25. tra 2019.

Putopis po Bretanji i Normandiji (s malim djetetom) - dio 1., opće informacije

Negdje krajem prošle godine odlučili smo se na veliki korak. Znam da postoje još veći, ali eto, izbor je pao na Francusku i to više ni manje Bretanja i Normandija 🇫🇷😍. 
Ako ste pratili naš Instagram profil mogli ste vidjeti hrpu slika, a vjerojatno će ih još uslijediti. E sad, dok su mi dojmovi još uvijek svježi, pišem ovo u nadi da ću nekome i pomoći. Odmah na početku da kažem, ovaj sam post zamislila kao nešto gdje se može što više informacija naći. Na sugestiju K podijelila sam ga u dva dijela, jedan opći i jedan podijeljen po danima. 



Iako sam sve živo pretražila, nisam baš puno informacija dobila od ljudi koji su tamo išli s djetetom/djecom, a da su iz Hrvatske ili okolnih zemalja. Vjerujte mi, to je bitno. Isto tako moram napomenuti da je sve ovo moje viđenje, te da se vaše itekako može razlikovati. Sreća pa smo svi drugačiji. Krenimo malo o putu s bebom (to mi je nekako najvažnije bilo). 👶



Kao što znate, putovanje s djetetom uvelike se razlikuje od putovanja bez djeteta. Ovdje se daleko više trebamo prilagoditi djetetovim potrebama, što je i normalno. Nisam spomenula godine, trenutno ima oko godinu i 7 mjeseci.

-Iako vjerujem da većina vas s djecom to zna, dobro se dobro pripremiti za prvi dan. Ako vas to što tješi kasnije je lakše. Kako je ovo nama prvo (duže) putovanje, odnosno put sa zrakoplovom ✈, mi naravno nismo 🙄. Sve što dijete voli, a posebno od hrane treba na vrijeme osigurati. Sam put avionom u oba smjera prošao je dobro. Mali koristi dudu, pa nismo imali toliko problema sa izjednačavanjem zraka, o čemu sam dosta čitala i moram priznati pribojavala se tog trenutka. Dobro dođu i videa (negdje sam pročitala i odličan savjet, a to je da se skinu videa koja dijete do sad nije gledalo. Hvala onome tko je to savjetovao) i knjigice. I djeca okolo i cure i njihova kosa u našem slučaju (tipično muško 😂). 


-Još jedna od bitnih stvari bila je i hrana. Kako ja na to poprilično pazim i trudim se kuhati mu svaki dan, nisam znala kako ćemo sad funkcionirati. Pokazalo se da je problem što nam dijete baš i ne voli kupovne kašice. Nekoliko ih je puta znao odbiti, ali smo nekako i to sredila. Ne pitajte me kako. 


-Djeca do dvije godine skoro pa ništa ne moraju plaćati. Ono što smo za njega trebali platiti jesu zrakoplovne pristojbe. Letjeli smo španjolskom Voloteom.


-Nama je, vjerujem većini, bilo puno lakše putovati dok spava. On još uvijek spava dva puta dnevno, pa nam je to uvelike olakšalo situaciju. 🚗


-Ne bih vam savjetovala (niti pod razno) da se u Mont Saint Michel uputute s dječjim kolicima. Sve je prepuno stepenica. Ipak taj podatak baš i ne sprječava ljude da ih ponesu, pa sam tako vidjela puno mjesto kolica. Po ostalim mjestima kolica idu bez problema, jedino se morate u početku naviknuti na njihove, malo veće, kockice.

Eh, sad par činjenica o Francuzima, Francuskoj, prometu i vremenu.

-Ja bih savjetovala da se u to područje Francuske putuje ljeti. Koliko sam istražila temperature se vrte negdje oko 20. Trenutno je, dakle mi smo bili od 10.4. do 17.4., poprilično hladno (10-15, zadnja dva dana u Rennesu i Nantesu preko 20, ali mislim da je to zato što nisu na obali). Veći problem od temperatura, barem po meni, je neugodan vjetar . Prehladno i na trenutke smo se doslovno smrzavali. Sreća bar smo za maloga dovoljno toga ponijeli, jer što je najgore, po dućanima trenutno prodaju ljetne stvari, kao da smo u sred tog godišnjeg doba. I samo da još kažem, meni se muž smijao i rugao kad bi ja spominjala zimske šalove i kape 😂😅. Sreća što sam tvrdoglava.


-Naravno Francuzi i engleski, zapravo bilo koji strani jezik 🙄🙄...e to vam je posebna priča. U Bretanji se, za razliku od Normandije, puno lošije govori engleski. Zapravo se skoro pa uopće ne govori što je dosta čudno jer imaju hrpu turista iz Engleske. Srećom tu su ruke i noge, iako ponekad ni to baš ne pomaže. U tom slučaju kimnete glavom i nadate se najboljem (uopće nisam optimist, ali nema druge). Kad ih pitate na francuskom govore li engleski zna se dogoditi da kažu no, okrenu se i odu. Znači Bretanja 👎, Normandija 👍.


-Ja nisam vidjela da je netko toliko lud za hranom kao što su to Francuzi...čudo jedno. Obožavaju jesti. Ako ste vegetarijanac ili ako ne jedete ribu, ovdje bi se mogli naći u teškim problemima. Ili pak biti osuđeni na fast foodove. 


-U tjedan dana koliko smo bili u Francuskoj primijetila sam da jako vole dodatke hrani.  Razno razne umake, kruščiće sa okusima (često kruščić s češnjakom u juhu), sireve. Ponekad ih znaju servirati odvojeno, što je super. 


-Pripazite i na radno vrijeme restorana. Naime rade od 12:00 do 14:00 i od 19:00 pa prosječno do 21:00 🤷. Stoga se nemojte čuditi ako negdje poljubite vrata, ukoliko dođete "prerano" ili "prekasno" - i to ne vrijedi samo za restorane. Savjetujem da se tome prilagodite. U svakom slučaju bolje ćete proći pridržavajući se njihovog rasporeda. 





-Meni je zanimljivo bilo vidjeti da osoblje restorana, prije nego što počne gužva u 12:00h  sjedne i jede, pritom se ne skrivajući. Jede se ono što je tog dana na meniju, a ne sandwich kao kod nas. 👌


-Promet...svugdje voze. I po centru grada, pa ako idete sa djecom treba biti posebno oprezan. Ono što je super, na pješačkom će, osim u Nantesu, uvijek stati.


-I dalje smo na prometu. Ako trebate tankati gorivo, posebno ako vam je hitno, napravite to odmah, jer tko zna kad ćete ugledati iduću pumpu 🙄. Jako su loše označene i lako vam se može dogoditi da je promašite. Isto tako na jednoj strani autoceste unutar 50 km imaju tri pumpe, a na drugoj nijednu 😂. Naravno da je nama trebalo na toj drugoj strani. I da ne zaboravim, masa njih vam radi samo na karticu, posebno ove manje pumpe. Cijena se kreće od nekih 1,5 po gradovima/selima do 1,6 na autocesti.


-Sad sam se sjetila i njihovih (auto)cesta. U Bretanji nije trebalo ništa platiti, dok smo u Normandiji, na jednom dijelu, plaćali svako malo. Prelazak preko mosta, djelove autoputa. Imajte na umu da se kod njih gužva stvara nešto kasnije nego kod nas. Ceste su im inače u dobrom stanju. Jedino su me one uokolo Deauville, gdje su im vikendice ili ljetnikovci podsjetili na ceste po Zadru. Dakle ne baš bajne. 😅  

-Što se parkinga tiče, nedjeljom se većinom ne naplaćuje, dok je ostalim danima često da morate platiti od 9 do 12, te od 16 do 19h. Parking u St. Malu je uglavnom oko 12 eura po danu, ali plaćate po satu, tako da vam se može dogoditi da morate platiti pola eura. Garaža je skuplja mislim, ali se ne sjećam koliko je točno, oko 25 eura dnevno.


P.S. Za sada je to to. Nastavak slijedi za koji dan.


A

Nema komentara:

Objavi komentar