Nositelj Elemenata - E. K. Botica

Prije nekoliko mjeseci po bespućima Facebooka ugledala sam prekrasan dizajn naslove stranice ove knjige. Kako nisam znala ništa o njoj, ali i radi toga jer me strašno brzo privukla, otišla sam i pogledala o čemu se tu točno radi. Na kraju je ispalo da mi tema odgovara, a i u zadnje vrijeme volim pročitati nešto iz domaćeg pera. Visoka cijena (231,00 kn) me je malo odbila u naumu da odmah kupim knjigu pa sam odlučila pričekati da možda dođe u knjižnicu. Međutim, kako to već obično biva, knjiga se našla na dobrom sniženju i naravno da je morala biti moja 😍. Kako mi je autorica objasnila kasnije, viša cijena je uvjetovana dizajnom naslovne stranice, ali i svih stranica. Naime, one su obilježene dizajnom (slika) koji se meni iskreno uopće ne sviđa i samo mi je smetao prilikom čitanja i izluđivao me. Zapravo bi se događalo da bi mi ukrao pozornost, ali moram napomenuti da sam se na koncu navikla na njega. 🤷

Knjiga je inače spoj tri knjige koje su bile objavljivane na Wattpadu (Na Instagramu sam vam pričala o Wattpadu, a ako ste propustili to vam je društvena mreža koja služi za promociju i podupiranje pisaca. Oni tamo objavljuju poglavlja, koja naposljetku prerastaju u knjige, a često popularnije budu objavljene i u papirnatom obliku.). Kako objavljivanje knjiga zahtjeva poprilične resurse, autorica je odlučila objaviti sve skupa. Zato je knjiga i punašnija, opširnija, sastoji se od 564 stranice.

Ovo je knjiga fantasy žanra pa zapravo i ne treba čuditi da priča započinje pokoljem kraljevske obitelji. Ako ću vam je malo približiti, ona ide ovako nekako. U tom svijetu postoji Zemlja i postoji Druga Dimenzija. One su međusobno spojene otočićem Atlantidom gdje se mogu pronaći vrata dimenzija. Godinama, otkad je zapravo naredio ubijanje pripadnika kraljevske obitelji, Drugom Dimenzijom vlada Malforx, bivši general, izdajnik i ubojica koji je sjeo nezakonito na prijestolje. Ta Druga Dimenzija sastoji se od tri vilenjačka kraljevstva. Na početku pratimo prinčeve Drugog Vilenjačkog Kraljevstva koji zbog opasnosti (naime Malforxova vlast sve više jača) koja je snašla Drugu Dimenziju odlaze na Zemlju. Iako tu nisu pronašli sigurno utočište, skupina vilenjaka koju predvode prinčevi Saggrett i Navin pronalazi nešto neočekivano. Prvi put nakon dugo vremena pronalaze nadu, nailaze na Nositelja Elemenata i zakonitog kralja Kraljevstva Druge Dimenzije Tigreta i njegovu sestru, princezu i zaštitnicu Luxeriu. Cilj je naravno vratiti se u Drugu Dimenziju te napredovati prema Malforxu. Na tom putu upoznajemo brojne zanimljive likove i autorica nam često na smiješan način dočarava odnose među njima. 

Kao i kod drugih knjiga ovog žanra (ja sam bar tog mišljenja) treba imati popriličnu dozu koncentracije, a to znati biti teško uz malo dijete 😅. Ono što sam zaključila jest da je kostur tu, dobro je postavljen, ali kao da mi fali "mesa". Ne mogu to niti pravilno objasniti. Možda ovako uspijem. Voljela bih da je sve malo jasnije objašnjeno, odnosno bolje povezano. To dokazuje i činjenica da sam s knjigom "kliknula" tek nakon 380 stranica. Nekako su to bile prijelomne stranice za mene i od tada pa nadalje sam zbilja uživala u knjizi. Inače, ona obiluje zanimljivim opisima, komičnim situacijama i mudrim mislima. Bez imalo pretjerivanja. Zato vam i donosim neke od njih 😉. E, da! Neke likove i konverzacije ću pamtiti još dugo i ne, to nema veze s mojim (jako dobrim) pamćenjem 😂. Iz ove knjige možemo izvući i nekoliko pouka, a meni najzanimljivija od svih je: "Tko se mača laća, od mača će i poginuti". #neisplatisebitizločest 

Željela bih pohvaliti Emu i zahvaliti joj na ovoj knjizi koja se u zadnje vrijeme ne viđa često kod nas (fantasy i SF su kod nas definitivno manje popularni od nekih drugih žanrova - potpuno nepravedno). Izuzetno mi je drago da kod domaćih pisaca možete pronaći svašta i realno gledajući ukoliko im date šansu nećete se razočarati ❤️️. Nadam se da ćemo još toga čitati iz pera ove mlade i obećavajuće spisateljice. Ja hoću ako i kada napiše. Stoga, samo naprijed!     

Za kraj, dopustite si uroniti u svijet vilenjaka, poluvilenjaka, ljudi, Nositelja Elemenata i Žar-ptice. Možda se iznenadite. 💕

Pozdrav, A.   

Orahnjača

Vjerujem da ste svi probali orahnjaču, tako da vam danas ne donosim recept za neki inovativan kolač, ali tradicija je ponekad najbolji izbor.😀Odlučila sam objaviti ovaj recept jer većina ljudi ima neku svoju, posebnu verziju recepta, a tako je i kod mene pa tko zna, možda se nekome svidi baš orahnjača pripremljena na ovaj način! U nastavku provjerite kako izgleda moja verzija orahnjače.

Tijesto*:
65 dag oštrog brašna
1 jaje
2 žumanjka
2 dl mlijeka
3 dag svježeg kvasca
1 dl suncokretovog ulja
3 žlice kiselog vrhnja s 20% mm
8 dag šećera
1 vanilin šećer
Pola žličice soli

*svi sastojci trebaju biti sobne temperature

Nadjev:
40 dag mljevenih oraha
3 velike žlice šećera
1 vanilin šećer
2 bjelanjka
2, 5 dl mlijeka

Jaje, žumanjke, 5 dag šećera i vanilin šećer miksajte dok ne dobijete pjenastu smjesu. Dodajte ulje, sol i kiselo vrhnje pa opet promiksajte. Mlijeko pomiješajte s 3 dag šećera i zagrijete da bude mlako. U mlako mlijeko dodajte žličicu brašna i kvasac pa ostavite da se podigne. Kad se kvasac podigne, dodajte u prethodno pripremljenu smjesu s jajima i malo pomiješajte rukama. Dodajte brašno i umijesite tijesto. Podijelite ga na dva dijela i ostavite da se podiže na topom mjestu. 

Dok se tijesto podiže, pripremite nadjev. Mlijeko, šećer i vanilin šećer zakuhajte pa vrelo prelijete preko oraha i dobro promiješajte. Ostavite da se malo ohladi. Od bjelanjaka napravite snijeg pa umiješajte u orahe. 

Kad se tijesto podigne tanko ga razvaljajte i premažite toplim nadjevom (ne vrelim). Zarolajte ga i pecite na 180 stupnjeva (oko pola sata, vrijeme pečenja prilagodite svojoj pećnici). Dobar tek!

DIY igrice za dvogodišnjaka

Radite li ponekad sami igračkice za svoje dijete? 🎁

Po meni je to jako zgodno da dijete vidi da se ne mora sve kupiti ili da se može nešto "sklepati" i od starih stvari koje ste i onako mislili baciti.  

Današnji mix sam radila od stvari koje sam kupila još davno baš za ovu prigodu (ne pitajte, utjecaj hormona). Jednostavno mi je došlo, bilo bi bolje da sam nešto iskoristila ili reciklirala, ali to i onako radimo. Jedna zanimljivost kad smo već kod recikliranja: Znate li da smo većinu stvari za dijete posudili od nekoga i da smo jako malo toga kupili? Mislim da to nije sramota, dapače. I ne, novac nije razlog, jednostavno smatramo da je smiješno dati 10000 kuna za kolica u kojem će se dijete voziti godinu do dvije dana. 🤷 

Ajmo se baciti na današnju temu. Dakle, ja sam radila slagalice, memory, upari me ili kako mali kaže puzzle. 

Koristila sam: 

• podmetače od pluta (Kik, nekoliko kuna)
• naljepnice (Kik, nešto sitno sam ih platila)
• pištolj za vruće lijepljenje
• škare ✂

Što sam radila? Samo sam prislonila naljepnice na podmetače i odrezala. Lijepila sam ih dodatno s vrućim ljepilom jer mali jedva čeka sve rastaviti. A to mi se pokazalo dobro jer je odmah pokušao (i uspio) odlijepiti jednu naljepnicu koju sam testirala i nisam stavila dodatno ljepilo. I to je to zapravo. Izrada će vam oduzeti 20-30 minuta, a dijete bi se moglo razveseliti i zabaviti time. Ako nije kao moj, mala zujalica, vjerujem da bi i ono moglo sudjelovati u izradi i na taj se način dodatno razveseliti. 

Dodatak:
Pluto se mrvi, ne toliko puno kao što sam mislila, ali dovoljno. Pretpostavljam da ga se može fiksirati, ali čime da nije kemija i da je ok za djecu ne bih znala. Definitivno to malo bolje zalijepite, jer vam inače neće dugo izdržati. 
Nešto slično (još i bolje ako mene pitate) možete napraviti od kartona kojega i onako svi mi imamo u izobilju i planiramo ga baciti. To mi je super ideja. Znači od kartona možete izrezati svakakve oblike i lijepiti ih i kidati. Ako probate, obvezno javite i pohvalite se! 😊  

Pozdrav, A.

Zero/Low Waste - moje iskustvo iliti kako je sve krenulo od pelena

Tužno je da jedna osoba postane svjesna svoje okoline tako kasno i tužno je to što se neke osnove ne uče već u školi. Jasno je meni da se tada, kada sam ja pohađala školu o tome nije učilo, ali sada?? Ponekad imam osjećaj da se u školi učenici ne pokušavaju osposobiti za samostalni život, što bi između ostaloga trebalo biti važno. Nekako mislim da ne bi trebao biti cilj dobiti još jednu peticu, već nešto naučiti i usvojiti. Sudeći po svemu, varam se. 🤷

Na početku bih odmah razjasnila. Ja itekako koristim plastiku 😔. Danas ju je gotovo nemoguće skroz izbaciti iz uporabe, posebno kad imate malo dijete (ako ništa drugo dijete će dobiti poklone napravljene od ili s plastikom). Ja se trudim što manje toga koristiti i mislim da je u cijeloj toj priči najvažnija stvar koju možete napraviti potruditi se. 👍


Po meni bi svatko trebao početi s razvrstavanjem otpada. Nije to najbitnije u cijeloj ovoj filozofiji, međutim bitno je kao neka osnova. Čak i ako će se kasnije sve pomiješati. Bitno je radi nas samih, bitno je radi planeta, radi naše djece, radi biljnog i životinjskog svijeta i radi milijun drugih stvari...Ja sam svoje dijete od 2 godine naučila gdje što pripada i odmah mu kažem gdje bi trebao to odložiti - imamo posebne kante za plastiku i papir. Vjerujem da ćemo na taj način odgojiti dijete svjesnije okoline.

Upravo kad sam bila trudna s njim počela sam istraživati o smeću i plastici. Hormoni, strah, panika...znat će roditelji. Povod za razmišljanje su bile pelene, od njih je sve krenulo. Proučili smo sve +/- i odlučili se za platnene pelena. Nakon toga uslijedili su platneni ulošci. Ako vas to zanima, obavezno škicnite i post o njima. 😉
Nekako mi je to bio klik i odlučila sam malo više na tome poraditi, jer kako biti inspiracija djetetu i očekivati od njega da me slijedi ako se sama ne pridržavam nekih stvari?! (Samo da se zna, muža ne prisiljavam ni na što, stvari koje želi usvojiti super, ali ne očekujem od njega da koristi bambusovu četkicu ili kruti sapun ako on to ne želi. Isto tako ni dijete neću prisiljavati ni na što, već očekujem da samo odluči kad za to dođe vrijeme.)

Iako sam već ranije nabavila i koristila platnene vrećice, sad sam se definitivno opskrbila njima. Zamolila sam kumu da mi napravi nekoliko njih i od starih zavjesa, tako da lakše mogu ove manje stvari staviti u njih ili ako ne daj Bože naiđem na više toga u rinfuzi po dućanima u Dalmaciji. Mislim da je to dosta težak "posao" u ovom dijelu Hrvatske. Ma svugdje je (prvenstveno) radi mentaliteta (osim možda u Zagrebu), ali vjerujte mi ovo je ponekad borba s vjetrenjačama.* ⬇

Kupaonica:  

Kao dojilja koristila sam višekratne (platnene) jastučiće za dojilje i to je savršena stvar, čak i ako vam se ne da "zezati" s tim perivim stvarima. Ovo uopće nije bilo naporno. Ja sam jedna od onih kojima je mlijeko curilo na sve strane skoro pa cijeli (teški) dojenački staž. Dalje, platnene blazinice, za skidanje šminke i čišćenje lica...Meni je to bio savršen izbor, posebno kad nisam imala previše vremena, a ušteda vam je ogromna. Odmah ću spomenuti i četkicu od bambusa. Ja već dugi niz godina koristim Curaprox i njom sam prezadovoljna. Kako uvijek volim eksperimentirati tako sam odlučila isprobati Humble brush. Nakon nekoliko dana aktivnog korištenja primijetila sam da su me desni počele boljeti. Nisam to odmah povezala s četkicom i nastavila sam je koristiti. Naravno, bilo je sve samo ne bolje i tada sam shvatila što se događa pa sam se opet vratila na staro. Računam da to i nije tako loše, jer ako ništa drugo koristim je više mjeseci. Nije idealno, ali nije ni najgore. Prije nekoliko dana dobila sam na poklon neke nove bambusove četkice pa ću i njih isprobati i javiti dojmove. Prijateljica me je podsjetila na tuš za zube, pa da vam napišem nešto i o tome. Služi kao dobra zamjena za konac za zube, međutim postoji i  ekološke varijante zubnog konca. Isprobala sam dva tuša, Braun oralni tuš Oral B i Waterpik Water Flosser. Waterpik je nemjerljivo bolji, platila sam ga u pola cijene u Bipi kada je bila vikend akcija + što sam kombinirala rođendanski bon. Oral B se u mojoj obitelji koristi dugo. Kupovali smo ga u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Mislim da vam ne moram pričati o tome koliko su ovi iz Njemačke kvalitetniji 🙄. E sad, postoji polemika (u koju ja ne bih u ovom postu pretjerano ulazila) o potrošnji vode i općenitoj uštedi. Moram samo napisati da je mene ovaj tuš spasio što se tiče upalnih procesa, s kojima vodim borbe već dugi niz godina (umnjaci pokušavaju probiti). Tko voli nek izvoli! 
Neko sam vrijeme pokušala koristiti kruti šampon, međutim ja imam problematično tjeme i svaki šampon koji sam probala nije mi odgovarao. Da se razumijemo, imam ja i dalje želju probati nešto novo, međutim tjemenu i kosi mi treba nekoliko mjeseci da opet dođu na svoje pa me strah 😢. Možda neki savjet? Dobra je stvar što koristim kruti regenerator, koji stavljam samo na vrhove i donji dio kose. Kao ambalažu koristim stare aluminijske posudice od nečeg drugog, a dobra je stvar što mi regenerator traje nekoliko mjeseci. Od Sash-ka kozmetike sam uzela i šampon za suho pranje koji dolazi u staklenoj bočici. Sapuni, ah sapuni...Vjerojatno znate da sam ja ljubitelj Sapunoteke pa uglavnom koristim njihove sapune. Na blogu možete pročitati recenziju sapuna s morskom soli i maslinovim uljem. Trenutno sam na sapunu "Nije sve tako sivo" (pravi naziv za mene) i uff, što je dobar.
Zadnje, kruti dezodorans...Ja se dosta znojim, međutim nema (mio)mirisa i skoro da ne trebam nanositi dezodorans. Ipak, imam ih popriličan broj. Uvjerena sam da je to nekakva bolest. Zadnje sam kupila ovaj kruti, bez ambalaže u Nantesu u Francuskoj. Prodavačica mi je zamotala to u papir. Mogla sam inače birati između dva dezodoransa, jedan za osjetljivu kožu bez dodataka eteričnih ulja, drugi s njima. U Francuskoj imate takve dućane doslovno na svakom koraku. 🌍

Kuhinja:

Kad sam već kod Francuske, tamo sam kupila biljne spužvice - Spontex, navodno razgradive. Znam da mi se nije svidjela činjenica da dolaze upakirane u plastiku. Mislim, čemu? Inače sam skroz zadovoljna njima. U Müllera sam kupila četkicu za pranje suđa s dlačicama agave. Koštala je nešto sitno, oko 5 kn, a super stvar je što je glava zamjenjiva. Nastavak košta isto nekoliko kuna. Nadam se da ću uskoro isprobati luffa spužvicu koja je zapravo vrsta tikve, ali (navodno) odlično služi i u kuhinji. O krpicama od voska sam nedavno pisala poseban post pa ako vas to zanima malo pogledajte. Također, tu možete naći recept.
Kada kupujem kruh, zamolim tete u pekari da mi stave u moju vrećicu koja je inače i vodootporna pa se može i za razna peciva koristiti. Često mi se događa da je zaboravim ponijeti.
Čaj - Mama mi sama prikuplja i suši biljčice za čaj. Ja sam iskoristila staru metalnu ambalažu od čaja, a ponekad ga spremim i u neku staklenku. Uglavnom, nema otpada, koliko je to cool, ha? Za napraviti čaj ponekad se koristim metalnim cjedilom za čaj. 🌿
Boce - trenutno imam dvije boce, jedna je aluminijska obična iz Müllera, a druga je termos boca iz Lidla. Imala sam i jednu staklenu, međutim ona mi se nije svidjela, jer staklo kao staklo, može vrlo brzo puknuti, što se naravno i nama dogodilo.
Kad smo kod pića, događa li se vama da vam konobar donese jednu ili dvije plastične slamke? Meni uvijek, ali to sam i ja kriva jer često zaboravim naglasiti da ne želim slamku. Uglavnom, sad mi je kuma poslala nekoliko staklenih slamki pa ćemo vidjeti. Došle su zajedno s četkicom i baš me zanima kako će to funkcionirati, jer sam do sada puno čitala o tome. 🤔

Nedavno sam kupila i jastuk od ljuskica heljde pa ako vas zanima možete pročitati recenziju. Osim što na taj način podupirem lokalnu proizvodnju, usput je i bez plastike. Većina jastuka je nažalost sadrži. Inače, pokušavam napraviti sama što više stvari mogu. Tako radim balzam za usne ili losion za tijelo, vidjeli ste i krpice od voska, ponešto sam i šivala. Idemo po mlijeko u svojim staklenim bocama, a također napravim i svoj sir, a sirutka (O moj Bože), sirutka...Otkriće i namirnica 2019. godine. Nešto savršeno. Često radim i kokosovo ili neko drugo biljno mlijeko. Nastavit ću sigurno dalje. Bitno je potruditi se!

Kao posljednje, ali ne manje važno, dapače, nipošto nemojte raditi ovo:

*Evo jedan primjer da shvatite težinu situacije. Ja već dvije godine idem na Seljačku tržnicu, gdje više manje dolaze ljudi iz Ravnih kotara i prodaju ili viškove ili posebno za to uzgajaju povrće. Sve je to divno (posebno podržavati lokalne OPG-ove i uzgajivače). Problem, mislim problem nije baš, ali ono...Uglavnom problem nastaje kad ja koja dolazim već dvije godine svaku subotu, sa svojim kesicama moram naglašavati da ne želim plastičnu kesicu, to vam je svakotjedna borba. Skoro da kažem umjesto dobar dan, ne hvala, imam svoju vrećicu. I takvih tisuće i tisuće situacija gdje se ti skoro moraš natezati da bi stavio ono što si ti svojim novcem kupio u svoju kesicu. Pa jel vama to zvuči smiješno?! 🤦‍♀️

P.S. Donosim vam još neke korisne linkove (nadopunjavati ću ih kako se sjetim):
Mali studio
Bioroot 
Sinplastico
Butterfly mornings