jer je ispred nas bila redina i poželio ostaviti ta kolica 😂. Zanimljivo, vidjela sam tamo hrpu ljudi s našeg leta. Kada smo došli do službenice, relativno se brzo sve riješilo. Naime, na El Pratru postoji posebna traka za kolica (mislim 14E), što nama naravno nitko nije rekao 🙄. Nalazi se skroz na kraju prostorije (skroz desno kada uđete u prostor gdje su trake za prtljagu). Ne znam kako je na drugim aerodromima, ali u Splitu i Nantesu nije tako, a nama kao nekome tko do sada nije previše putovao s djetetom je to bilo poprilično iznenađenje. Da stvari budu bolje čekao nas je taksist kojem smo već radi kašnjenja leta morali odgoditi 🙄. Taxi smo naručili jer radi prosvjeda nismo htjeli dijete vucarati po nepoznatom gradu. Inače, taxi vas neće primiti ako imate dijete, a niste naručili autosjedalicu, pa povedite računa o tome. Isto tako, cijena taxija je bila oko 50 eura, što je za vožnju od 15, 20 min puno i previše. Cijena raste s autosjedalicom i s vikendom. Navečer oko 19 sati smo došli do hotela (kliknite na link hotela, definitivno imate našu preporuku), pa bacili brzinski đir po kvartu, otišli večerati i na spavanje. 

Casa Battlo (desno)

Casa Lleo Morera

20.10.2019. Ujutro nas je probudio miris pekarskih proizvoda, hotel je naime i pekara 😍. Vi kao gost hotela, ali i kao netko tko kupuje proizvode, u svakom trenutku možete vidjeti kako se cijeli proces odvija. Nema onoga da cijela tacna padne na pod, pa se samo digne i to je to. Inače, pekare su im zakon. Nimalo slične ovima našima, u Hrvatskoj jel. Čula sam da je npr. u Srbiji bolja situacija. Taj dan smo cijeli trebali izgubiti po Barci. Pošto je naš hotel bio u blizini Case Mile/ La Pedrera, tako smo započeli turu. Preko interneta smo kupili karte, a savjetujem i vama da to napravite, posebno u sezoni. Evo linkovi na Casa Milu i na Casa Battlo. Pročitali smo jedan savjet u vezi Mile, a to je da ako dođete odmah ujutro, krenete posjet od krova 💕. To je odličan savjet, jer već pola sata kasnije je strahovita gužva. Ovako smo sve pogledali i poslikali na miru. Inače, Gaudi je arhitekt nekoliko kuća/palača (osim gore spomenutih, najpoznatije su palace Güell i casa Vicens), parka Güell i naravno Sagrade Familie. Kako smo mi praktički imali samo jedan dan u Barceloni, morali smo birati što ćemo pogledati, pa smo se tako odlučili za ovu kuću i nismo nimalo požalili. Bitno je napomenuti da smo mi luđaci skoro sve prošli pješke (osim kraja dana). Mislim da je to relativno dobar način za sve vidjeti. Nakon Mile, uputili smo se prema centru grada. Prva na redu je Casa Battlo. Prekrasna građevina u čijem se bloku nalaze još dvije divne kuće, Casa Bonet i Casa Lleo Morera 😍. Dalje smo nastavili prema Placi de Catalunya, te napokon došli do La Ramble. Prva postaja nam je bila njihova čuvena tržnica La Boqueria, koja je bila zatvorena jer su nešto radili. Onda smo zašli malo u Gotičku četvrt jer nam Rambla više naprosto nije bila zanimljiva. Ta četvrt je prekrasna, tako da smo tu i odlučili ručati. Inače, mali je spavao do ručka. Možete zamisliti što je sve radio po Casa Mili i koliko se izmorio kad nije mogao sebi doći. Sjeli smo u jedan lokal vani, na trg, a vlasnik nas je upozorio da sklonimo mobitele (ja svoj nisam ni imala, ali muž...ono, kaže neka mu ga ukradu. I tako nije baš nešto. 🙄) i fiksiramo torbe. Meni je inače tokom boravka u Barcelona bilo najvažnije da nas nitko ne pokrade, a izgleda da to tamo uopće nije teško ni rijetko. Prijatelja mi je opljačkalo u to vrijeme na izlazu iz metroa. Nakon ručka i odmora nastavljamo malo po Gotičkoj četvrti, a onda se spuštamo do mora i Miradora de Coloma, tj. spomenika Kristofor Kolumbu. Koliko mi je poznato (mi to nismo radili) pomoću lifta se možete popeti do vrha. Naše putovanje nastavili smo po četvrti El Raval, gdje se nalazi predivna Palace Güell. Taman moj đir, tamna 💕.   

Palace Güell

Popodne smo odlučili pogledati katedralu sv. Eulalije (ne, Sagrada Familija nije katedrala!). Moram priznati da je cijeli taj objekt, sa okolnim zgradama i trgovima prekrasan. Nakon toga smo se uputili k parku de la Ciutadella koji nije bio otvoren, tako da smo dalje produžili prema Slavoluku pobjede. Tu je malac guštao jer je barba izbacivao balone od sapunice, pa smo se skoro jedan sat tu zabavljali, a onda je došlo vrijeme za posjet Sagradi Familiji. O njoj ne treba previše toga govoriti, sigurna sam  da ste već čuli dosta toga. 

Sagrada Familia

Kada smo slagali put odlučili smo se na posjet parku Güell, tako da smo ulaznice kupili unaprijed i imali točno vrijeme ulaska. Za doći od Sagrade do metro postaje Alfons X prvi smo put koristili metro. S obzirom da sam čula da je metro potencijalno opasan moram priznati da i nije baš. Mislim, metro kao metro, svugdje je to isto. Kada se po Zagrebu vozite u tramvajima naiđete na hrpu luđaka, tako i ovdje 🤷. Odatle nam je kretao bus (uključeno u cijenu ulaznice) za park. Pogledajte sliku za više info gdje izaći i gdje vas čeka bus. Meni je sve to bilo malo zbunjujuće. Što se parka tiče...Ne znam isplati li se trenutno (ili ikad) uzimati ulaznicu. Zašto tako brutalno govorim o tome? Većina parka se može obići besplatno, plaća se jedino dio s klupicama, stupovima, gušterom i one dvije kućice. A to je, moram napomenuti manji dio. Trenutno se taj dio obnavlja i ništa se ne može lijepo vidjeti. Čak i kad sve bude gotovo, jednostavno je ogromna gužva i postoji mogućnost da izgubite živce. Ja jesam. Gotovo je nemoguće uhvatiti 10-ak sekundi slobodnog prostora. Ali dobro, to se i podrazumijeva. Nakon napornog, ali lijepog dana krećemo za hotel. U blizini našeg smještaja vidimo policijske rotirke i ljude kako mašu zastavama, te prolazimo malo dalje. Koliko sam čula bio je to civilizirani prosvjed, udaljeniji od onoga studentskoga, na kojem su se zapravo događali nemiri. Stali smo večerati u nekom od restorana. Sutra nas čeka poprilično zanimljiv dan. Krećemo za Valenciju!

Pogled na Barcelonu iz parka Güell

Alfons X metro stanica i mjesto gdje vas čeka bus za park Güell

21.10.2019. Dižemo se, na brzaka sređujemo i doručkujemo, te krećemo prema željezničkoj postaji Sants. Ne znam kako bih ovo najbolje opisala, osim potpune i jako loše neorganizacije prometa u Barceloni. Prvenstveno ovdje mislim na aerodrom i željeznicu. Metro je ok, ono što smo prošli. Mi smo većinu karata, tako i ove kupili unaprijed preko interneta. Dakle, prvo engleski 0 bodova. Ajde to bi im još i oprostili, ali jedna informacija piše na ekranima, drugu informaciju nam je rekao jedan službenik, a treću njegova kolegica. Na kraju smo saznali i da to nije vlak za Valenciju, nego za Sevilju. Jer, eto logično je da je to taj put 🙄. Naravno da nam to nigdje nije pisalo. Preporučam da dođete ranije i dobro provjerite situaciju. Ako vam je neki službenik "sumnjiv" obratite se drugome. I samo hrabro, možete vi to! Put je trajao 3 i pol sata, a o Valenciji ću vam malo više pisati u zasebnom postu, inače bi ovo bilo veselo.

Toalet u Barceloni

21.10.-25.10.2019. Valencija 

25.10.2019. Vratili smo se dakle u Barcelonu, jer nas sutra čeka let kući. Hotel smo rezervirali u poslovnoj četvrti, ali tu se nalaze i brojni stambeni objekti i taj spoj mi je bio fascinantan. Tu smo i ručali među lokalcima. Poprilično zanimljivo i zabavno. S obzirom da smo došli oko 14:00 h imali smo vremena za obići još nešto, a odlučili smo se za Montjuïc. To je zapravo brdo iznad grada, gdje su se 1992. godine održavale Olimpijske igre. Osim što je prepuno šetnica tamo se nalazi Olimpijski stadion, Poble Espanyol, Palau Nacional, Čarobne/Magične fontane, Botanički vrt... Divota jedna. Sve je dobro organizirano za dječja kolica, odnosno osobe s invaliditetom, a imate i pokretne i klasične skale. Odatle smo se pješke uputili u hotel, a tamo gdje smo ručali nalazi se dječje igralište na kojem je mali izvjesno vrijeme ludovao. Nakon toga pokupili smo mu večeru i u krpe. Sutra nas čeka let, tako da se valja odmoriti. 

Pogled na grad s Magičnih fontana

Nacionalni muzej umjetnosti Katalonije, Montjuïc

26.10.2019. E sad, ako vam odgovara, odličan način za doći od grada do aerodroma je linija busa 46. Ona vozi od Plaze Espanya do zračne luke. Karta košta mislim 2.20 eura, a super je što možete iskoristiti T-10. Put traje prosječno oko pola sata (kada je gužva i do sat vremena!). Usput povedite računa i o tome da tamo postoje dva terminala (T1 i T2), pa nemojte izaći na krivome. Za više informacija obavezno pogledajte link koji sam vam postavila.

To je to, barem za Barcelonu. Uskoro slijedi Valencija, gdje smo bili duže i gdje smo se mogli normalno opustiti tako da ću u nekim situacijama biti detaljnija. Pozdrav, A. 😘