7. lis 2019.

Odvikavanje od pelena - osobno iskustvo i što po tom pitanju kaže struka

Kada sam razmišljala o tome kako ću napisati post o odvikavanju od pelena, nije mi ni na kraj pameti bilo da uključim struku. Jednostavno se nisam sjetila toga. S obzirom na to da u ekipi imamo psihologa, to se zapravo nameće kao nešto logično, a i zanimljivo.  Pa možemo započeti... Prvo osobno iskustvo pa zatim struka. Da vidimo podudara li se 😁.  Moramo napomenuti da nismo bili u dosluhu prilikom pisanja ovog članka. Naravno, prije smo pričali o ovome, ali kako većinu stvari kao roditelj zapravo radimo u hodu, tako vjerujem da smo ponešto "krivo" napravili. 🤷😊


A:


Kada je mališan imao godinu i devet mjeseci, a s obzirom da nam je dolazilo ljeto, odlučili smo ga skidati s pelena 😀. Nekome to možda izgleda rano (da, i to sam čula + razne osude kada sam rekla da je meni puna kapa pelena), ali rekla bih da je za nas to bilo taman. Nekako se osjeti to. Cilj nam je bio vidjeti kako će reagirati, a ne mučiti dijete i ne ga pod obavezno maknuti s pelena. 

Kao što ste možda vidjeli, mi smo koristili platnene pelene, koje su se pokazale kao savršeno rješenje. Ako uzmite u obzir da mu se kakica nije formirala pa je i dalje bila tekuća 🙄, možda vam bude jasnije zašto mi je bila puna kapa. Shvaćam da platnene pelene nisu za svakoga i to je sasvim u redu, da me netko ne bi krivo razumio*. Ovo je čisto naše iskustvo i zapravo nema tu ništa novo. Ipak, možda nekome bude od pomoći.

Kada je F. imao godinu i tri mjeseca, svakih nekoliko dana bismo ga stavili na wc školjku, na onaj produžetak. Tuta mu nikada nije bila zanimljiva, tu i tamo bi se samo poigrao nakratko s njom. Kada bi se (slučajno naravno) popiškio ili pokakio pljeskali bi i slavili 🎊, kako to već obično biva. Inače bismo se samo igrali s njim ili pak čitali Kakagrad 👍. Sve u svrhu toga da on shvati značenje. Pomalo je shvatio o čemu se radi, tako da smo na početku ljeta krenuli intenzivnije. Skinuli smo pelene i ostavili ga samo u pamučnim gaćicama. Naravno, nekoliko puta se popiškio u gaćice, čak je dva puta obavio i veliku nuždu. Tu negdje je shvatio što bi, a što ne bi trebao raditi. Na početku cijele priče stavljali smo ga otprilike svakih pola sata na tutu, ali smo brzo ušli u štos. Problem je bio što napraviti onda kad idemo negdje vani? S obzirom da sam ja u tim stvarima bljak, fuj i ostalo 🤢, oblačili smo mu pelenu. To je trajalo nekoliko dana dok nismo shvatili da to nije baš najpametnije i da na taj način samo zbunjujemo dijete. E, onda smo se u potpunosti riješili pelena. Kada bismo išli na malo dužu relaciju (a išli bi često), stavili bismo cover (zaštitni, nepromočivi dio pelene) preko robe, čisto da budemo sigurni. Mališa se nikada nije popiškio u svoju sjedalicu u automobilu (sad kad se ureknem 😅). Po noći smo mu također maknuli pelenu jako, jako brzo. I tu ga moram pohvaliti (znam da ima djece koja se nikad nisu popiškila u pelenu i svaka im čast na tome), F. se svega nekoliko puta popiškio u krevet. Tu smo pomalo i mi krivi jer bi on popapao malo previše lubenice, a mi o tome nismo vodili previše računa.

Sada, nekoliko mjeseci nakon, shvatio je kako nas time može "ucjenjivati". Nekoliko puta je to doduše i napravio. Nekada se događa i da mu se u snu piški, a ne može se probuditi pa to obavi u krevet. To baš i nisu zanimljive noći.

Najmanji broj gaćica pronašli smo u C&A, ako se ne varam broj 92. Kako su te bile dovoljno dobre i kvalitetne nismo dalje tražili. Set koji se sastoji od 6 gaćica platili smo oko 70 kn. Vidjela sam da ih imaju i u Lidlu, Reservedu, Babycentru i OVS-u.

I to je to! Tako je i ta avantura (uspješno) privedena kraju!
 

Nemojte se bojati ili si nabijati dodatni stres. Sve je to normalno i samo treba imati volje i živaca. Inače sam dosta čitala o ovoj temi i kao svugdje radi se zapravo o tome kako je svako dijete drugačije i priča za sebe. Ono što je nama uspjelo i način na koji je uopće uspjelo, ne mora značiti da će i nekom drugom. Sve što zapravo trebate jest sami otkriti. Znam da ako ste na početku priče to zvuči pomalo čudno, ali brzo ćete sve shvatiti. I još moram spomenuti da se zbilja najlakše u ovaj pothvat ubaciti ljeti. Bit će puno manje odjeće i ukoliko zatreba, dijete se može brže skinuti. 

* Jedna priča koja svjedoči o ljubavi između mene i (khm, ne varam muža) platnenih pelena. Naime, kada je imao oko godinu dana mali je obavio veliku nuždu u pelene. Ja sam išla to srediti, prvo sam bacila liner (papirić), te pod mlazom vode htjela oprati pelenu. Uložak je bio drukerima pričvršćen za pelenu (tj. cover) i trebala sam ga odvojiti. Kako sam ja poznati živac, pala mi je na pamet savršena ideja. Samo sam ga počupala i sva ona govna odletjela su po wc-u i po meni naravno 💩! I sad vi recite da to nije ljubav!?


K:


A što o odvikavanju od pelena kaže struka? Naravno, ove savjete i upute treba shvatiti zbilja široko, jer se radi o prosječnom djetetu i prosječnom razvoju, a često je nezahvalno vlastito dijete uspoređivati s bilo kojim drugim djetetom pa tako i onim prosječnim. Bilo kako bilo ako primijetite (pre)velika odstupanja, dobro je posavjetovati se sa stručnjakom!


Za početak, djetetovo stjecanje kontrole nad vlastitim tijelom (o tome se, naime, radi) veliki je izazov i za dijete i za roditelje. Ponekad roditelji, u pretjeranoj želi da taj proces ubrzaju, mogu dijete usporiti ili kod njega izazvati inat. Neki roditelji su opušteniji pa dopuštaju djetetu da predugo ostane u ovoj fazi, što isto nije dobro. Kao što je A. rekla, dobro je početi s treningom u ljetno doba jer je tada djeci lakše ostati suho preko dana. Ako dijete uspije nekoliko noći zaredom ostati suho, mogu se pokušati skidati i noćne pelene. Puno je taktika koje djeluju i one se uglavnom uče putem, stoga ćemo se samo kratko osvrnuti na one koje se NE preporučuju.


Što (ne) činiti prilikom odvikavanja od pelena?
1. Ne prisiljavati dijete na skidanje pelena prerano (oko 2. godine je optimalno, dopušteno je do 2,5 godine, a 3 ili iznad smatra se lošim za psihološku prilagodbu djeteta). Većina djece svjesna je vlastitih tjelesnih signala tek od 15. mjeseca, a sebe počinju biti svjesni u dobi oko 2 godine, zato je važno ne krenuti prerano.
👀
2. Ne prisiljavati dijete da predugo sjedi na tuti (pogotovo ako je dijete mlađe pa ne razumije pravo značenje čitavog procesa), ne kažnjavati ga, izrugivati mu se, posramljivati zbog povremenih nezgoda tijekom odvikavanja. Ako se s čitavom pričom krene prerano i još k tome prestrogo, dijete može usvojiti kontrolu prisilno (iz straha od kazne) ili će se toliko pobuniti da ostane u toj fazi dulje nego što bi trebalo.
👂
3. Dijete ne treba nuditi na tutu prečesto niti u jednakim intervalima (ako bolje razmislimo, ni mi ne idemo na wc uvijek u isto vrijeme). Uspjeh je potrebno nagraditi i slaviti, no i tu leži zamka - dijete tako uči čime može privući pozornost odraslih, odnosno kako može utjecati i manipulirati roditeljima.
👃
4. Bitno je da čitav proces bude relativno neutralan i poučan - da se od toga ne napravi niti mučenje, niti ludo zabavna igra jer će to, uz dojenje i privrženost, uvelike utjecati na osobnost djeteta u odrasloj dobi.
👅
5. Nipošto nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom (svojom ni tuđom) djecom. Einstein je progovorio s 3 godine pa nije loše ispao. Dijete može savršeno dobro pričati i nositi pelenu u isto vrijeme.
💦
6. Čak i kad vam se čini da vaše dijete dobro kontrolira svoje porive, može se ''dogoditi nezgoda''. Kao i svako učenje (npr. u auto-školi), bit će boljih i gorih dana. Nemojte od toga raditi preveliku dramu.
💥
7. Zapamtite kako se uslijed značajnih promjena može dogoditi da se dijete nakratko vrati pelenama (npr. ako se rodi brat, sestra, preselite se, krene u jaslice...) jer se osjeća nesigurno. Umirite ga i utješite, budite strpljivi i empatični. Vjerujte, isplati se. Nitko ne želi odgajati - seronju :)
💩

Nema komentara:

Objavi komentar